Brejking
08.02.2018. 15:42
Rade Jerinić
SLUČAJ SRĐAN ALEKSIĆ: U ime naroda!
„Ekspres" objavljuje pravosnažnu presudu Vojnog suda u Bileći broj IK 33/93 od 5. aprila 1994. godine u slučaju smrti Srđana Aleksića. Na ovu presudu nije se niko žalio, ni tužilac, ni odbrana, ali ni porodica pokojnog Aleksića
Da pitate bilo koga kako je poginuo Srđan Aleksić, svi će reći ubila su ga četiri pijana, bradata, naoružana srpska vojnika na najpodmukliji način šutirajući ga dok je ležao na zemlji. Samo zato što je pokušavao da zaštiti svog poznanika Alena Glavovića, Bošnjaka. Niko, ili skoro niko ne zna ko su ta četvorica vojnika, da li su oni odgovarali za to delo, kakva im je sudbina bila... Niko ne zna da se povodom smrti Srđana Aleksića vodio i sudski proces pred nadležnim vojnim sudom u Bileći i da su četvorica vojnika osuđena pravosnažnim sudskim presudama.
U toj presudi utvrđena je formalno pravna ili sudska istina. Po toj istini četvorica optuženih nisu ubice, već učesnici u tuči koja je rezultirala smrtnim ishodom. Niko se na ovu presudu nije žalio, pa ni porodica, i nikome ni nakon 25 godina nije palo na pamet da pokrene reviziju postupka. Umesto toga, stvorena je dogma o jedinom „moralno ispravnom Srbinu" Srđanu Aleksiću. Dogmu nikada nije zgodno osporiti. U izmenama Krivičnog zakona Nemačke iz 1935. godine stoji: „Kazniće se svaki onaj ko počini delo kažnjivo ovim zakonom, ili koje zaslužuje da bude kažnjivo prema osnovnim idejama ovog zakona ili prema zdravom narodnom osećaju".
Tekst presude prenosimo uz manja skraćenja:
Vojni sud u Bileći u vijeću sastavljenom od sudije kapetana prve klase Karadoglić Branka, kao predsjednika vijeća, sudije kapetana Pikula Milosava, te sudija porotnika kapetana prve klase Čihorić Danila, kapetana prve klase Milinić Petra i starijeg vodnika Bubalo Milana... donio je i javno objavio dana 6. 4. 1994. sledeću
Presudu
Optuženi Redžo Savo, Ukropina Dragan, Kovač Milenko i Kovač Simo... krivi su što su:
Dana 21. 1. 1993. godine oko 15.00 časova u Ulici Muje Zupčevića u Trebinju učestvovali u tuči, udarajući pesnicama i nogama po čitavom tijelu Aleksić Srđana, sina Rada iz Trebinja, koji je tom prilikom zadobio krvarenje ispod moždanih opni sa otokom mozga, usled čega je dana 27. 1. 1993. godine došlo do nasilne smrti oštećenog pok. Aleksić Srđana.
Dakle, učestvovali su u tuči u kojoj je jedno lice lišeno života, čime su počinili krivično djelo učestvovanje u tuči iz čl. 44 KZ RS -Posebni dio 33, 38, 41 KZ-a RS i 351 ZKP-a osuđuje:
OPTUŽENOG: REDŽO SAVU, UKROPINA DRAGANA I KOVAČ MILENKA na kaznu zatvora u trajanju od po 2 (DVIJE) godine i 6 (ŠEST) mjeseci.
OPTUŽENOG: KOVAČ SIMU na kaznu zatvora u trajanju od 2 (DVIJE) godine.
Obrazloženje
Dana 7. 7. 1993. godine Osnovno vojno tužilaštvo u Bileći je pod brojem I VTK 36/93 od 1. 7. 1993. godine ovome sudu dostavilo optužnicu protiv okrivljenih zbog krivičnog djela ubistvo iz čl. 36 stav 1 KZ RS Posebni dio. Na glavnom pretresu 6. 5. 1994. godine osnovni vojni tužilac je izvršio izmjenu u činjeničnom i pravnom dijelu optužnog akta na način opisan u izreci ove presude, podnoseći sudu sada optužni prijedlog. Kod ovako izmjenutog optužnog akta, osnovni vojni tužilac je ostao do završetka glavnog pretresa.
U dokaznom postupku sud je saslušao oštećenog Aleksić Radu, a zatim uz saglasnost stranaka umjesto neposrednog saslušanja svjedoka pročitao njihove iskaze i to: svjedoka Milošević Slavka, Begonišić Eduarda, Popov Želimira, Šupić Miodraga, Lončar Ljubiše date na zapisnik od 22. 9. 1993. godine, te iskaze svjedoka Grujičić Dobroslava od 7. 10. 1993. godine, svjedoka Lajović Milana od 21. 10. 1993. godine, svjedoka Dučić Slobodana od 2. 12. 1993. godine, svjedokinje Radulović Snježane od 6. 12. 1993. godine, svjedoka Glavović Alena od 4. 4. 1993. godine, te vještaka dr Sorajić Dragana od 8. 10. 1993. godine, kao i nalaz vještaka dr Kuliš Mihajla od 28. 1. 1993. godine, zatim je izvršen uvid u foto-dokumentaciju, prepisan je dopis Doma zdravlja Trebinje, kao i izvještaj o smrti broj 950/93 te dopis MO Trebinje od 22. 1. 1993. godine potpisan od strane dr Stanka Buhe, izvršen je uvid u kaznene podatke za optužene.
Sud je odbio prijedlog branioca optuženog Kovač Sime i Kovač Milenka koji je predložio da se izvrši rekonstrukcija toka događaja na licu mjesta iz razloga jer prevođenje predloženog dokaza s obzirom na prevedene dokaze ne bi vodilo razjašnjavanju činjeničnog stanja.
Cijeneći sve ove prevedene dokaze pojedinačne i u njihovoj međusobnoj povezanosti, a sve to dovodeći u međusobnu vezu sa odbranom optuženih, sud je utvrdio činjenično stanje kako je to navedeno u izreci ove presude, a sve to na osnovu sledećeg:
Naime, tokom glavnog pretresa utvrđeno je nespornim da je pok. Aleksić Srđan od zadobijenih povreda u događaju pred zgradom SJB Trebinje od 21. 1. 1993. godine, u kojem događaju su učestvovali okrivljeni, umro nasilnom smrću dana 27. 1. 1993. godine.
Iz nalaza vještaka dr Kuliš Mihajla koji je izvršio obdukciju, a koji nalaz je kao potpun i bez protivriječnosti prihvatiljiv za sud, proizlazi da je Aleksić Srđan umro nasilnom smrću i da je uzrok smrti krvarenje ispod moždanih opni sa otokom mozga i da je uzrok smrti izazvala snažna tupo tvrda sila koja je djelovala u predio glave, ali se ne može reći u koliko navrata, pa da je stanje pacijenta stalno, od momenta zadobijenih povreda pa sve do smrti, bilo takvo da nije mogao spontano disati i život mu je održavan zahvaljujući ljekarima bolnice i medicinskom osoblju.
Tokom glavnog pretresa sud nije mogao na nesumnjiv i pouzdan način razjasniti, odnosno utvrditi ko je od četvorice optuženih nanio povredu Aleksić Srđanu koja je uzrok smrti, odnosno ko je od četvorice okrivljenih udario Aleksić Srđana u glavu. Naime, niko od saslušanih svjedoka ne zna, ne sjećajući se ili nije vidio ko je od četvorice okrivljenih udario Aleksić Srđana u glavu, kao ni koji je raspored okrivljenih bio oko Aleksić Srđana dok su ga udarali...
Provođenje rekonstrukcije toka događaja na licu mjesta s obzirom na iskaze svjedoka kada oni ne znaju raspored okrivljenih oko Aleksić Srđana dok ga udaraju, po ocjeni suda čini se bespredmetnom pa je prijedlog odbrane odbijen...
Dalje, s obzirom na tok događaja (kako dalje stoji u presudi) i različito vremensko uključivanje okrivljenih, proizlazi da nastupila posledica (smrt jednog lica) nije rezultat udruženosti napadača u njihovom djelovanju kroz zajednički umišljaj u pravcu preduzimanja protivpravnih aktivnosti. Naime, povezanost napadača u zajedničkom djelovanju je rezultat spontanosti i nepredviđenosti toka događaja i učešća okrivljenih u njemu i ta povezanost nije postojala kroz zajednički umišljaj da bi se govorilo o zajedničkoj odgovornosti za posledicu, koja posledica takođe nije obuhvaćena zajedničkim umišljajem okrivljenih. Dakle, nije bilo rezultata u nastojanju suda da se utvrdi konkretni izvršilac krivičnog djela ubistva, odnosno saizvršilaštvo okrivljenih za to djelo.
Dalje, tokom glavnog pretresa je utvrđeno nespornim da je sukob između okrivljenih i pok. Aleksić Srđana isprovocirao okrivljeni Redžo Savo, koji to sam priznaje kada kaže da je čuo da je jedan od dvojice mladića musliman i da ga je on uhvatio za prsa psujući mu majku. Ovaj sukob između okrivljenog Redžo Save i Aleksić Srđana potvrđuju i ostala trojica okrivljenih, Ukropina Dragan, Kovač Simo i Kovač Milenko, koji vozilom marke „jugo" dolaze na lice mjesta i, kako kažu, zatiču okrivljenog Redžo Savu u sukobu sa dvojicom mladića od kojih je jedan bio Aleksić Srđan. Dalje na sukob između okrivljenog Redžo Save i Aleksić Srđana (na početak sukoba) ukazuju i svjedoci P. Ž., koji kaže da sukob prvo počinje između Redžo Save i Aleksić Srđana kada Redžo Savo udara Aleksić Srđana, a ovaj se brani, a sve to nakon što je Aleksić Srđan pomogao Glavović Alenu koga je Redžo Savo već bio oborio na zemlju, skidajući Redžo Savu sa Glavović Alena, kako je to istakao i svjedok Glavović Alen. Svjedok B. E. govori o sukobu između Redžo Save i Aleksić Srđana na način što Redžo Savo goni Aleksić Srđana sa nožem u ruci. Svjedok Š. M. kaže da Redžo Savo prvo udara Glavović Alena, a zatim počinje guranje sa Aleksić Srđanom. Svjedok D. S. kaže da se Redžo Savo svađa sa jednim mladićem i govori mu da je izdajica i udara ga pesnicom u leđa i da on kasnije saznaje da je to bio Aleksić Srđan, dok se ostali okrivljeni još ne miješaju.
Dakle, iskazi okrivljenih i navedenih svjedoka su međusobno saglasni u dijelu da je Redžo Savo već bio u sukobu sa svjedokom Glavović Alenom i pok. Aleksić Srđanom kada ostala trojica okrivljenih dolaze na lice mjesta, a u što sud nije imao razloga da ne povjeruje...
Dalje, okrivljeni Redžo Savo i Kovač Simo ističu da nisu udarali Aleksić Srđana, dok okrivljeni Kovač Milenko ističe da je on samo gurao Aleksić Srđana da bježi sa lica mjesta, a okrivljeni Ukropina Dragan ističe da je on Aleksić Srđanu zadao dva udarca, jedan nogom u lakat i podlakticu dok je Aleksić stajao, a drugi nogom u karlicu dok je Aleksić ležao na zemlji. Kazivanje okrivljenih Redžo Save, Kovač Sime i Kovač Milenka u dijelu da nisu udarali Aleksić Srđana ne potvrđuju saslušani svjedoci... Prilikom suočenja sa okrivljenim Redžo Savom, Ukropina Draganom i Kovač Simom, ovaj svjedok je bio kategoričan da su sva trojica okrivljenih udarali nogama Aleksić Srđana dok je bio oboren na zemlju. Sliku toga događaja kroz ponašanje sve četvorice okrivljenih upotpunjuje i svedokinja R. S. koja kaže da je vidjela jednoga momka sa puškom u ruci i da je stekla utisak da on štiti trojicu ili četvoricu ljudi koji su udarali mladića koji je bio u uniformi, da su ga tukli dok je bio na nogama i kada je mladić pao na zemlju da su ga nastavili tući nogama...
Razlike u iskazima svjedoka, koji su očevici toka događaja, u dijelu ko je udarao Aleksić Srđana i čime ga je udarao su logične i životne i ovim iskazima daju jednu životnu vjerodostojnost prihvatljivu za sud. Naime, svi svjedoci se u praćenje toka događaja koji se odigrava brzo ne uključuju u isto vrijeme, niti oni sa istih pozicija u prostoru prate tok događaja, niti im je način praćenja isti - neko prati jedno, a neko drugog okrivljenog pa otuda i razlike u opisu toka događaja.
Dakle, zajedničko u iskazima svih saslušanih svjedoka je to da su svi okrivljeni učestvovali u udaranju pok. Aleksić Srđana. Neki od saslušavanih svjedoka je zapazio udaranje jednih, a neko drugih okrivljenih, samo niko od saslušanih svjedoka sa sigurnošću ne isključuje aktivnost nekog od okrivljenih u udaranju pok. Aleksić Srđana. Dalje iz njihovih iskaza je nesporno da su samo okrivljeni bili oko pok. Aleksić Srđana kada je udaran.
Odbranu okrivljenih Redžo Save, Kovač Sime i Kovač Milenka u dijelu da oni nisu udarali Aleksić Srđana sud je cijenio kao pokušaj u pravcu izbjegavanja krivične odgovornosti, jer postavlja se jedno logično pitanje, ako bi bilo tačno to što govore ova trojica okrivljenih, zašto onda nisu pomogli pok. Aleksić Srđanu koji je ležao na zemlji.
Dakle, sva četvorica okrivljenih su dana 21. 1. 1993. godine učestvovali u udaranju pok. Aleksić Srđana rukama i nogama po čitavom tijelu...
Tako je sud pored stepena krivične odgovornosti okrivljenih kao otežavajuće okolnosti na strani okrivljenih cijenio: ... da je djelo rezultat niskih pobuda i držanje okrivljenih nakon izvršenja djela kada niko od njih ne pokušava pomoći pok. Aleksić Srđanu... učešće ostale trojice okrivljenih u tuči kada oni ne sprečavaju okrivljenog Redžo Savu da udara Aleksić Srđana, a to su kao brojniji mogli uraditi, već mu se pridružuju u udaranju Aleksić Srđana...
Oštećeni Aleksić Rade do završetka glavnog pretresa nije podnosio prijedlog za ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva u ovom postupku.
Na ovim razlozima sud zasniva svoju odluku.
NE PROPUSTITE:
Komentari
