Scena
19.11.2026. 17:26
Srećko Milovanović

INTERVJU

Srđan Marjanović: "Ljubav bez suza ne postoji"

Srđan Marjanović ATA
Izvor: ATAIMAGES / M.K.

Legendarni kantautor i jedna od najvećih zvezda akustičarske scene sedamdesetih i osamdesetih godina Srđan Marjanović ovih je dana aktuelan sa novim albumom „Zajedno“ koji je snimio u saradnji sa kolegom iz Sarajeva Branom Likićem.

Osim ovog albuma, Srđan je nedavno objavio i istoimeni roman, a u intervjuu za „Ekspres“ govori o novim pesmama, muzici nekad i sad, i objašnjava zašto ga plaši upliv veštačke inteligencije u muzičku umetnost.

Kako biste predstavili svoj novi album „Zajedno“ urađen sa kolegom Branom Likićem?

„Album ’Zajedno’ je proistekao iz istoimene knjige, koja je u ovom trenutku objavljena u tri države: Srbija (’Prometej’), Crna Gora (’Pegaz’) i BiH (’Mikulić knjige’). Motiv je želja da vratimo ljubav i prijateljstvo ljudima koji žive u zasebnim državama, koje su nekad zajedno činile onu dobru veliku Jugoslaviju. Meni je neshvatljivo da već decenijama imamo mržnju i animozitet među narodima koji su nekad bili braća. Svirajući po celom regionu, shvatio sam da svuda, ipak, postoje dobri ljudi, samo se ne vide od onih koji stalno galame i podgrevaju zlu krv. Ja sam se ’probudio’ u Zagrebu, očekujući na nastupu sve najgore! Međutim, publika je na kraju pevala zajedno sa mnom refren mog ’Dragstora’! Politika izgleda lakše profitira kroz mržnju? Vrlo je slično u gotovo svim nekadašnjim republikama. To je bio motiv.“

Kako je došlo do ideje za zajednički album, to baš i nije toliko čest slučaj na domaćoj muzičkoj sceni?

„Kroz festival ’Kantarion’. Brano Likić, sarajevski kantautor, pridružio se toj ideji sa predlogom da snimimo zajednički album. Šest njegovih i šest mojih pesama. Da zbližimo Beograd i Sarajevo. Ključna numera je moja pesma ’Zajedno’, koju pevamo obojica.“

Osnovni motiv albuma je prijateljstvo, da li prava prijateljstva i dalje postoje u ovim teškim vremenima koja živimo?

„Postoje! Eto, Brano Likić, Dado Topić i ja smo veliki prijatelji. Puno radimo zajedno, a svi smo iz različitih država. Što je najvažnije, imam utisak da sve više ljudi razume i podržava našu priču! Možda je ovo utopija, ali već čujem i druge kako pričaju i žele isto.“

Poslednjih godina ste veoma aktivni i koncertno i diskografski, da li se ovaj period može nazvati „novom mladošću“ Srđana Marjanovića?

„Pre bih rekao nova starost! Šalim se, naravno. Moja sreća je što me optimizam ne napušta sa godinama. Volim muziku, pisanje pesama i knjiga. Ne radim to zbog drugih, već zbog sebe. To mi je na neki način ventil, beg od svakodnevice. Način da moj život ima smisao. Ako se i drugi pronađu u tim albumima i knjigama, moja radost je još veća. Muzika, uz samoću i četiri zida, to uvek daje gas da napravim nešto dobro. Sreća je da mi je sve i dalje zanimljivo i da mi polazi za rukom.“

Koliko se muzika promenila iz vremena Vaših početaka do danas?

„Mnogo se promenila! Tehnologija me plaši. Veštačka inteligencija obesmišljava nas umetnike! Sve može mnogo brže i bolje od nas. Bojim se da za neku godinu ne postanemo suvišni! Jasno je da je čovek suština, a ne mašina, ali već sam se nagledao ’nezamenljivih’, koji odoše u prošlost. Ljudi će slušati i čitati ono što im prija. Plašim se da neće razmišljati o tome ko je to napravio! Sreća je što neću živeti toliko dugo da dočekam taj totalni ’tehnološki procvat’.“

Kao muzički urednik, praktično ste otkrili danas kultne bendove poput EKV-a i „Kerbera“. Primećujete li danas na muzičkoj sceni grupe barem sličnog potencijala?

„Iskren da budem, ne vidim danas ništa slično pomenutim bendovima. Rokenrol na neki način više nije toliko u trendu. Posle repa, koji se zadržao nekoliko godina, fanovi, a uvek su to oni najmlađi, okreću se ka pop muzici, koja trenutno ima najviše poklonika.“

Već duže vreme se pored muzike bavite i pisanjem. Kako se književnost uklopila uz komponovanje, da li su to zapravo dva lica iste medalje?

„Pa može se reći i tako. Studirao sam žurnalistiku, čak se i bavio muzičkim novinarstvom neko vreme. Odustao sam od toga jer nisam hteo da popujem mojim kolegama, sa kojima jedem isti hleb. Ali sam znao da ću se vratiti pisanju jednog dana, kad bude zrelo. Sad živim upravo to vreme. Za knjige je potrebno iskustvo. Svi pisci, bez obzira na sadržaj knjige, uvek na neki način pišu o sebi. Ponekad u šali kažem da su moji romani u stvari ’produžene pesme’. Ima neke istine u tome.“

U svom čuvenom hitu „Dragstor“ govorite o platonskoj ljubavi kasirke i mušterije. Kako takva situacija, krajnje romantična, deluje današnjim generacijama koje čak i ljubav poveravaju veštačkoj inteligenciji?

„’Dragstor’ je specifična pesma. Pravi naziv ove pesme je ’Mi smo jedno drugom uvek govorili vi’. Mislim da su se tekstovi u jugoslovenskoj muzici bitno primenili od pojave te pesme. Pesma o ljubavi, koja se nije ni dogodila?! Posle je došla i Borina ’Dva dinara, druže’. Totalno drugačiji pristup ljubavnoj tematici. Romantika postoji i danas, bez obzira na veštačku inteligenciju. Ljudi se i razlikuju od mašina emocijama. Kompjuteri to nemaju. Oni ne mogu da plaču. Ljubav bez suza ne postoji.“

Kada bi samo jednu pesmu trebalo da izdvojite iz svoje karijere, koja Vas najbolje opisuje, koja bi to pesma bila?

„Teško pitanje. Sve zajedno, na neki način, predstavljaju njihovog ’tatu’, Srđana Marjanovića. U svakoj od tih pesama je njegov komadić. Ne bih izdvajao nijednu. Sve moje ’suze’ su u tim pesmama i baš ih volim.“

Kakve koncertne planove imate za naredni period?

„Sviraću i pevati dok budem mogao. Sve dok me to čini srećnim. Čekaju me nastupi sa mojim prijateljima Branom Likićem i Dadom Topićem. Pevaću uskoro i na ’Kantarionu’ u Zagrebu (25. 11), pa u februaru ponovo u Beogradu. Tu je i Sarajevo, pa Nikšić. Biće me, nadam se, još dosta, samo da me zdravlje posluži.“

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
few clouds
13°C
19.11.2026.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve