Verovanja
Ko je Baba Marta i zašto se tako ponaša
Stegla ova Baba Marta, pa ne pušta", može se čuti u našem narodu tokom meseca marta. Ko je ta baba što ume da iznenadi u danima kada se uveliko radujemo proleću? Da li je zaista postojala?
Istorijski zabavnik piše da je reč o legendi i da Baba Marta, zapravo, nikada nije postojala. Nije reč o nekom mitološkom biću ili božanstvu, već je to personifikacija čitavog meseca i njegove nepredvidive prirode.
Iako je ovde reč o srpskom verovanju, Baba Marta se sreće kod gotovo svih slovenskih naroda. Kako je i ona dobila ime po bogu rata Marsu verovanje kaže da je okrutna na njega, ali da ume da bude i topla i mila zbog proleća koje najavljuje.
Legenda kaže da je ona nekada bila mila i draga starica. Ipak, jednog dana kralj Numa Pompilije rešio je da martu oduzme prvo mesto u kalendaru dodavši ispred još januar i februar. Ovo je toliko naljutilo “prvu damu kalendara” da je od tog doba postala ćurdljiva i hirovita.
S obzirom nato da vreme može da se promeni za čas, u našem narodu je česta izreka: “Bolje da te zmija ujede, nego da te martovsko sunce ogreje”.
Inače, u našem narodu postoji običaj pravljenja lutkica od vune, koje su služile kao amajlija za sreću ženama čiji su muževi u martu, nakon duge zime, ponovo odlazili u rat. Prema običaju, prave se od bele i crvene vunice, bela boja čini život dužim, a crvena štiti od bolesti.
Ovaj običaj, samo bez odlaska u rat, održao se na jugu Srbije i u susednoj Bugarskoj, gde se u martu prave lutkice "Martenice" koje služe kao zaštita protiv zla. Kaže se da ih treba nositi celog marta, sve dok ne počnu da se javljaju prvi znaci proleća – pupoljci, rode, laste…