Životna strast
Parfemi kojima je bio opsednut Endi Vorhol
Nedavno objavljena dokumentarna serija "Dnevnici Endija Vorhola" na Netflix-u koja istražuje Vorholov misteriozni život iza kamera, kao i izložba "Endi Vorhol: Otkriće", koja se ovih dana može videti u Bruklinskom muzeju, a koja je posvećena uticaju katoličanstva na njegovo delo, pružaju mogućnost da se dublje zaroni u svet kultnog umetnika.
U okviru izložbe "Otkriće", Džesika Marfi, stručnjak za kulturu parfema, edukator i menadžer za posetioce muzeja u Bruklinu, baca svetlo na Vorholovu strast prema mirisima.
"Endi je pisao o svom uverenju da mirisi imaju posebnu moć da povežu prošlost sa sadašnjošću", objašnjava Marfi, dodajući da je, pored toga što je bio zavisan od rafiniranih mirisa, Vorhol želeo da “uhvati” mirise različitih mesta, kao što je njegov omiljeni Njujork (njegovi omiljeni mirisi širom grada, uključujući hot-dog štandove, omiljene knjižare i železničke pruge na centralnoj stanici), piše "Vogue".
Vraćajući se na početak Vorholovog života, izložba "Otkriće" pokazuje da Vorholova ljubav prema mirisima potiče iz njegove katoličke vere.
Odrastajući u Pitsburgu, Vorhol je prisustvovao nedeljnoj misi sa porodicom u vizantijskoj katoličkoj crkvi, koja sledi obrede istočnog katoličanstva i tako uključuje sva čula.
"Misa je bila ispunjena svećama, vokalnim pevanjem i bogatim tamjanom napravljenim od biljnih smola i začina, tako da je to bio zaista poseban miris koji je Vorhol redovno doživljavao u mladosti", objašnjava Marfi.
Budući da je i ona katolik, Marfi nastavlja da naglašava to da u katoličanstvu postoje mnogi atributi koji su u vezi sa verskom predanošću, kao što su brojanice, molitvene kartice i statue svetaca.
"Katolici odrastaju sa svim ovim predmetima koji imaju značenje i simboliku", rekla je Marfi.
Što se tiče sofisticiranih mirisa, Marfi tvrdi da je Vorhol prvi put zaista “upoznao” parfeme dok je pohađao umetničku školu “Carnegie Institute of Technology “u Pitsburgu, kada je tokom leta uređivao izloge u lokalnoj robnoj kući “Joseph Horne”, koja je posedovala bogatu kolekciju parfema.
Njegovo putovanje u svet parfema nastavilo se kada se preselio u Njujork, nakon što je diplomirao 1949. godine, gde je uređivao izloge sa u poznatoj robnoj kući “Bonvit Teller”.
“Na početku svoje karijere komercijalni ilustratora, 1950. godine, Vorhol je uradio desetine crteža kozmetičkih proizvoda za "Vog" i "Harpers Bazar", uključujući bočice parfema različitih brendova", objašnjava Marfi.
Pored svog komercijalnog rada, napravio je i brojne crteže i grafike sa bočicama parfema i druge kozmetike tokom 50-ih i 60-ih, baš kao što je počeo i da prikazuje ostale poznate potrošačke predmete u svojoj pop umetnosti.
Početkom 60-ih Vorhol je počeo redovno da koristi parfeme i dopunjava svoju sada legendarnu ličnu kolekciju, koja se nalazi u muzeju "Endi Vorhol" u Pitsburgu.
"Endi je rekao da će nekoliko meseci koristiti jedan parfem, a zatim preći na drugi, tako da će svaki kratak period njegovog života imati svoju jedinstvenu vezu sa mirisom", objašnjava Marfi.
Jednom prilikom napisao je da voli da gleda reklame za parfeme u starim časopisima iz 30-ih i 40-ih i da se pita kako parfemi miriše na osnovu njihovih živopisnih imena.
Rekao je: “Poludim od toliko želje da ih sve pomirišem.”
Jedan od njegovih favorita bio je parfem “Chanel № 5.”.
"Definitivno je mislio da ga mogu nositi i muškarci i žene", kaže Marfi.
Pridržavajući se aseksualnog pristupa mirisima, on je takođe sakupljao one koje su kreirali dizajneri.
"Endi je često uživao u originalnom Halston mirisu za žene", objašnjava Marfi, dodajući da je posedovao parfeme Ojer Kardena i Ive Sen Lorana, poput “YSL Pour Homme” i “Opium”.
Voleo je i francuske parfeme kao što su “Caron” i “Guerlain”, a prema Vorholovom bliskom prijatelju, fotografu Kristoferu Makosu, kad god je umetnik bio u Parizu voleo je da kupuje parfeme koji su bili u elegantim bočicama i pakovanjima.
Kada je preminuo, nakon operacije žučne kese 1987.godine, njegovi prijatelji su dokumentovali sadržaj njegove vile na Menhetnu, uključujući i kolekciju parfema.
"Fotografije i spiskovi njegovih stvari daju nam uvid u to kakvo su značenje imali ti parfemi koje je koristio do kraja svogživota, uključujući “Guerlain Habit Rouge”, “Geoffrei Beene Grei Flannel”, “Faberge Kiku” i asortiman mirisa iz male fabrike parfema “Shelli Marks” na Menhetnu", objašnjava Marfi.
Navodno je u torbi imao bočicu parfema “Estee Lauder Iouth-Dev”, kada je stigao u bolnicu neposredno pre smrti.