INTERVJU
Šimon A. Đarmati: "JATAGAN-MALA bila je predratni beogradski BRONKS"
Doktor Šimon A. Đarmati, profesor u penziji, rođen je 1952. godine u Zrenjaninu. Živi u Beogradu. Autor je i koautor velikog broja univerzitetskih udžbenika, monografija, naučnih i stručnih radova, feljtona, članaka i učesnik mnogih televizijskih ostvarenja.
Najpoznatije knjige su mu: "A u srcu Banat“, "Tajna poslednjeg gutljaja – Otrovi, trovači i otrovani“, "Razorne sile“, "Starinski zidni sat u Ulici Uroša Predića“, "Otrovni Šekspir – Šekspirovi otrovi“, "Marijaš, poslednji banatski razbojnik“, "Trovanja u Torku“, "Vračare, nadrilekari, vampiri i zli dusi u Srbiji“, "Hajdučka vremena u Srbiji“, "Baba Anujka – banatska veštica“, "Lela fatalna – prva starleta Kraljevine Jugoslavije“…
Osim za odrasle, piše i za decu i najpoznatiji njegovi naslovi su: "Ekokolologija“ i "Imate li kefalo“. Nedavno mu je u izdanju "Lagune“ izašla knjiga "Majmunac – kralj beogradskih apaša“. O novoj knjizi, interesantnim temama koje je do sada u spisateljskoj karijeri obrađivao i planovima za naredni period u intervjuu za nedeljnik "Ekspres“ govori književnik i publicista Šimon A. Đarmati.
Ko je bio Majmunac, lik iz Vaše istoimene knjige?
"Majmunac je bio jedan od najpoznatijih beogradskih apaša koji je tri decenije držao u pripravnosti beogradsku i ne samo beogradsku policiju. Godinama, on je postao nekrunisani kralj apaša i neko ko se u sferi kriminala mogao smatrati reperom. Mnogi su se poredili s njim i nastojali da ga dostignu. On je na neki način bio sličan Žiki Živcu opisanom u pesmi ’Riblje čorbe’. Naime, kada bi se desila neka pljačka u Beogradu, policija je prvo posumnjala na Majmunca koji je bio ’dežurni krivac’.“
Da li je Majmunac u svoje vreme bio nešto poput Arsena Lupena ili današnjoj generaciji poznatijeg Sir Olivera iz stripa "Alan Ford“?
"Teško bi se Majmunac mogao porediti sa fiktivnim likovima koje spominjete. Daleko od toga da je bio lopov-džentlmen. On je bio vešt i hrabar apaš koji je uspevao da beži iz zatvora na neverovatne načine. U knjizi se govori i o Milanu Đoriću, internacionalnom apašu koji je reputaciju stekao širom Evrope, a posebno u Francuskoj. On bi mogao biti taj lopov-džentlmen kao preteča ’Pink pantera’.“
Da li su Majmunac i njegova banda imali neka moralna načela pri kršenju zakona?
"Treba reći da su moralna načela uglavnom strana kriminalcima. Nemaju oni neke posebne sentimentalnosti. Tako je bilo od pamtiveka, a tako je i danas. Svedoci smo da su lopovi spremni da ukradu dečja kolica ili priloge koji se skupljaju za lečenje obolele dece. To da su krali od bogatih i delili sirotinji je priča u čijoj osnovi se nalazi plaćanje jataka koji su bili veoma značajni u njihovoj delatnosti i koji su činili lopovima, a ovi ih zauzvrat dobro nagrađivali.“
Kada se spomenu banditi i lopovi u Beogradu pre Drugog svetskog rata, prvobitna asocijacija je Jatagan-mala. Da li je to bio predratni beogradski Bronks?
"Jatagan-mala kao najveće divlje beogradsko naselje bilo je stecište raznih ’likova’ sumnjivog morala. U mnogim mojim istraživanjima, koja su bila usmerena na kriminal u Beogradu između dva svetska rata, često sam sretao one koji su se krili upravo u Jatagan-mali. Bili su tu i lopovi, ubice, ali i vračare koje su varale lakoverni svet. Naravno, ovo ’odabrano’ društvo nije se moglo zamisliti bez prostitutki. Kada se sve ovo ima u vidu, moglo bi se reći da je Jatagan-mala bila predratni Bronks.“
Veliku pažnju izazvao je i Vaš roman o baba Anujki, najstarijoj i najpoznatijoj ženi trovačici u Srbiji. Kako ste sakupljali građu o njoj?
"Knjiga o najpoznatijoj vračari i trovačici na našem prostoru o kojoj su pisali mnogi svetski listovi bio je pravi istraživački izazov. Budući da se o njoj pisalo dosta neutemeljeno i senzacionalistički, rešio sam da na osnovu relevantne arhivske građe utvrdim pravu istinu o njoj. Koliko je to bio težak zadatak svedoči i činjenica da sam prelistao crkvene knjige venčanih, krštenih i umrlih od 1805. do 1940. godine. Pisanjem knjige o njoj stavljena je tačka na mnoga nagađanja i proizvoljnosti.“
Proučavali ste i beogradske vračare koje su postojale u našem glavnom gradu pre gotovo jednog veka. Gde su se one okupljale i čime su se sve bavile?
"Beogradske vračare i vračari su se okupljali u različitim stanovima u različitim delovima Beograda. Jedan od njih koji je ’primao’ u Ulici vojvode Mišića 8 bio je Toša železničar. On je imao ’dar blagodati’. U njegovom odsustvu zamenjivala ga je žena, ali je kod nje taj ’dar’ bio manji. U istoj srazmeri joj je i pismenost bila manja. Tako je jednom prilikom pročitala: ’Hvalite ga uz pastire i guske’, a trebalo je: ’Hvalite ga uz pastire i gusle.’ Prizivanje ’blagodati’ sastojalo se u kađenju sobe, paljenju kandila, metaniji i čitanju. Jedna od najpoznatijih bila je Marija Šajn koja je centralna ličnost knjige ’Mračne tajne beogradskih vračara’. Interesantno je napomenuti da je ona svoju delatnost nastavila i posle Drugog svetskog rata.“
Čini se da je Beograd, pored Vašeg rodnog Zrenjanina, neiscrpan izvor tema za Vas?
"Upravo tako. To nije ništa neobično. Naime, u Beogradu živim mnogo, mnogo duže nego što sam živeo u Zrenjaninu. Iako sam napisao knjige koje se tiču kriminala u Zrenjaninu (nekada Velikom Bečkereku) i njegovoj okolini, konkretno o čuvenom banatskom hajduku Marinku Periću, kao i o trovačicama iz Torka, danas je moje interesovanje za rodni grad sentimentalne prirode i svodi se na priče koje su se dešavale u prve dve decenije života koje sam proveo u Zrenjaninu.“
Kakav je Vaš stav o veštačkoj inteligenciji i njenoj ulozi u književnosti i umetnosti uopšte?
"Nije sve u tome da se popuni list hartije. Duša je ta koja je bitna, a nju veštačka inteligencija ne poseduje.“
Šta je sledeća tema koju ćete književno obrađivati, imate li već plan za naredni roman?
"U ovom trenutku imam nekoliko interesantnih rukopisa spremnih za štampu. Teme su i dalje kriminal između dva svetska rata. Tu je, između ostalog, rukopis o jednom od najkrvoločnijih banatskih ubica, opsednutog sekirom. Ne žurim mnogo jer mi se čini da još imam vremena da se objavi sve napisano. Važno mi je da je izdavač respektabilan. ’Laguna’, koja je izdavač mnogih mojih knjiga (’Baba Anujka’, ’Lela fatalna’, ’Mračne tajne beogradskih vračara’, ’Majmunac’), to svakako jeste i vredi biti strpljiv.“