Đurđic
Nije crveno slovo u kalendaru, ali mnogi slave ovaj praznik
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Đurđic, u znak sećanja na prenos moštiju svetog velikomučenika Georgija u novi hram.
Svetog Georgija ili svetog Đorđa pravoslavni Srbi slave dva puta u godini.
Đurđevdan se obeležava u proleće, 6. maja, na dan njegovog stradanja, a 16. novembra slavi se Đurđic u znak sećanja na dan prenosa moštiju ovog sveca iz Nikomidije (sada Izmir u Turskoj) u grad Lidu Palestinsku.
Iako Đurđic nije crveno slovo u kalendaru, veoma je važan i poštovan praznik među vernicima, pa se tako na ovaj dan ne rade teški poslovi i ručni radovi.
Nepokretni je praznik - ukoliko padne u mrsni dan, sprema se mrsna trpeza, a ukoliko padne u posni dan (sreda, petak), sprema se posna hrana.
Kažu da je Đurđic po brojnosti svečara na osmom mestu slava u Srba. Đurđic je i gradska slava Novog Sada, kao i Bora.
Dani od Đurđica do Svetoga Mrate (24. novembar) nazivaju se mratinci ili vučji dani. U vreme mratinaca se ne prede vuna i ništa se ne pere, a postoji i običaj da se do Svetog Mrate ništa ne daje iz kuće. U to vreme krojači i obućari bi trebalo da odmaraju.