Preporuka za čitanje
Hronika neostvarene ljubavi
Mori Ogai rođen je kao Mori Rintaro 1862. u uglednoj porodici lekara feudalnih gospodara, daimjoa. Tokom Meiđi restauracije porodica mu se seli u Tokio i tamo otvara svoju privatnu praksu, modernizujući se rapidno.
Ogai je japanski književnik, prevodilac, književni kritičar i istovremeno vojni lekar i naučnik, jedan je od nosilaca modernizacije u Japanu krajem 19. i početkom 20. veka. Značajno je uticao na razvoj savremene japanske književnosti. U svojoj devetnaestoj godini postao je najmlađi lekar sa licencom u Japanu. Stupio je u vojsku, koja ga je poslala u Nemačku. Svoja prva dela stvarao je crpeći inspiraciju iz evropskog iskustva i književnosti. Sa nemačkog jezika prevodio je mnoge svetske pisce. Doprineo je da se u Japanu usvoje pravila i tehnike zapadnoevropske literature. Međutim, uvidevši da je prihvatanje zapadnih uticaja u Japanu postalo površno i nekritičko, Ogai se okrenuo traganju za sredstvima kojima će japansku tradiciju postaviti rame uz rame sa inovacijama iz evropske kulture. Među njegovim značajnim delima su: "Igračica“, "Vita seksualis“, "Divlja guska“, "Poslednja volja Okicu Jagoemona“, "Porodica Abe“, "Gazda Sanšo“ i "Takase čamac“.
Narator "Divlje guske“ je nekadašnji student koji priča o neostvarenoj ljubavi svog kolege studenta Okade i prelepe Otame, naložnice jednog zelenaša. Uz elemente tradicije, mitskih priča o zmajeubici odnosno zmijeubici, priče o divljoj guski kao simbolu težnje za slobodom, roman je izuzetno realističan i romantičan, a i poseduje određenu količinu autobiografskih elemenata. Naime, Okada je možda Ogai lično, jer i on studira medicinu, te na kraju studija odlazi u Nemačku kao pomoćnik nemačkom lekaru za dela tradicionalne kineske medicine.
Otama je rano ostala bez majke, na staranje ocu, siromašnom bombondžiji, koji se ni pod kojim okolnostima nije hteo ponovo oženiti niti dete poslati kod svojih rođaka na selo. Brinuo se o devojčici kako je znao i umeo i ona mu se, kada je odrasla, revanširala tako što se brinula o ocu u starosti. Primaju u kuću jednog muškarca koji joj je obećao brak iako je bio oženjen. Drama oca i ćerke počinje. Nisu samo siromašni, već i osramoćeni.
Otama postaje naložnica bogatog čoveka, za koga je mislila da je udovac, koji i njoj i njenom ocu nudi bolji život, preseljenje u nove, zasebne kuće, služavke, poklone i novac. Naravno, istina je mnogo grublja od početne postavke. Bogataš je oženjen, a stekao je imetak zelenašenjem, što je nečasno. Ipak, zanosna Otama će ovu tajnu sačuvati za sebe. Neće je podeliti ni sa ostarelim ocem, kako bi sprečila da on oseća krivicu što je dao svoj blagoslov za nedostojnu vezu.
Status ljubavnice daje i njoj i njenom ocu lagodan život, kakav dosad nisu imali. Ona je svojim položajem zaključana u zlatnom kavezu. Ali, Otama ima tajni život. Kroz prozor posmatra naočitog studenta Okadu, koji svakodnevno prolazi pored njene kuće. Kako platonska ljubav raste, potkrepljena događajima, tako usamljena i zaljubljena Otama nastoji da se približi svojoj ljubavi izdaleka. Ona hoće da izgori u vatri strasti, ali njenu spremnost uništiće nemogućnost transformacije njene bezazlene ljubavi u požar strasti koji bi doveo do društvenog skandala.
Bez obzira na Otamine namere da svoju bezazlenu ljubav pretvori u ljubavnu aferu, koja će je odvesti daleko od zlatnog kaveza, ona je ostala čista i nije izgubila svoju čast. Blagorodna i besprekorna.