Ozbiljna pretnja
Nova studija otkriva 27 miliona tona NEVIDLJIVOG ZAGAĐENJA
U najnovijoj studiji objavljenoj u časopisu "Nejčer nanotehnolodži“ naučnici su otkrili da se u severnom delu Atlantskog okeana nalazi čak 27 miliona tona nanoplastike – čestica manjih od jednog mikrometra koje predstavljaju ozbiljnu pretnju po životnu sredinu i zdravlje živih bića.
Ovo otkriće baca novo svetlo na dugogodišnji problem "nestale plastike“ u okeanima, sugerišući da se značajan deo plastičnog otpada razgrađuje do gotovo nevidljivih dimenzija.
Istraživanje je sprovedeno na 12 lokacija duž severnog Atlantika, od evropskih obala do suptropskog vrtložnog sistema. Tim naučnika koristio je sofisticirane metode hemijske analize i visokoprecizne skenere da bi identifikovao prisustvo različitih vrsta plastike, uključujući polietilen-tereftalat (PET), polistiren (PS) i polivinil-hlorid (PVC). Ovi materijali se najčešće koriste u proizvodnji ambalaže, čaša, folija i drugih svakodnevnih proizvoda. Nanoplastične čestice pronađene su na svim dubinama – od površinskih slojeva do blizine morskog dna. Najveće koncentracije zabeležene su u površinskim vodama, naročito u blizini obala i u zonama gde okeanski vrtlozi zadržavaju plastični otpad.
Posebno zabrinjavajuće je otkriće da nanoplastika može prodreti u ćelije živih organizama, uključujući i ljudsko telo. Prethodne studije pokazale su da su takve čestice pronađene u krvi, organima, pa čak i u moždanom tkivu, što otvara ozbiljna pitanja o njihovom uticaju na zdravlje. Iako još nije u potpunosti razjašnjeno kako nanoplastika utiče na biološke procese, njena sposobnost da se akumulira u organizmima izaziva zabrinutost među naučnicima.
Zaključak istraživača je jasan: nanoplastika se ne može ukloniti iz okeana, ali se dalja kontaminacija mora hitno sprečiti. Studija predstavlja prvi kvantitativni dokaz o masovnom prisustvu nanoplastike u okeanskom sistemu i poziva na hitne mere za regulaciju plastičnog otpada.