"Nevidljivi gradovi"
Preporuka za čitanje: O čemu su razgovarali Kublaj Kan i Marko Polo
Italo Kalvino bio je italijanski pisac i novinar, za života kandidat za Nobelovu nagradu i dobitnik brojnih književnih nagrada i priznanja.
Rođen je na Kubi, a detinjstvo je proveo u San Remu. Pripada krugu italijanskih intelektualaca komunista okupljenih oko izdavačke kuće "Einaudi“. Najznačajnija dela: "Teške ljubavi“, "Markovaldo“, "Ako jedne zimske noći neki putnik“, trilogija "Naši preci“, "Kosmikomike“, "Nevidljivi gradovi“, "Američka predavanja“.
Svojstveno Kalvinu je da uvek piše potpuno novu knjigu, a ne uvek jednu te istu. I vi ne biste mogli iz prve ruke da prepoznate njegove nove knjige, ako ne biste videli ime autora. Po ovoj različitosti, ubedljivo je najoriginalniji pisac u svome veku.
Stara legenda o prijateljstvu Kublaj Kana i Marka Pola data je u bezžanrovskom romanu kontemplaciji, pripovesti o 55 nepoznatih gradova, koji iako imaju imena, identitet, opis, poznati su samo pripovedaču, postoje u nekom drugom sloju stvarnosti, ne u materijalnom, pre u mislima, svetu ideja i simbola i u filozofskim pojmovima. Važna karakteristika gradova o kojima govori Venecijanac je da oni traju svugde i nigde.
Veliki Kan i venecijanski trgovac i putnik isprva razgovaraju u čudesnom parku palate, koji je sam po sebi sličan prizoru raja. Potrebno je veliko umeće da se zbog apstrakcije grada napusti udobnost bujne bašte.
Marko Polo svoje prve putničke opise predočava mimikom, gestom, brundanjem, smejanjem, pljeskanjem, coktanjem, pantomimom još dok nije upoznao jezik svoga domaćina. Ali, ne bi Marko Polo ušao u legendu i izdvojio se u masi putnika namernika i avanturista željnih slave u moćnome carstvu da nije brzo učio i prešao na reči.
Ali, čime je on zaokupio pažnju svoga vladara? Nepoznatim gradovima koji vrcaju životom, događajima, uzbuđenjem? Nikako, ti nevidljivi gradovi više su snoviđenja koja se otvaraju sporo, kao latice retkog kaktusovog cveta. Ko traži skok adrenalina ovde ga neće naći.
Neki od opisanih gradova će vas opčiniti, neki sablazniti, neki ostaviti ravnodušnim ili vam jednostavno neće prijati.
Razgovor između Velikog Kana i Marka Pola koji prekida pripovedački tok čudesno opisanih maršruta mnogo znači, bojeći svojom mudrošću, prepoznavanjem, telepatijom, nadovezivanjem na iskaz onog drugog celu knjigu. Iako prilično kratak, dijalog deluje gotovo kanonski. Gradovi predočeni vladaru mogu vam se svideti ili ne svideti, jer ne volite nužno sve gradove u kojima ste bili i nisu svi ostavili podjednak utisak na vas. Ali, odnosom ova dva čoveka bićete očarani.
Marko Polo ne govori o postojećim svetskim metropolama i utopijskim gradovima: Novoj Atlantidi, Gradu Sunca, Okeani, Njulanarku ili Ikariji, kao ni o gradovima košmara i prokletstva: Enohu, Vavilonu ili Bataviji. Ali, svaki opisani nevidljivi grad pomalo priča o Veneciji, zato je Polo odbio da priča posebno o njoj.
"Nevidljivi gradovi“ su mimo vremena. Zato njihov putopisac spominje kranove, aerodrome, brusilice, možda čak i liftove. Jer njegovi gradovi nalaze se u njihovoj sadašnjosti, prošlosti i budućnosti. Grad iz budućnosti očigledno je onaj koji se opasuje smećem i širi na poganim temeljima u obliku koncentričnih krugova ili drugi sazdan od paučine u kome svi objekti, sva zdanja vise naglavačke, kako je recimo lako levitirati u bestežinskom stanju, u svemiru.
Carstvo Velikog Kana njegovom će smrću nestati, ali "Nevidljivi gradovi“, izvan fizičkog sveta, neće iščileti doveka.