Verovanja i običaji
Sveti mučenici Hrisant i Darija: NIJE CRVENO SLOVO ali pazite...
Sveti mučenici Hrisant i Darija su pravoslavni praznik koji se obeležava 1. aprila. U narodu postoji verovanje da treba biti oprezan na ovaj praznik.
Sveti mučenici Hrisant i Darija u crkvenom kalendaru nisu upisani crvenim slovom, ali to ne umanjuje njihovu važnost u pravoslavnoj veri.
Sveti mučenik Hrisant bio je sin Polemija, bogataša iz Aleksandrije koji je došao u Rim. Kako je bio visokog roda, završio je najveće škole i učio od najučenijih ljudi, ali mu znanje nije donelo zadovoljstvo i saznanje šta je istina.
Do njega su potom došla apostolska jevanđelja, koja je Hrisant pročitao i odmah postao posvećeni hrišćanin "obasjan istinom".
Potom ga je krstio njegov učitelj Karpofor, što se Hrisantovom ocu nije svidelo i želeo je da ga odvrati od hrišćanstva. Najpre ga je zatvorio samog s prostitutkama, pa ga je primorao da se oženi neznabožačkom devojkom Darijom, ali je Hrisant devojkama odoleo, a suprugu ubedio da i sama primi hrišćanstvo i da žive kao brat i sestra.
U narodu postoji verovanje da treba biti oprezan na Svete mučenike Hrisanta i Dariju, pa se obično strogo zabranjuju kućni poslovi.To podrazumeva čišćenje kuće, pranje velikog veša, šivenje i ostalo.
Nakon smrti oca, Hrisant je nastavio život kao hrišćanin.
Ipak, Hrisant i Darija bili su u vreme cara Numerijana mučeni jer su hrišćani, a po legendi su oni i svog mučitelja Klavdija preveli u hrišćanstvo zbog čudesa koja su se desila tokom mučenja.
Zbog toga je, prema predanju, i sam Klavdije mučen, sinovi su mu ubijeni, a žena mu je izdahnula na gubilištu.
Toliko su Hrisant i Darija bili izdržljivi da su i neznabošci, prema legendi, povikali:
"Darija je boginja! Najzad bi naređeno te Hrisanta i Dariju zasuše kamenjem u jednom dubokom rovu."
Na mestu na kom su mučeni podignuta je crkva, u čijoj je blizini pećina u kojoj su se hrišćani skupljali. Neznabošci su, kad su čuli da vernici dolaze na pričešće i molitvu na ovo mesto, zatvorili pećinu.
Hrisant i Darija, i ostali s njima, među kojima Diodor sveštenik i Marijan, đakon, stradali su za Hrista u Rimu 283. i 284. godine.