Gojaznost-hronična bolest
Nije uvek bolje da ljulja nego da žulja
Svetski dan gojaznosti, koji je obeležen 4. marta, ima za cilj da podigne svest o gojaznosti kao rastućem zdravstvenom problemu koji je od problema ograničenog na bogate zemlje postao globalni izazov.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, gotovo 900 miliona odraslih (starijih od 18 godina) živelo je sa gojaznošću 2022. godine. To stanje klasifikovano je kao hronična, recidivirajuća bolest koja nastaje usled složenih interakcija, uključujući genetiku, neurobiologiju, način ishrane i životnu sredinu (npr. pristup zdravoj ishrani, dugo sedenje). Gojaznost povećava rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema: dijabetesa tipa 2, srčanih bolesti, moždanog udara, određenih vrsta raka i rane smrti.
Naša infografika, zasnovana na najnovijim uporedivim procenama Svetske zdravstvene organizacije i Instituta za metriku i evaluaciju zdravlja, pokazuje koliko je naglo gojaznost kod odraslih porasla globalno u poslednje tri decenije. Grafikon upoređuje procenjeni udeo gojaznih među odraslima (definisanih kao onih sa BMIjem od 30 ili više) 1992. i 2022. godine u deset zemalja, kao i broj smrtnih slučajeva koji se mogu pripisati gojaznosti na 100.000 ljudi u 2023. godini. Generalno, podaci ukazuju na krizu koja se širi gotovo svuda, dok se zdravstveni troškovi značajno razlikuju.
Sjedinjene Američke Države beleže jednu od najviših stopa gojaznosti kod odraslih koja se više nego udvostručila sa oko 20 procenata u 1992. na više od 40 procenata u 2022. godini, uz 56 smrtnih slučajeva na 100.000 ljudi u 2023. godini.
Saudijska Arabija i Meksiko slede sa sličnim vrtoglavim povećanjima (do 41, odnosno 36 procenata) i nekim od najvećih stopa mortaliteta u skupu podataka (171, odnosno 90 smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika), što ističe razmere izazova u tim zemljama.
Širom Evrope, slika je šarolika. Gojaznost u Ujedinjenom Kraljevstvu porasla je sa oko 14 procenata u 1992. godini na 29 procenata u 2022 (sa 32 smrtna slučaja na 100.000 ljudi u 2023), dok je u Nemačkoj porasla sa oko 16 procenata na 24 procenta (38 smrtnih slučajeva na 100.000). Francuska se ističe kao izuzetak u ovom poređenju, sa gojaznošću otprilike nepromenjenom od oko 11 procenata u 1992. i 2022. godini, ali i dalje beleži 25 smrtnih slučajeva koji se mogu pripisati gojaznosti na 100.000 stanovnika.
U Africi, grafikon ističe dva veoma različita profila. Južna Afrika je već imala relativno visoku stopu gojaznosti kod odraslih 1992. godine (15 procenata) i gotovo se udvostručila na 30 procenata do 2022, uz stopu smrtnosti povezanu sa gojaznošću od 103 smrtna slučaja na 100.000 u 2023. godini. Nigerija, nasuprot tome, ostaje mnogo niža po prevalenciji (11 procenata u 2022. godini, u odnosu na dva procenta početkom 1990-ih), ali i dalje beleži zapanjujućih 60 smrtnih slučajeva na 100.000.
U Aziji, gojaznost raste uporedo sa brzim razvojem. U Kini i Indiji, stope gojaznosti su porasle sa oko jedan procenat u 1992. godini na između sedam i osam procenata početkom 2020-ih. Ipak, Japan ostaje izuzetak jer je stopa gojaznosti porasla sa oko dva procenta na svega pet procenata u istom periodu, a beleži najnižu prikazanu stopu smrtnosti (11 smrtnih slučajeva na 100.000 u 2023. godini).