Scena
27.02.2025. 21:15
Scena
06.03.2025. 20:15
Nebojša Jevrić
Kolumna Nebojše Jevrića
Urbane legende: Na mom vratu, jednog jutra je osvanula tetovaža "Ovde iseci"
Sa drugom grupom, sutradan u zoru, između spaljenih kuća, krećem na vađenje leševa pobijenih srpskih gardista.
Provlačimo se kroz šumu, iznad groblja do Vješala.
Slikao sam Muja i Tajsona, pola sata prije nego što su poginuli ispod Vješala.
Preko groblja ulazimo u predgrađe Gospića.
Onda prelazimo na drugu stranu ulice.
Hrvati su se takođe povukli. Pošto je Zolja uništio njihov transporter kod Pokrajčeve kuće, a oni nama ubili dvojicu, Hrvati su pobjegli na jednu, a Srbi na drugu stranu. U istočnom Gospiću nema nikog osim nas.
Kada smo se povlačili, nismo mogli mrtve prijatelje da ponesemo.
Tako bar sada svi pričaju: nismo, nismo, nismo ih mogli izvući!
Obučen u zmijsku košuljicu, gamizao sam kroz dvorišta, između živica.
Ruke i lice su mi crni od zgarišta kroz koja sam se provlačio.
Kad smo došli do Vješala, leševa naših poginulih tamo više nije bilo.
Uhićenim nožem, srbosjekom, crtam krst sa četiri ocila, na zemlji natopljenoj krvlju.
Dobro je, kažem, dobro je što je hrvatski vojnik bio pravi strijelac.
Čeda iz Žitišta i Zolja dolaze zadihani i bulje u krvavu mrlju u prašini.
"Šta je sa Tajsonom?“
"Šta su mu mrtvom uradili?“
"Mamu im jebem ustašku, sve ću da ih pokoljem!“
"Bože, šta su mu uradili, kako njegovim...“
"Kome šta su uradili?“
"Pa, Tajsonu, idiote! Ovde smo ga mrtvog ostavili!“
"A, Tajson? Kažeš Tajson. Tajson je otišao do hotela na piće. Sada će da dođe. Take it easy boy.“
Scena
20.02.2025. 21:35
Urbane legende: Nije me poslušao, ušao je u politiku
U daljini se vidi zapaljeni hotel.
"Sjedi, odmori! Sada će on da se vrati“, kažem i počinjem da se smijem sve glasnije.
Moj smijeh odjekuje između zidova spaljenih kuća.
Čeda, Tajsonov prijatelj, vadi nož i kreće prema meni.
Mali Zolja ga drži.
Skidam maramu i pokazujem mu ono, ono na vratu što mi je svojom rukom prije neki dan Ninočka Nezvanova urezala: ----- OVDE ISECI -----.
Kao ono u "Bazaru“, pored uputstva za krojeve. Tako je na mom vratu jednoga jutra osvanula tetovaža: ----- OVDE ISECI -----!
Dan dolazi polako. Miješaju se magla i dim.
Povlačimo se prema izlazu iz grada. Po bašti, ispred spaljene kuće lovim puževe.
Potapam ih u šerpu sa rakijom, čistim, nabijam na žicu.
Na žaru pečem ražnjiće od puževa.
Komentari
