MNOGO VIŠE OD ORONULE FASADE: U Karađorđevoj izgoreo duh starog Beograda
Sve stare i oronule građevine povezuje isto prokletstvo - Svojim izgledom i fasadom obično ne zavređuju pažnju koju zaslužuju s obzirom na istoriju i duh vremena koji nose sa sobom. Ispisana grafitima, trošna i neupadljiva, jedna takva konačno je privukla pažnju u nedavnom požaru u Karađorđevoj ulici.
Tog kasnog popodneva gorela je brzo kao da je po svaku cenu želela da se užurbani prolaznici okrenu za njom, stanu i svojim pogledom joj odaju počast. Međutim, prolaznici su je gledali, ali nisu videli. Gledali su u zgradu koja se urušava, ali nisu videli arhitektonsko delo Konstantina Jovanovića. Jednostavno nisu znali.
U Karađorđevoj 7, dugo je živela Konstantinova sestra Katarina Jovanović, jedan od naših najpoznatijih poznavaoca srpskog i nemačkog jezika. Katarina i Konstantin, kao i njhov mlađi brat Jovan bili deca našeg poznatog umetnika-romantičara i prvog litografa Anastasa Jovanovića, čija karijera u jednom trenutku doseže do Upravitelja Dvora, za vreme vladavine kneza Mihaila.
Konstantin se školovao na politehnici u Cirihu gde je diplomirao 1870 godine.
Jedno od njegovih najznačajnijih dela jeste Palata Privilegovane Narodne banke Kraljevine Srbije 1889. godine. Gotovo sve svoje zgrade je projektovao u duhu neorenesanse. Pored arhitekture bavio se i dobrotvornim radom, a nakon što se početkom 20. veka preselio u Beograd, sve više se druži sa svojom polusestrom Katarinom.
Katarina se školovala se u Beču gde je završila filologiju i postala jedna od naših najpoznatijih poznavaoca srpskog i nemačkog jezika. Pored poslova prevođenja, bavila se i istorijom književnosti, publicistikom, filozofijom, novinarstvom, a uz brata Konstantina i humanitarnim radom. Njena kapitalna ostvarenja bili su prevodi na nemački jezik dela njenog omiljenog pisca, Petra II Petrovića Njegoša, Gorski vijenac i Luča mikrokozma.
[video width="320" height="576" mp4="https://www.ekspres.net/wp-content/uploads/2019/06/30/video-1561901519…"][/video]
Nakon očeve smrti preseljava se u Beograd gde počinje da živi baš u Karađorđevoj sedam, kući koja je nedavno izgorela. Bila je to veoma skromna i jednostavna kuća, kakve su ostalom bile i sve porodične kuće koje je projektovao Konstantin Jovanović.
Nakon izbijanja Prvog svetskog rata, Katarina sa bratom odlazi u Cirih, gde ostaje do svoje smrti 1954. godine. Kuća u kojoj je živela biva napuštena nakon Drugog svetskog rata. Nakon toga promenila je nekoliko vlasnika.
Iako na prvi pogled tako izgleda kuća u Karađorđevoj sedam, daleko je od obične građevine. Iza oronule fasede krije se duh jednog vremena i priča stare Beogradske porodice.