Novi izveštaj o nadzoru
SZO: Petina slučajeva tuberkuloze u Evropi ostaje neprimećena
Evropski region propušta da dijagnostikuje jednu petinu slučajeva tuberkuloze, upozorili su Odeljenje Svetske zdravstvene organizacije (SZO) za Evropu i Evropski centar za prevencviju bolesti i kontrolu (European Centre for Disease Prevention and Control - ECDC) u zajedničkom izveštaju o nadzoru.
Tako desetine hiljada slučajeve oboljevanja ljudi ostaju nedijagnostikovane, dok su stope tuberkuloze otporne na više lekova u Evropi i do sedam puta veće od svetskog proseka.
Po najnovijem izveštaju je 161.569 novih i recidivnih slučajeva tuberkuloze prijavljeno u 51 od 53 zemlje evropskog regiona 2024. godine, odnosno 17,2 slučaja na 100.000 ljudi.
SZO procenjuje da je 2024. godine 204.000 ljudi obolelo od tuberkuloze u evropskom regionu SZO, a jedna petina procenjenih slučajeva u evropskom regionu ostala jea nedijagnostikovan ili neprijavljena što je kritična praznina u otkrivanju, piše u izveštaju.
Utvrđeno je da je 23 odsto novih slučajeva tuberkuloze u Evropi otporno na više lekova, dok je takvih u svetu svega 3,2 odsto.
51 odsto prethodno lečenih slučajeva tuberkuloze u Evropi je otporno na rifampicin, u odnosu na 16 odsto na globalnom nivou.
U 30 zemalja EU i Evropskog ekonomskog prostora (EEA) je 2024. godine je bilo prijavljeno 38.249 slučajeva tuberkuloze što je stopoa od 8,4 na 100.000 stanovnika. Od toga je 4,2 odsto svih novih i recidivnih slučajeva bilo kod dece mlađe od 15 godina.
Utvrđeno je da je od ukupnog broja prijavljenih novih slučajeva tuberkuloze 3,5 odsto bilo otporno na više lekova.
Uz to kod 22 odsto osoba koje su počele lečenje onom nije procenjeno posle godinu dana kako je trebalo. Taj jaz postoji čak i kod dece mlađe od 15 godina.
Navedeno je da su u EU/EEA umrla sva tri obolela od tuberkuloza iz 2021. godine, a bolest je bila otporna na lekove.
Izveštaj Regionalne kancelarije SZO za Evropu i ECDC otkriva da evropski region koji obuhvata 53 zemlje širom Evrope i Centralne Azije, uključujući 30 zemalja Evropske unije i EEA, i dalje ne ispunjava regionalne i globalne ciljeve u iskorenjivanju tuberkuloze.
Ukazuje se na dva glavna problema: stalni izazov u otkrivanju, gde jedan od pet slučajeva tuberkuloze ostaje nedijagnostikovan ili neprijavljen, i nivoi rezistencije na lekove koji su i dalje daleko viši nego u drugim regionima sveta.
Dve organizacije upozoravaju da ljudi kojima se kasno dijagnostikuje imaju veće šanse da prenesu tuberkulozu na druge i teže ih je lečiti. Veći prenos tuberkuloze može dovesti do neuspeha lečenja velikog broja ljudi što je glavni pokretač rezistencije. Smanjenje jaza u otkrivanju i suzbijanje rezistencije na lekove nisu paralelni prioriteti, već ista borba.
Iako je incidencija tuberkuloze u evropskom regionu SZO opala za 39 odsto od 2015. godine, a broj smrtnih slučajeva za 49 odsto, obe brojke su znatno ispod ciljeva Strategije za okončanje tuberkuloze za 2025. godinu od 50 odsto i 75 odsto, smanjenja.
Slično evropskom regionu, slučajevi tuberkuloze u EU/EEA su smanjeni za 33 odsto, a broj smrtnih slučajeva za 17 odsto, međutim, većina zemalja EU/EEA neće ostvariti svoje ciljeve za 2030. godinu što će rezultirati hiljadama novih infekcija i smrtnih slučajeva koji bi se mogli sprečiti.
U 2024. godini, 161.569 novodijagnostikovanih slučajeva tuberkuloze prijavljeno je u 51 od 53 zemlje u regionu, ali je to samo 79 odsto procenjenih novih i recidivnih slučajeva. To znači da su mnogi ljudi sa tuberkulozom ostali nedijagnostikovani ili neprijavljeni.
Ta razlika ima direktne posledice: osobe kojima nije postavljena dijagnoza ne mogu da pristupe lečenju i nastavljaju da prenose bolest.
U EU/EEA, napredak je i dalje nedovoljan. Iako su se stope prijavljivanja stabilizovale, dijagnostičke praznine i nedostatak praćenja i dalje postoje zbog ograničenja u zdravstvenim sistemima.
Jedna od pet osoba koje započnu lečenje tuberkuloze u EU/EEA ne bivaju procenjene posle godinu dana što je kritična praznina koja postoji i za decu mlađu od 15 godina. Ovi podaci naglašavaju potrebu za jačanjem napora ka ranom otkrivanju i robusnom praćenju pošto se postavi dijagnoza.
Rezistencija na lekove je regionalna vanredna situacija, ukazale su dve organizacije.
Evropski region SZO čini nesrazmeran deo globalnog tereta tuberkuloze otporne na rifampicin/višestruko otporne na lekove. Sojevi otporni na lekove su znatno teži za lečenje, zahtevaju duže i složenije režime lečenja i donose znatno veći mortalitet.
U 2024. godini, širom evropskog regiona bilo je 26.845 potvrđenih slučajeva tuberkuloze otporne na rifampicin ili višestruko otporne na lekove; broj slučajeva u EU/EEA bio je 817. Dok je globalno 3,2 odsto novih slučajeva tuberkuloze i 16 odsto prethodno lečenih slučajeva otporno na rifampicin ili višestruko otporno na lekove, u evropskom regionu ove brojke su 23 odsto i 53 odsto. To je oko sedam puta više od globalnog proseka za slučajeve otporne na rifampicin i tri puta više od globalnog proseka za one koji su otporni na višestruko otporni na lekove.
U EU/EEA, 3,5 odsto slučajeva tuberkuloze je otporno na rifampicin ili višestruko otporno na lekove, međutim, uspeh lečenja za ove slučajeve je samo 56 odsto.
Loš tretman Ishodi za multirezistentnu tuberkulozu omogućavaju sojevima otpornim na lekove da opstanu i šire se, što naglašava hitnu potrebu za jačom dijagnozom i negom.
Pri razmatranju koinfekcija tuberkulozom/HIV-om je procenjeno da je u evropskom regionu zabeleženo 23.000 slučajeva HIV-pozitivne tuberkuloze, a 80 odsto je koncentrisano u Ruskoj Federaciji (52 odsto) i Ukrajini (28 odsto). Uprkos visokim stopama testiranja na HIV među pacijentima sa tuberkulozom (93 odsto), pokrivenost antiretrovirusnom terapijom ostaje ispod univerzalnog cilja SZO.
Stopa uspeha lečenja u evropskom regionu ostaje daleko ispod ciljeva. Stope uspeha lečenja za incidentnu tuberkulozu i RR/MDR-TB bile su 74 odsto i 66 odsto, a ciljevi su 90 odsto i 80 odsto.
Ukupan uspeh lečenja u EU/EEA iznosi 64 odsto u odnosu na cilj SZO od 90 odsto.
Za rifampicin/multirezistentnu tuberkulozu (56 odsto) i pre-XDR-TB (52 odsto), ishodi su znatno lošiji, sa mortalitetom. 13 odsto i 11 odsto.
Zatvoreničke populacije su u akutnom riziku: U EU/EEA, ljudi u zatvorima se suočavaju sa stopom prijavljivanja tuberkuloze od 121,6 na 100.000 – što je 13,2 puta veći relativni rizik u poređenju sa opštom populacijom. Izveštavanje o podacima o tuberkulozi u zatvorima i dalje je loše u celom regionu.
Nekoliko zemalja u evropskom regionu izveštava o stopi prijavljivanja tuberkuloze kod dece od preko 10 dece na 100.000 u uzrastu do 4 godine, što ilustruje postojane razlike unutar regiona.
SZO/Evropa i ECDC pozivaju države članice i evropske institucije da hitno intenziviraju prevenciju tuberkuloze i rano otkrivanje slučajeva da bi se zatvorio dijagnostički jaz, sa fokusom na populacije visokog rizika i marginalizovane populacije, uključujući ljude u zatvorima.
Traže i da povećaju pristup brzoj dijagnostici i testiranju osetljivosti na lekove koje preporučuje SZO, posebno u uslovima visokog opterećenja.
Predlažu i da prošire kraće, potpuno oralne režime lečenja tuberkuloze otporne na lekove kako bi se poboljšali ishodi pacijenata i smanjio gubitak Praćenje.
Preporuka je id a treba ojačati integraciju usluga za tuberkulozu i HIV i poboljšati pokrivenost antiretrovirusnom terapijom za koinficirane osobe.
Potrebno je i poboljšati izveštavanje o nadzoru koinfekcije HIV-om, tuberkuloze u zatvorima i ishoda lečenja kako bi se podržalo kreiranje politika zasnovanih na dokazima i napredak ka eliminaciji tuberkuloze.
Izveštaj o nadzoru i praćenju tuberkuloze u Evropi za 2026. godinu je zajednička publikacija Regionalne kancelarije SZO za Evropu i Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC). Predstavljeni podaci obuhvataju 2024. godinu nadzora u 53 zemlje evropskog regiona SZO i 30 zemalja EU/EEA. Sve navedene procene opterećenja tuberkulozom preuzete su iz Globalnog izveštaja SZO o tuberkulozi za 2025. godinu.