Hronika
27.10.2025. 16:05
Marko R. Petrović

INTERVJU Božidar Otašević

"Više od 80 odsto kriminalaca u Srbiji bavi se narko-kriminalom"

Božidar Otašević KIZA
Izvor: Marko Stevanović

Broj uživalaca različitih vrsta narkotika u stalnom je porastu. Prema podacima Kancelarije za droge UN, u svetu je 2003. godine bilo oko 184 miliona uživalaca, a već 2020. taj broj iznosio je 284 miliona.

Prema nekim procena ove kancelarije, procenjuje se da će ukupno 11 odsto svetske populacije do 2030. godine konzumirati neku vrstu narkotika. Slična je situacija i u Srbiji, gde je broj uživalaca posebno sintetičkih droga u stalnom porastu, premda treba naglasiti da je taj broj ipak ispod evropskog proseka.

Takođe, u proteklom periodu primat na narko-tržištu preuzele su sintetičke droge, pre svih amfetamini koji se proizvode u ilegalnim laboratorijama blizu potrošača, čime se izbegavaju rizici krijumčarenja preko državnih granica, a izmenili su se i modaliteti ulične prodaje droga. Danas je moguće naručiti bilo koju psihoaktivnu supstancu posredstvom Dark Web-a uz pomoć pretraživača kao što su Torr i Peer to peer, ali i mnogi drugi, koji omogućavaju korisnicima potpunu anonimnost. Danas je dominantna kriminalna aktivnost gotovo svih organizovanih kriminalnih grupa u Srbiji ilegalna proizvodnja i trgovina narkoticima, čime se bavi više od 80 odsto registrovanih kriminalnih grupa.

Ovo je samo deo alarmantnih podataka koje u razgovoru za "Ekspres“ iznosi profesor dr Božidar Otašević sa Kriminalističko-policijskog univerziteta. Gospodin Otašević, međutim, nije samo "akademac“, jer iza sebe ima i dugogodišnju karijeru policajca, koji je godine proveo na terenu, pored ostalog u Upravi kriminalističke policije, Odseku za suzbijanje krvnih delikata, ali i u Sektoru unutrašnje kontrole. Na početku ga pitamo šta je glavni uzrok povećanja broja korisnika narkotika?

"Uzroka ima mnogo, ali najčešći uzrok je radoznalost i najugroženija je školska populacija. Kada pogledamo broj uživalaca koji je ukorak kako u svetu tako i kod nas, vidimo da represivne mere koje preduzimaju državni organi ne daju rezultate niti će davati rezultate u budućnosti. Broj uživalaca se povećava, zarade se povećavaju, prema tome rešenje, i ako bismo neku pouku ili poruku da pošaljemo iz ovog intervjua, jeste da se razvijaju i sprovode ozbiljni preventivni programi u ranom školskom uzrastu. Isključivo edukacija gde je neophodan multidisciplinarni pristup i učešće porodice, roditelja, dece, škola, centara za socijalni rad, novinara, medija, istaknutih sportista, kompleksni i preventivni programi psihologa itd. Inače te mere prevencije se, nažalost, pogrešno izbegavaju, jer one daju na duže vreme rezultate. Dok o nekoj represivnoj akciji odmah može da se priča u medijima itd. Mere prevencije daju rezultate na odloženi, duži period, ali svakako ti su rezultati mnogo bolji“, objašnjava za "Ekspres“ prof. dr Božidar Otašević sa Kriminalističko-policijskog univerziteta.

Rezultati represivnih mera su kratkoročni.

"Ne, uopšte ih nema ili su minimalni. To je postdeliktno reagovanje, kada je posledica nastupila. Nigde u svetu, ni u jednoj oblasti kriminala, represivne mere ne mogu da daju rezultate. Nekada su one nužne i neophodne, ali za ozbiljne rezultate i smanjenje neke negativne društvene pojave, kriminaliteta, u ovom slučaju narko-kriminaliteta na podnošljivu društvenu meru, prihvatljivu društvenu meru, da tako kažem, isključivo će rezultate dati preventivni programi.“

Koliko radimo na prevenciji?

"Radi se, mada ima prostora za poboljšanje. Non-stop se provode edukacije u školama. U okviru službi koje se bave narko-kriminalom postoje tri organizacione jedinice koje rade na prevenciji. Ali prvo moraju da se iznađu finansije, lokalne vlasti da tu budu uključene, sve to košta, škole da budu veoma zainteresovane itd. Radi se na prevenciji, ne smemo se opuštati, ali mi još možemo da se pohvalimo da je broj uživalaca narkotika ispod evropskog proseka i na tome treba raditi, a posebno u urbanim sredinama. Jer narkomanije ima svugde i na svakom mestu, ali je ona još urbani fenomen.“

Hajde bar negde da smo bolji od Evrope. Radite na knjizi koja se bavi pitanjem laboratorija za proizvodnju droga. Da li postoji procena koliko takvih laboratorija postoji u Srbiji, u Evropi?

"Kada je narko-kriminal u pitanju, međunarodne organizacije kao što je Kancelarija za droge Ujedinjenih nacija, a mi sarađujemo sa tom kancelarijom, ima vrlo dobre podatke. U godišnjim izveštajima imate brojku iz ove kancelarije i imate broj otkrivenih laboratorija. Naravno, tu je prisutna i tamna brojka kriminaliteta, to su one laboratorije koje postoje, a za koje policija nikada nije saznala i nisu otkrivene. Što se tiče Evrope, ima ih mnogo, svuda i na svakom koraku. U Srbiji, od poznatog slučaja Zarubica, što je prva tajna laboratorija ikada otkrivena na ovim prostorima, a proizvodila je ekstazi, do današnjeg dana otkriveno je tačno 15 laboratorija. U devet su se proizvodili amfetamini, koji su najčešće zaplenjivana sintetička droga na narko-tržištu Srbije. Najviše laboratorija je otkriveno 2024. godine, ukupno tri. Imajući u vidu broj otkrivenih proizvodnih mesta i količinu zaplenjenih sintetičkih droga u ovim laboratorijama, može se zaključiti da ilegalna proizvodnja pokazuje rastući trend.

U Srbiji su otkriveni i manji objekti u kojima proizvođači mešaju amfetaminsko ulje i sumpornu kiselinu, kako bi se dobio amfetamin-sulfat, psihoaktivna supstanca u žargonu poznata kao ’spid’. Ovakav način organizacije tržišta je pogodniji za kriminalne grupe koje se bave ilegalnom proizvodnjom i prometom amfetamina jer nemaju potrebu za formiranjem komplikovanih hemijskih postrojenja za ilegalnu proizvodnju, nabavkom opreme, laboratorijskog posuđa i hemikalija. Njihova aktivnost usmerena je na nabavku amfetaminskog ulja i najčešće sumporne kiseline, nakon čega se pristupa jednostavnom procesu konverzije ulja u amfetaminsku so, odnosno gotov proizvod.“

Kada govorimo o broju otkrivenih laboratorija, da li je to veliki ili mali broj?

"U odnosu na evropski prosek to je izuzetno mali broj. Na godišnjem nivou se i po stotine laboratorija otkrije u Zapadnoj Evropi. Osnovna karakteristika narko-scene u Evropi, a i u Srbiji, jeste da primat preuzimaju sintetičke droge. One se isključivo proizvode u laboratorijama i za to su potrebna određena hemijska ili farmaceutska znanja. U velikom broju tih organizovanih kriminalnih grupa, prilikom otkrivanja laboratorija, kod nas je to u gotovo 50 odsto slučajeva, otkrije se u sastavu organizovane kriminalne grupe hemičar ili farmaceut. Izvori opasnosti u tim laboratorijama su izuzetno veliki. Hemikalije koje se koriste su otrovne i kancerogene, veliki deo njih. Drugo, nekompatibilne ili nestručne hemijske reakcije mogu da izazovu požare i eksplozije. Kod nas takvih slučajeva nije bilo, ali u Evropi i svetu jeste i to veoma velike eksplozije.“

Što znači da su ugroženi i oni koji proizvode tu drogu?

"Ugroženi su, kako policijski službenici tako i oni koji proizvode drogu. A tajnim laboratorijama je ugroženo i stanovništvo koje živi u blizini laboratorije jer postoji velika količina nusotpada koji je izuzetno otrovan i kancerogen. Posebno je opasan ako dospe, na primer, što nije bilo slučajeva kod nas, u bunare, vodovode... Organizovane kriminalne grupe ne vode računa gde će odlagati taj otpad. On se odlaže ili na nelegalnim deponijama, gde može da dođe do ugrožavanja životne sredine i zdravlja ljudi. A ako se odlaže na legalnim deponijama negde u Evrope, Americi itd., kriminalistička praksa poznaje slučajeve pravljenja fiktivne dokumentacije, gde sadržina dokumentacije ne odgovara tovaru koji se odvozi na deponiju.“

Taj otpad mogao da bude trag do laboratorije?

"Apsolutno. Čak i veštačenje tog otpada može da bude trag do laboratorije, u smislu koje se hemikalije koriste, koja vrsta droge se proizvodi i koje hemijske metode se koriste. Ti podaci su veoma bitni i prilikom upada u laboratorije. Jer ako znate hemikalije koje su nabavljene, ako slučajno saznate metodu proizvodnje, stručni ljudi forenzičari tačno znaju šta vas može očekivati prilikom upada u laboratoriju. I onda se preveniraju sve ove opasnosti o kojima sam govorio.“

Isto tako mogu da budu trag odakle su došle sirovine i ko je na početku lanca proizvodnje.

"Sirovine su poseban problem. Mogu da budu trag. Ali prvo, osnovne sirovine su prekursori i druge hemikalije koje se koriste u ilegalnoj proizvodnji sintetičkih droga, kao što su reagensi, rastvarači, pretprekursori itd. Šta je problem kod tih sirovina? One su pod strogom kontrolom međunarodne zajednice, prema konvenciji Ujedinjenih nacija iz 1988. godine, čini mi se. Postoje tablice hemikalija čiji je promet strogo kontrolisan. Pošto se one koriste u farmaceutskoj, hemijskoj industriji, u proizvodnji boja, lakova, kozmetike, parfema itd. Ali se koriste, nažalost, i za proizvodnju droga. Njihov sistem proizvodnje i prometa je strogo kontrolisan. Da biste smanjili proizvodnju sintetičkih droga, morate da ograničite dostupnost tim hemikalijama, da kriminalci, odnosno kriminalne grupe ne dolaze do njih. I pošto se to uradilo dosta dobro, hemičari koji rade u tim laboratorijama izmislili su alternativne hemikalije koje dovode do tih glavnih prekursora za proizvodnju droga. A one uopšte nisu kontrolisane ili su vrlo malo kontrolisane. I to sve ubacuje nove probleme u ilegalnoj proizvodnji sintetičkih droga. Te alternativne hemikalije su veliki problem. One su posebno popularne poslednjih godina u Evropi. Jer se glavni prekursor koji podleže kontroli u hemijskim laboratorijama proizvodi hemijskim postupkom od alternativnih hemikalija koje uopšte nisu kontrolisane.“

Znači povećava se mogućnost za proizvodnju tih prekursora i pojeftinjuje.

"Pojeftinjuje kompletan sistem proizvodnje.“

Što znači da droga postaje još dostupnija onome kome je namenjena.

"Apsolutno. Amfetamini su droga koja se najčešće zloupotrebljava i koristi i konzumira na našim prostorima.“

Govorimo samo o sintetičkim drogama ili generalno?

"Isključivo o sintetičkim govorimo sada, a generalno je najzastupljenija marihuana kao jedan od produkata kanabisa. Kanabis ima tri svoja produkta, ulje hašiša ili kanabisa, hašiš i marihuanu. Sva ta tri proizvoda se razlikuju po procentu psihoaktivne supstance THC. Naš zakonodavni okvir govori, pošto se konoplja može gajiti i u industrijske svrhe, kako se pravi razlika između konoplje i kanabisa. Sve što je preko 0,3 odsto THC-a to je po našem zakonodavstvu droga, a sve ispod toga je roba, odnosno biljka koja se može koristiti u industrijske svrhe, za proizvodnju vlakana, finog papira za duvan itd. Međutim, ako govorimo o marihuani, odnosno o kanabisu, treba reći da su se metode proizvodnje i tu toliko promenile da je procenat THC-a daleko veći od 0,3, tako da marihuana nije više onaj obični džoint, nego ima procenat preko 10 posto.“

Nije više laka droga.

"Nije laka droga, ima procenat ulje kanabisa i više od 80 odsto, a hašiš, recimo ima 20, 25, 30 posto. Metode proizvodnje su se promenile, sada je popularan u Evropi hidroponski način gajenja kanabisa, kada se biljka gaji bez treseta, samo nutrijente stavite. Marihuana se gaji u prirodnim i veštačkim uslovima. U prirodnim uslovima imamo tri varijante. Prva su padine koje imaju dovoljan broj sunčanih sati i dovoljan broj sunčanih dana u toku godine. Druga varijanta su staklenici. I treća varijanta ovo u saksijama na krovovima zgrada itd.“

To je mala proizvodnja.

"Mala proizvodnja za kućne potrebe. I naravno, ono što je danas jako popularno u Srbiji i gde je trend rasta veliki jeste gajenje marihuane u laboratorijskim uslovima, kada se koristi veštačko osvetljenje koje oponaša sunčevu dnevnu svetlost i omogućava fotosintezu. Otprilike, za jedan ciklus proizvodnje potrebno je osam nedelja, tako da non-stop svakih osam nedelja može da se obnavlja sa novim zasadom.“

Da nema veštačkih uslova, koliko bi godišnje mogao da proizvede?

"Otprilike dve setve godišnje najviše, kada se govori o prirodnim uslovima.“

A ovako veštački je otprilike sedam-osam setvi godišnje.

"Ovo je non-stop. Inače ilegalni proizvođači obično formiraju više manjih laboratorija i u različitim vremenskim periodima sade pelcere kanabisa. Inače se seme uvozi iz inostranstva, Španije, Holandije itd. Prilikom upada u laboratorije, čim vidite biljke različitih veličina, to znači da je reč o organizovanoj grupi čiji je cilj stvaranje profita. I oni imaju biljke različitih veličina da bi one u različito doba stasavale kako bi se gotova količina proizvoda izbacila u svakom momentu na narko-tržište. Inače se koristi cvet ženske biljke gde ima najviše THC-a koji se mora sušiti. Ubran cvet, zreo ima 80 posto vlage, a da bi se za konačnu upotrebu odnosno konzumiranje spremila droga, marihuana mora da se suši i da se taj procenat vlage spusti na 10 posto. Tako da vi prilikom upada u laboratorije od sadnica različitih veličina nalazite i te cvetove biljke u različitim fazama sušenja do onog gotovog proizvoda presovanog koji je spreman da se izbaci na ulicu.“

Kada kažemo laboratorija, ljudi zamišljaju velike hale, postrojenja, instrumente... Da li je to zaista toliko ili može da bude i nešto manje?

"Prostorije u kojima se otkrivaju laboratorije su veoma različite. Od nekih kuhinjskih laboratorija koje su veličine pola sobe, ali koje mogu da budu izuzetno profitabilne. Nisu neophodni veliki prostori. Ima i megalaboratorija, u halama napuštenim itd. Različiti su to prostori pa je čak otkrivena laboratorija i u kamp prikolicama, prikolicama za auto itd. Potrebni su mali prostori, ali prilično ozbiljna oprema, kako za proces proizvodnje, kasnije za proces pretvaranja, recimo, kristala u prah, tabletiranje. Sintetičke droge se najčešće tabletiraju i najčešće ćemo ih nalaziti u tabletama i eventualno u kapsulama. Zašto pre u tabletama, nego u kapsulama? Kapsule se mogu otvarati i time dodavati razne primese. Tabletama se lako određuje doza, doza se može podeliti na više manjih doza i vrlo su ’zahvalne’ za konzumiranje i mikrobiološki se jako dobro čuvaju. Uglavnom potrebna je oprema, utiskivači sa logom, mašine za tabletiranje, različite posude za hemijske reakcije itd. Nije jeftina oprema, ali ne treba zamišljati kao ekstralaboratorije. To mogu biti izuzetno mali prostori.“

Da li se ta oprema može legalno nabaviti?

"Deo te opreme može se legalno nabaviti, ali uglavnom se na našim prostorima uvozi iz inostranstva. Zabeleženi su slučajevi da se pojedini delovi tih mašina uvoze u različitim periodima, a onda se posle sklapaju, da ne bi te organizovane kriminalne grupe padale u oči.“

Da li je to upravo trag? Da li se svaki uvoz tog dela negde registruje, notira?

"Ne. Ne može to biti trag. Ali hemikalije mogu biti i te kako ozbiljan trag. Najbolji trag su hemikalije i, naravno, tragovi novca, koji su nepogrešivi indikator za narko-kriminal.“

Imali smo slučaj, da ne imenujem, polje od 12 hektara marihuane. Kako je moguće to sakriti od države?

"To je kontroverzan slučaj i videćemo kakav će sudski epilog biti. Narko-kriminal je oblast kriminala koja se svuda u svetu, ne samo kod nas, najteže otkriva i najmanji je stepen rizika. Pa se zbog toga 80 odsto i više organizovanih kriminalnih grupa koje su registrovane u Srbiji upravo bavi narko-kriminalom. Zašto se on teško otkriva? Prvo, zato što su to delikti bez žrtve. Nema žrtve u klasičnom smislu reči koja prijavljuje krivično delo i učinioca. Nego svi u lancu, od ilegalne proizvodnje do onog poslednjeg preprodavca, pa i narkomana, zainteresovani su jer postoji zakon ćutanja, da niko ne bude otkriven.“

Da se ne zna za njih.

"To je pod broj jedan. Pod broj dva, to je relativno nova pojava na našim prostorima i sigurno da su potrebne dodatne edukacije i policiji. I treća stvar, velika finansijska moć koju imaju te kriminalne grupe osnov je svake druge vrste moći, društvene, političke itd. Zarade su enormne, na globalnom nivou se ne može proceniti vrednost trgovine drogom, ali se ona po nekim podacima kreće odmah iza globalne trgovine naftom. Procenjuje se da tržište droga u EU ima minimalnu maloprodajnu vrednost od najmanje tri milijarde evra. Organizovane narko-grupe imaju veliku finansijsku moć koja je osnov svake druge vrste moći od opšte društvene, pa do političke, iz čega proizilazi i veliki uticaj organizovanog narko-kriminaliteta na čitav niz oblasti društvenog života, ali i na brojne elemente pravnog sistema.

I nema nikakve dileme da oni mogu da korumpiraju predstavnike zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Nije nikakva tajna da se u sastavu tih organizovanih kriminalnih grupa otkriju policijski službenici i budu lišeni slobode. Inače, što se tiče marihuane, na velikim plantažama ona je obično sakrivena u drugim biljnim kulturama i nije je lako otkriti, u suncokretu, malinama, kukuruzu itd. Naravno, postoje i veoma veliki mehanizmi zaštite, sistemi zatvorene televizije, čuvari, kamere...“

Da li nova tehnologija poput dronova itd. može da olakša pronalaženje?

"Može, televizijske kamere, dronovi itd. Ali mogu i da otežaju. Jer kako savremena tehnička dostignuća koristi policija, tako ih koriste i organizovane kriminalne grupe. I to je neprestana trka sa vremenom. S tim što te grupe imaju ozbiljnu finansijsku moć da kupe i ozbiljnu tehniku. Najpopularniji su ovi kriptovani telefoni na primer Anonimus, koji koštaju po 20.000 evra i koji se koriste nekoliko meseci i bacaju.“

Imaju veće materijalne resurse od državnih organa.

"Od državnih organa sigurno jer su nenormalne zarade. Teško ih je na globalnom nivou proceniti, ali su, kao što sam rekao, ravne globalnoj trgovini naftom u svetu. Neka kriminološka istraživanja, a i praktična iskustva, pokazuju da se od ukupne količine droge, koja krene od ilegalnih proizvođača prema krajnjim korisnicima, zapleni pet do osam posto. Sve ostalo završi na narko-tržištu do krajnjih korisnika. Zato su zarade enormne i zato je stepen rizika objektivno mali u odnosu na profit koji se ostvari i to je zaista tako svuda.“

Šta je glavni razlog? Može li se govoriti o uspešnosti borbe protiv narko-kriminala ako 90 odsto onoga što oni proizvedu dođe do "potrošača“?

"Statistički podaci govore da uspešnost nije velika jer se broj narkomana, uživalaca droga, svakim danom povećava. I zato svi koji se ozbiljno bave ovim poslom apeluju na mere prevencije, za koje sam siguran da daju bolje rezultate, smanjuju troškove lečenja. Jednostavno i državni budžet štede jer narkoman nije sposoban da radi, ogromni su troškovi lečenja itd. I druga stvar koja je ovde jako interesantna, sa povećanjem narkomanskog staža, količina droge koja mora na dnevnom nivou da se uzme se povećava. I narkomani su vrlo često prinuđeni da sredstva za drogu po svaku cenu nezakonito pribavljaju. Pribavljaju ih na dva načina ‒ prvi je da se pojavljuju kao narko-dileri u uličnoj prodaji droge, pa u jednoj ličnosti imamo i narkomana, odnosno uživaoca, i dilera. A drugi način je da rade imovinska krivična dela, prevashodno razbojništva i teške krađe da bi došli do novca za kupovinu droge. Na Balkanu, na primer, u jednoj porodici...“

Imamo i prostituciju kao poseban segment.

"Imamo prostituciju kao poseban segment. Na Balkanu, recimo, u zemljama u regionu gde su siromašne porodice, gde je porodični prihod jako mali na mesečnom nivou, jedan narkoman je za razliku od onog iz zapadnih zemalja prinuđen da se posle šest meseci ili godinu dana narkomanskog staža bavi i nekakvim vidom kriminala da bi pribavio sredstva za novu nabavku droge. Dok to u Evropi nije tako jer su bogatije porodice i narkoman jednostavno lakše iz tih legalnih tokova nabavlja sredstva.“

Zapravo ovde praktično kriminalci i regrutuju svoje nove "vojnike“ među narkomanima.

"Apsolutno. Prvo između tih organizovanih narko-grupa ozbiljne su borbe oko narko-tržišta i svedoci smo ovih balkanskih klanova o kojima cela Evropa priča. I vidite broj ubijenih ljudi. A ono što je primećeno, a što se vidi i u praksi, u globalnim izveštajima institucija koje se ozbiljno bave narko-kriminalom i narkomanijom, sve mlađi ljudi, čak i maloletnici, učestvuje u tom lancu krijumčarenja droga, da preuzmu drogu iz velikih brodova. Posebno oni imaju olakšice ako su maloletnici i ako prvi put budu otkriveni za to. A drugo, primećeno je i to da među profesionalnim odnosno plaćenim ubicama se ta granica starosti spušta, tako da imate maltene izuzetno mlade ljude koji se javljaju kao profesionalne ubice, sa nepunih 25 godina.“

Da li imate neke podatke o tome sa koliko godina se najranije mladi susreću sa narkoticima?

"Izuzetno mladi, u ranom školskom uzrastu 11-12 godina, ali o tome egzaktne podatke ima bolnica za bolesti zavisnosti u Beogradu. Ja stvarno ne znam, ali u mojoj praksi sam sretao narkomana sa 12 godina života.“

Da li je bio na sintetici ili na nečem drugom?

"U to vreme je bio na heroinu.“

Kakve su Vaše procene kojim putem će se dalje razvijati tržište narkotika?

"Apsolutno sam siguran u ovo što ću vam reći, primat će imati nove psihoaktivne supstance koje nisu na listi zabranjenih droga. Jer hemičari i farmaceuti u ilegalnim laboratorijama neznatno izmene hemijski sastav i proizvedu analog drogu, analog heroinu, amfetaminu itd., koja nije na listi zabranjenih droga. Sintetičke droge će imati primat i nove psihoaktivne supstance će biti u porastu. Nove psihoaktivne supstance su posebna opasnost jer konzument nikada ne zna šta je na ulici tačno uzeo. Može da uzme ekstazi ili amfetamin koji je ranije uzimao, a može da uzme i nešto sasvim drugo i da mu nešto sasvim drugo bude prodato kao ekstazi.“

Ko zna kako će da reaguje na to?

"Niko ne zna kako će droga reagovati, zavisi od metabolizma itd., i niko ne zna kakav je potencijal zavisnosti te droge i zbog toga su teški slučajevi akutne intoksikacije, odnosno trenutnog trovanja. A kada konzument dođe u bolnicu na lečenje, on ne zna šta je uzeo pa to dodatno lekarima otežava mogućnost da mu pomognu. Zbog toga je međunarodna saradnja, ne samo u borbi protiv kriminala, nego i narkomanije, i razmena stranih iskustava, razmena znanja o novim psihoaktivnim supstancama jako bitna. Zašto će sintetičke droge biti još dalje u porastu? Zato što ne zahtevaju mnogo fizičkog rada. Brzo se proizvode, jeftine su, lako se prave kao što ste videli, alternativnim hemikalijama ili tim ključnim hemikalijama za proizvodnju droge i one se uvek mogu proizvoditi tu blizu potrošača. Ne moraju se krijumčariti preko državnih granica i zbog toga će one apsolutno imati primat. I u narednoj deceniji mislim da će one lagano potisnuti neke prirodne droge. Naravno, tu svakako ne mislim na kokain, ali na neke druge droge da.“

Da li će to ostati droga za sirotinju, a dok će ovi bogatiji i dalje da konzumiraju kokain?

"Može se tako reći.“

Kada ste govorili o novim psihoaktivnim supstancama koje će se pojaviti, a koje nisu na spisku zabranjenih droga...

"Otkrivaju se i u Srbiji. Tri-četiri takve supstance su otkrivene u periodu između 2020. i 2022. godine. Ali i Srbija i Evropa imaju izuzetno dobro razvijen sistem ranog upozoravanja. Čim se detektuje nova psihoaktivna supstanca, ona se odmah stavlja na listu zabranjenih droga i posle nije nova psihoaktivna supstanca već se nalazi na listi. I kakva je sudbina tih novih psihoaktivnih supstanci? Neke prežive izazov vremena i nastave sa proizvodnjom, a neke čim se detektuju prestanu više da se proizvode i kriminalne grupe traže nešto novo. Inače, među aktivnim supstancama najzastupljenijim u Evropi je sintetički kanabis.“

To je nešto što liči na marihuanu.

"A u stvari je sintetika.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Meksiko: Država koju kontrolišu NARKO-BANDE
Meksiko, nasilje 20. 6. 2024.

Političko nasilje

20.06.2024. 17:50

Meksiko: Država koju kontrolišu NARKO-BANDE

Opšti izbori u Meksiku održani 2. juna bili su najnasilniji još od 2018. godine, a nasilje se ne smiruje ni nakon izbora.
Close
Vremenska prognoza
overcast clouds
17°C
03.06.2026.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve