Hrvati i muslimani govore ćirilicom

Narode na Balkanu, prvenstveno Hrvate, muslimane i Srbe, deli uglavnom prošlost. Oprezniji analitičari bi tome dodali "neznanje" ili "zaborav"?! Da to čini i politika, niko neće da prizna.

Ovde je reč o ćirilici, starom srpskom pismu koje je, ne kamen spoticanja i nesporazuma, nego prostor mržnje, nacionalnog antagonizma i teškog nacionalizma. Srbi likuju, šepure se u stilu "mi vas opismenismo, a vi se toga stidite", Hrvati i muslimani sa druge strane gaze i cepaju ćirilicu, što verbalno, što svojeručno...

Nećemo o cepanju predizbornih plakata Srpskog nacionalnog vijeća pisanih ćirilicom, upriličeno uz poslednje predsedničke izbore u Hrvatskoj. To je postalo standardna koreografija hrvatske političke pozornice, to je belodani igrokaz redovnih TV vesti i prikaza. Pomenimo ono bizarnije: na svim putokazima kroz muslimansko-hrvatsku federaciju u BiH, u Kantonu 10, poznatijem kao Livanjski kanton, koji obuhvata desetak opština sa mešovitim življem, stoje napisi na latiničnom i ćiriličnom pismu, ali ćirilica je precrtana crnim sprejom. Rečite sitnice mnogo govore - to stoji tako od Dejtona, nijedna vlast nije reagovala, porodice kažu da su se "deca igrala", a vlasti misle što i deca.

Belodano, ćirilica u Sarajevu, Zagrebu, a bogami i u Poddgorici je kao prase u Teheranu!

Namera, zaborav ili politika? Ko i u kolikoj meri, mislimo na prosečne, obrazovanije pripadnike tri pomenuta naroda, ima dovoljno akademskog obrazovanja o postanku, upotrebi i kulturno-državnoj ulozi ćirilice na ovim prostorima? Utemeljan odgovor bi, verujemo, ponudio opskurna saznanja. U akademskoj zajednici kod Hrvata i kod Srba stoji svest da je ćirilično pismo utemeljilo ne samo kulturnu, nego i inu svest na prostorima današnje Hrvatske, BiH i Srbije. Muslimanske institucije se time, koliko nam je poznato, nisu preterano bavile.

O ćirilici ne misle svi Hrvati jednako. Ne mislimo na ono šta govori i radi novooblikovani puk predvođen braniteljskom logikom koja negira Jasenovac i peva pesme poput one "Jasenovac i Gradiška stara, to je kuća Maksovih mesara", nego na Hrvate iz HAZU koji na pomen ćirilice kažu "ćirilica je staro hrvatsko pismo". I u značajnom delu akademske zajednice u Hrvatsko stoji kredo da ništa što je vredno u Hrvatskoj nikako ne sme imati srpski predznak.

Prvi ozbiljan naučni skup u Hrvatskoj održan je pre nekoliko godina u Zagrebu, u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sa radnim naslovom "Hrvatska ćirilična baština". Ovaj naučni skup je upriličen povodom 500. godišnjice "Dubrovačkog molitvenika", jednog od najznačajnijih kulturnih dokumenata pisanih ćirilicom. Na tom skupu naučne radove priložilo je više lingvista istoričara. O tome je uredno izveštavala HINA. Prema tim izveštajima, u uvodnom izlaganju predsednik HAZU Zvonko Kušić je, između ostalog, rekao da je "hrvatska ćirilična baština svesno ili nesvesno u javnom govoru potiskivana".

Stjepan Damjanović, član HAZU, u zapaženom izlaganju je zaključio da "na srednjovekovnim kamenim spomenicima, i to na krajnjem hrvatskom severozapadu, nije redak slučaj da se mešaju ćirilica i glagoljica". On je podsetio da se na hrvatskim područjima govori o tri vrste ćirilice: dubrovačkoj, bosanskoj i srednjedalmatinskoj. Damjanović još navodi da se ćirilica upotrebljavala i u drugim hrvatskim sredinama, "jer sve što je u Slavoniji i za vreme turskih vlasti napisano hrvatskim jezikom, pisano je ćirilicom. Važnu deonicu te pismenosti ostvarili su bosanski franjevci svojim pisanim i štampanim delima, sve na ćirilici".

Akademik HAZU dr Anica Nazor je ukazala da se "u predgovoru 'Dubrovačkog molitvenika', u izdanju Srpske kraljevske akademije u Beogradu iz 1938, ova knjiga svrstava u srpsku tradiciju, ali da se ipak ističe da je 'Molitvenik' napisan zapadnom ćirilicom koju su redovno koristili katolici i muslimani".

Profesor Željko Jozić, direktor Instituta za hrvatski jezik pri HAZU, govorio je o važnosti ćirilice za hrvatski identitet. "Ćirilica je istočnohrišćansko ili grčko pismo prilagođeno slavenskim jezicima. Mada u većini njime pišu pravoslavni slavenski narodi, ćirilicu je vrlo rano prihvatio i hrvatski katolički narod, koji je stolećima bio u aktivnom kontaktu sa vizantijskom kulturom i tradicijom... Ne čudi što se ćirilica negde u Dalmaciji naziva i 'arvackim' (hrvatskim - arhaizam) pismom, jer ona zaista jeste deo hrvatskog identiteta... Najstariji spomenik hrvatske ćirilice nalazi se iznad portala Benediktanske opatije u Povljanima, ostrvo Brač, a potiče iz 1184. godine", rekao je profesor Jozić.

"Hrvatska ćirilična baština, međunarodni znanstveni skup povodom 500. obljetnice tiskanja prve hrvatske ćirilične knjige, pokušao je da dokaže da je jedan srpski molitvenik postao hrvatski, a iskonsko i jedino pismo pravoslavnih Srba pritvrdilo se kao hrvatsko. Sve se to dešava i danas i u poslednjih dvadesetak godina, u glavama hrvatskih akademika Radoslava Katičića i Eduarda Hercigonje...

Povezane vesti - ZAŠTO SMO ZABORAVILI ZAKONOPRAVILO (II deo): Stidimo li se Svetog Save?

Posebne zasluge za 'hrvatsku ćirilicu' stekao je i akademik Nedjeljko Mihanović, ministar kulture i obrazovanja, kasnije predsednik Sabora, koji je neposredno pomagao da se iz hrvatskih biblioteka izbaci i spali tri miliona knjiga štampanih hrvatskom ćirilicom... Hrvati su tokom poslednjih nekoliko vekova imali pedesetak svojih jezika i na kraju uzeli srpski, obukli ga u latinično ruho koje su im priredili Vuk i Daničić", piše profesor Dragoljub Petrović iz Instituta SANU za srpski jezik u svojoj knjizi "Zapreci srpskog jezika".

Miloš Kovačević, poznati srpski lingvista, sarkastično dodaje da je celokupna logika o hrvatskom književnom jeziku okrenuta naglavačke. Počeci njihovog književnog jezika vezuju se za ćirilicu, a prvi njihov spomenik na narodnom jeziku "Povelja Kulina bana" pisana je ćirilicom. Hrvati tvrde da sve počinje od njih, oni ne žele da se odreknu početka svoje pismenosti i žele da pokažu da je ćirilica potekla od njih, a da su je kasnije preuzeli Srbi, i da je ćirilica njihovo "povjesno pismo".

Profesorka Jelica Stojanović sa Filološkog fakulteta u Nikšiću temeljno je istraživala ovu problematiku. U razgovoru za "Ekspres" kaže:

"Ćirilica se kroz vekove rasprostirala sa širenjem srpske države. Prisustvo ćirilice obuhvatalo je sve zemlje koje su u ranom srednjem veku ikad potpadale pod srpsku državu, a širila se i sa seobama srpskog naroda. Ćirilica je bila prisutna na mnogim područjima koji danas pripadaju Hrvatskoj. Granica srpske države u doba Stefana Nemanje i kralja Vladislava stajala je nedaleko od Splita, na reci Cetini, pa se ćirilica javljala sve do donjeg toka Cetine, zahvatajući privremeno u 12. i 13. veku i ostrvo Brač. U prvoj polovini 15. veka sastavljen je i ćirilicom zapisan statut autonomne kneževine Poljica kod Splita. Ćirilica se rasprostirala i na Dalmaciju i Slavoniju, kod Srba u Hrvatskoj i Slavoniji ćirilica je oduvek i isključivo u upotrebi. Ćirilicom se (pored latinice) pisalo i u Dubrovniku, koji je, od kad je slaviziran, bio štokavski jekavski (govor istočnohercegovačke osnovice)...

Povezane vesti - ZAŠTO SMO ZABORAVILI ZAKONOPRAVILO (III deo): Zašto Englezi nisu Srbi?

Ćirilica se kroz istoriju na prostorima dokle je dopirao uticaj srpskog jezika i, preko njega, pisma, nazivala srpsko pismo, a štampana slova "srpski karakteri" (nikako i nikad drugačije). Nazivi „bosančica", "hrvatska ćirilica" i slično, novijeg su datuma, nastaju u drugoj polovini 19. i u 20. veku, nisu narodni nazivi, proizvod su politike, deo projekta kojim se pokušava da se sve što se danas nalazi na području određenih država, a srpsko je nasleđe, podvede pod drugo (nesrpsko) ime. „Srpsko pismo" je uobičajen naziv na štokavskom području, a i u okruženju, ukoliko se pismo imenovalo (i time naziv precizirao, u odnosu na, na primer, rusku, bugarsku... ćirilicu, odnosno ćirilicu nekog drugog jezika). Da se ćirilica imenovala kao srpsko pismo, postoji mnogo dokumenata u istoriji i nemoguće ih je sve pobrojati (na prostoru Dubrovnika, Slavonije, Cavtata, Zadra...), ali nema primera da se imenovala kao hrvatsko pismo - kaže profesorka Stojanović.

Više pročitajte u štampanom izdanju Ekspresa...