Sport
09.02.2023. 12:51
Zoran Šećerov

Kralj tenisa

Novak Đoković je vratio ono što mu je oteto

1
Izvor: BETA/ AP / Ng Han Guan

Čestitke Novaku Đokoviću. Postigao je nešto vredno divljenja, dostojno i trajno. U svom stilu, odlučnim i jednostavnim postupanjem u situacijama koje deluju komplikovano i nerešivo došao je do 22. grend slema u karijeri i jubilarnog desetog trijumfa na "Australijen openu“. Istovremeno bio je to njegov i poslednji korak na putu povratka na prvu poziciju ATP liste.

Danas je ponovo najbolji teniser sveta. GOAT ili najbolji među najboljima. Vratio je ono što mu je oteto. Oni koji su ga nezasluženo na vrhu nasledili posle svega su samo shvatili da su na kraju izgubili nešto što nikada nisu ni imali.

Svet, sklon zaboravu, gotovo da i ne pamti da je samo pre godinu dana i tada najbolji teniser sveta baš u Melburnu doživljavao najgore trenutke veličanstvene karijere. Oni koji srpskog asa u dušu poznaju opet tvrde da su to verovatno bili i najbolniji momenti njegovog života. Ni kriv ni dužan bio je tretiran kao najgori kriminalac, dane i noći provodio je u imigracionom zatvoru, izricane su mu novčane kazne, kao i kazna zabrane ulaska u Australiju.

Istovremeno mu je zabranjeno, što su mnogi protumačili kao najveći sportski zločin, da na "Rod Lejver areni“ brani titulu. Posledica svega svela se na konstataciju da je Novak Đoković ostao bez krune u Melburnu i 2000 bodova što je zajedno doprinelo da izgubi prvo mesto na ATP listi. I sve to zbog nepokolebljivog stava u odmeravanju snaga sa prljavim igrama moćnika namernih da uz pomoć kapitala zavladaju svetom i svemu onom što u svetu ima vrednost.

Na kraju jedan sportista, veliki sportista i naravno čovek, snagom argumenata uspeo je da pobedi jednu državu, jedan ceo kontinent, što je opet samo još jedna u nizu potvrda koliko je moć sporta i sportskih ličnosti generalno velika.

Godinu dana kasnije doživeo je satisfakciju. Ne mašući osvetničkom zastavom, ali i sa strepnjom u sebi, normalnom za ljudsko biće, vratio se na kontinent koji je svojim teniskim umećem zadužio. Cela odiseja upakovana u čaroliju fascinantne i nadasve iskrene emocije svela se na tri reči dostojne teniskog imperatora: dođoh, videh, pobedih. Sasvim je moguće da će Đoković sve ponoviti i naredne godine.

Ono što je ovog trenutka bitno, naravno iz sportskog rakursa, jeste fascinantan podatak da je Đoković baš u toj i takvoj Australiji sezonu otvorio na zaista impresivan način. U 12 mečeva zabeležio je 12 pobeda uz samo dva izgubljena seta.

Komentarišući suze i sve druge Novakove emocije, koje su možda bile ljudski upečatljivije čak i od onog što je pokazao u igri, profesor dr Dragan Koković, iz ugla sociologa sporta, konstatuje:

"Đoković je u Melburnu doživeo katarzu, ljudsko pročišćenje. Telo je izašlo izvan sebe, a Đoković je dozvolio da to vidi ceo svet. Sport je surov, ovo što se događa na putu trijumfa nije ljudsko, već nadljudsko iskušenje. Medicina ne leči, ona sanira bolest. Dakle, ne leči telo. Holistički gledano, telo je i te kako važno. Zato svi oni koji misle da je posle trijumfa Nole pukao grdno se varaju. On nije pukao, samo je doživeo katarzu.“
 

Ništa neobično za čoveka, misli se na Đokovića, koji je ne jednom rekao:

"Verujem u energiju Boga i anđele čuvare."

U Adelejdu, koji je bio uvod za Melburn, ali i sezonu koja je tek počela, redom je beležio trijumfe. Nadigrao je Lestijena (2:0), Alisa (2:0) Šapovalova (2:0), Medvedeva (2:0) i Kordu (2:1).

Na "Australijen openu“ nisku od pet uzastopnih trijumfa dopunio je sa sedam novih uz obavezu poraženih da posle mečeva odjure kod kiropraktičara na remont. Redom su padali Baene (3:0), Kouako (3:1), Dimitrov (3:0), De Minor (3:0), Rubljov (3:0), De Pol (3:0) i u finalu Cicipas (3:0).

"On je najveći igrač koji je držao teniski reket u rukama“, izgovorio je za Đokovića više nego iskreno posle australijskog finala poraženi Cicipas i pokupio aplauze iskrenih.

Đoković je odigrao deset finala na "Australijen openu“ i svih deset dobio. Četiri puta preslišao je Endija Mareja, dva puta čas tenisa držao je ljutom rivalu Rafaelu Nadalu, a pred čarolijom njegove igre šansu predaju su potpisali još i Vilfrid Conga, Dominik Tim, Danilo Medvedev i na kraju Stefanos Cicipas. Svet pita ko je sledeći.

Statističari su takođe podsetili i da je srpski teniser apsolutni rekorder "Australijen opena“ po broju uzastopnih pobeda. Do prošle nedelje, do polufinala u Melburnu, bio je izjednačen sa Agasijem. Sada ima dve pobede više i pitanje je da li će to neko ikada dostići i prestići.

Koliko je ispred drugih u onom šta i kako radi na teniskom pravougaoniku možda najbolje ilustruju reči ruskog tenisera Jevgenija Kafeljnikova.

"Novak je čovek druge dimenzije. Došao nam je sa druge planete.

Sportski duh iskazala su i dva najljuća Đokovićeva rivala u karijeri. Da li su njihove reči i zaista iskrene ili su samo stvar najobičnije kurtoazije najmanje je bitno. Dakle, na svom instagramu Federer je uz čestitke napisao kako je Nole ponovo napravio veliki podvig, a Nadal da su "Melburn i novi trijumf njegovo novo neverovatno dostignuće“. Naravno, nisu izostale ni čestitke tenisera koji je 14 puta osvajao "Rolan Garos“.

"Čestitam tebi i tvom timu. Zaslužio si. Uživaj, Nole.

I španski mediji, koji su od rivalstva Federera i Nadala napravili mit, nisu ostali nemi. Posle Đokovićevog epskog trijumfa u Melburnu prvi su se poklonili aktuelnom kralju tenisa nabrajajući, uz pomoć svemoćne statistike, deset razloga zašto je danas srpski teniser broj jedan ili najveći ikad. U ogledalu apsolutne dominacije Novaka Đokovića to izgleda ovako:

1. Najviše grend slem titula uz Nadala; 2. najviše nedelja (373) na prvom mestu svetske rang liste; 3. najviše ATP poena u jednoj sezoni (16.275 u 2015. godini); 4. najviše titula na turnirima iz masters serije (37); 5. jedini koji je osvojio svih devet titula na turnirima masters serije; 6. najviše titula uz Federera (po 6) na završnom Masters kupu sezone; 7. bolji skor u međusobnim duelima protiv Nadala (30:29) i Federera (27:23); 8. najbolji procenat pobeda u karijeri (83,5 odsto) naspram Nadalovih 82,9 odsto; 9. najviše grend slem titula (10) nakon napunjenih 30 godina; 10. najviše titula od aktivnih tenisera (93).

Sedmo "zašto“ je zapravo i prvo "zato“. I to nije kraj. Za ponos je i podatak da je Novak Đoković rekorder po broju odigranih grend slem finala. U konačnom zbiru sada ima 33, dva više od Federera (31) i tri od Nadala (30).

Đoković je posle Melburna Španca nadmašio i na večnoj listi osvajača turnira. Srbin sada ima 93 trofeja. Sasvim je moguće da će već ove godine nadmašiti i nezaboravnog Ivana Lendla. On je u karijeri osvojio turnir više (94). Nije nemoguće da "naš Nole“ koliko sutra dostigne i Federera (103) pa čak i rekordera Džimija Konorsa (109). Novak ne bi bio Novak da ne voli izazove.

Ono gde Novaka niko ne može da dostigne jeste novac zarađen od osvojenih turnira. U Melburnu je na svoj račun upisao nove milione dolara što mu je u konačnom zbiru donelo cifru od preko 160.000 miliona zelenih novčanica. Rafael Nadal je za tridesetak miliona siromašniji.

Nije, međutim, statistika jedina na osnovu koje se mogu utvrditi dostignuća jednog sportiste. Prva stvar koja Novaka razlikuje od drugih jeste da on od prvog dana igra različit tenis od drugih.

"Njegov stil igre je tehnički izuzetno čvrst kao što je i njegova mentalna snaga takođe impresivna“, istakao je još pre nekoliko godina legendarni Džo Mekinro.

Bolje upućeni uveravaju da je srpski as u mnogo čemu pomerio granice tenisa unoseći u trening i igru podosta savršenstva koje ne trpi kompromis. Kada je počinjao govorio je kako hoće da osvoji vrh. Prvo pravilo koje je usvojio bilo je ono alanfordovsko "ako hoću da pobedim, ne smem da izgubim“. Od tada je uglavnom pobeđivao. A kad je gubio iz svakog poraza je, opet po sopstvenom priznanju, izvlačio pouke. Greške nije ponavljao.

Uspeo je definitivno i zato što je od prvog dana karijere bio potpuno posvećen onom što radi. I što je davao, kako kaže, celog sebe u svakom trenutku.

Sposobnost da vizualizuje meč koji je pred njim pretvorio ga je u tenisku zver. Ulazio je u mečeve s ličnim ubeđenjem "ja sam za sebe najbolji“. S drugima se nije poredio, ali je sebe, kao svog najvećeg protivnika, ubedio da može osvojiti svaki grend slem bez obzira na to protiv koga igra.

Ono što mu nikada nije nedostajalo bile su volja i motivacija. Tenis je od trenutka kada je prvi put uzeo reket u ruke bio njegov izbor. Uostalom, da nije tako on ne bi vrhunski tenis igrao punih 20 godina.

Iako je rano za svođenje računa, nije naodmet podsetiti na godine koje su za sve krive. U priču je uskočio kada su svetom uveliko vladali Rodžer Federer i Rafael Nadal. Bilo je to, pisali su mediji, najveće rivalstvo u istoriji tenisa. Prvi je plenio prefinjenom igrom, drugi brutalnošću. Teniski navijači su se podelili u dva tabora, treći koji bi zasenio ovo rivalstvo nije bio ni na vidiku. A onda se pojavio on, Novak Đoković.

Niko u svetu tenisa čak nije ozbiljno shvatio ni legendarnog Nika Boltijerija koji je srpskog tenisera najavio kao budućeg najsavršenijeg igrača u istoriji. Danas Đoković to i jeste.

Prvi iskorak dostojan velikana Srbin je zabeležio 2007. Njegovo ime našlo se u žiži posle briljantnih ostvarenja na turniru u Montrealu. Preslišao je tog trenutka trojicu vodećih sa ATP liste. Prvo Rodika, zatim u polufinalu i Nadala, a onda u finalu i na poraze nenaviknutog Federera.

Sa samo 20 godina, koliko je tada imao, dočepao se i svog prvog trijumfa na grend slem turnirima. Osvojio je "Australijen open“ u velikom stilu. Ni to nije bilo dovoljno da ga teniski svet poredi sa tandemom Nadal–Federer.

U 2011. puno toga se promenilo ne samo u Đokovićevoj karijeri, već i u istoriji tenisa. Sve je počelo osvajanjem Dejvis kupa sa reprezentacijom Srbije da bi onda usledio niz od 41 uzastopne pobede. Ljubitelji tenisa, međutim, više su bili zapanjeni ostvarenjem da je u toj 2011. Novak Đoković dobio 10 od 11 mečeva protiv Federera i Nadala.

Pet godina posle napravio je novi podvig. Posle trijumfa na "Rolan Garosu“ postao je prvi teniser u istoriji koji je osvojio sva četiri grend slem turnira u nizu na tri različite podloge. Bio je to i početak njegove apsolutne dominacije, ali i trenutak kada je svet tenisa ma koliko opčinjen Švajcarcem i Špancem morao da prizna da ih je Novak Đoković nadmašio. Upravo zato, u trenutku kad se prave bilo kakva poređenja, ne treba zaboraviti na podatak da je Novak Đoković u međuvremenu, dakle od 2017. do danas, pobeđivao sve svoje rivale na svim podlogama i da trenutno ima pozitivan bilans ne samo u međusobnim duelima sa Nadalom i Federerom, već i sa svim teniserima sa kojima je u karijeri odigrao bar deset mečeva.

Jedan od aduta onih koji navijaju za Federera i Nadala jeste što Nole nema zlatnu olimpijsku medalju. Ko kaže da je neće osvojiti u Parizu naredne godine.

Posle AO promenila se još jedna slika. Za one koji se dive Novaku više nego impresivna. Posle novog trijumfa španska "Marka“ napravila je anketu sa pitanjem ko je najbolji teniser sveta svih vremena. Na uzorku od 2000 ispitanika za Đokovića je glasalo 51 odsto čitalaca, a za Nadala 30 odsto. Preostalih 17 odsto pripalo je Federeru.

Kroz ove postotke odslikano je na neki način i proročanstvo teniske legenda Džona Mekinroa koji je pre nekoliko dana u Melburnu izgovorio kako Novak zaslužuje mnogo više uvažavanja teniske javnosti.

"Novak apsolutno zaslužuje mnogo više poštovanja. Siguran sam da će ga dobijati sve više i više kako vreme bude odmicalo“, uveren je jedan od retkih bivših asova koji je oduvek bio naklonjen srpskom teniseru.

Oni koji su mu bliski, koji su pratili svaki trenutak njegove karijere, naglašavaju kako je Đoković zapravo "istovremeno najveći dobitnik, ali i najveća žrtva svog profesionalizma“. Da li je baš tako? Svet ne zna, ali će saznati i podatak da je ove zime u Australiji pobeđujući druge i sebe igrao sa povredom koja bi za svakog drugog tenisera, osim Novaka, bila više nego opravdan razlog da se povuče sa turnira.

Prozivke ovog tipa kada je Novak Đoković u pitanju nisu od juče. I u nekim drugim fazama svoje karije Novak je bio na skeneru nedobronamernih koji su sebi, a da ne znaju pravu istinu, davali za pravo da sumnjaju u njegove povrede i da zbog toga Novaka nazivaju folirantom. Prvi put se to dogodilo 2008. u Njujorku kada je u duelu sa Robredom, koga je dobio posle pet uzbudljivih setova, dva puta uzeo medicinski tajmaut čime je navukao na sebe bes poraženog, a zatim i svih drugih koji su navijali za Tomija.

Tribine na "US openu“ burno su reagovale i 2011. u mitskom meču protiv Nadala koga je Đoković te sezone pobedio pet puta. Posle četvrtog seta srpski teniser je zbog bolova u ramenu zatražio tajmaut. Fanovima Španca se to nije dopalo, pogotovo su bili besni što je Nadal na kraju doživeo poraz, a onaj koga ne vole nastavio veličanstvenu seriju u sezoni koju je pečatirao skorom 64:2.

Sve ovo, ali i neke druge stvari, koje baš i nemaju veze sa teniskom virtuoznošću, stavile su Novaka na listu najnevoljenijih tenisera. Na ovu temu pre nekoliko godina zanimljivu opasku ponudio je otac proslavljenog tenisera Srđan Đoković.

"Zašto se to dešava? Verovatno zato što je to sport buržuja kojima ne prija što sada svetskom teniskom scenom vlada neki Srbin iz siromašne zemlje.

Slično razmišljanje u jednom intervjuu čulo se i od Nikole Pilića zaslužnog za šampionsku trasu srpskog teniskog asa.

"Pogodio je Zapad na poseban način. Po zapadnjačkom shvatanju, taj nivo koji je dosegao trebalo je da bude za nekog iz zapadnog civilizacijskog kruga“, ispričao je Pilić.

U svemu ima i te kako istine. Bolje upućeni tvrde da se kolo animoziteta prema Novaku počelo kotrljati od momenta kada je srpski teniser, mali Balkanac, bez obzira na bogatstvo koje mu je nuđeno, Englezima rekao "thank you very much“. Odreći se tako lako engleskog pasoša za Engleze je bila uvreda preko koje nisu mogli da pređu. Od tog trenutka i počinje njegovo stradanje orkestrirano iz nevidljivih centara. Osvetoljubivi džentlmeni iz kraljevine na Ostrvu krenuli su u više nego sofisticiranu hajku na najvrednijeg čoveka koga je Srbija u tom trenutku imala. Takođe i tenisera koga svet do tada nije imao. Naravno, u belim rukavicama u kojima su oduvek perfidno krili otiske prstiju. Kad nije bio kriv Novak, krivi su bili njegovi roditelji.

Na poslednjem "Australijen openu“, na kojem je uprkos bočnim vetrovima Novak odigrao još jedan pobednički ples, mediji su se bavili pričom o njegovom ocu koji je posle četvrtfinalnog meča "pozirao sa Rusom sa zastavom na kojoj je bio iscrtan lik Vladimira Putina“, a manje onim kako Novak nazaustavljivo juri do jubilarnog trofeja u "Rod Lejver areni“.

"Bio je to prljav napad medija na Đokovića s ciljem da se dekoncentriše pred završnicu AO. Neko bi se zbog svega naljutio, odrekao oca. Dogodilo se, međutim, suprotno. U celoj priči najmanje je bilo bitno ko je koga povredio i koliko je ovaj potez uticao na Novakov takmičarski ritam. Uradili su ono što je bilo najbolje i za jednog i za drugog. Srđan nije prisustvovao finalu, ali onaj zagrljaj oca i sina koji je posle trijumfa usledio bio je više nego upečatljiva poruka svetu koliko je Novak vezan za porodicu i oca. Novakov karakter, uokviren u srpski mentalni sklop, jednostavno ne dopušta da se neko tako lako odrekne najbližih. Ovim gestom Novak je roditeljima, ocu i porodici zapravo poslao priznanje koliko im je zahvalan za ono što su uradili za njega“, komentariše sociolog sporta profesor dr Dragan Koković.
 

Kad nije mogla da se nađe zamerka na njegovu igru, pominjani su "sukobi“ tipa da je dodirnuo patiku sudije uz ciničan komentar da često ulazi u raspravu sa deliocima prave na turniru, da je najveći krivac za pojavu korona virusa na Adrija turu, da je sebi dozvoljavao dijalog sa ljudima koji pričaju nebuloze poput izvesnog kvazinutricioniste koji je svet ubeđivao da se pomoću emocija može promeniti molekularna struktura vode...

Od slučajno udarene lopte koja je pogodila na "US openu“ linijskog sudiju napravljen je slučaj koji je imao za cilj da bojama zločina obeleži karijeru svetskog "broja jedan“. Podmetani su mu i drugi klipovi, poput priče kako je s njim nemoguće sarađivati i tako dalje i tako dalje. U svemu se toliko preterivalo da je i laicima bilo jasno kako je Novak zapravo samo trn u oku licemernog elitnog sveta.

Na drugoj strani aršina uvek se provlačila priča kako Federer i Nadal nemaju mrlju u karijeri. Oni najciničniji poentirali su pričom da je Novak uspeo u svemu osim da bude ljubimac publike, odnosno koliko bi Đoković voleo da bude voljen. Pojavljivale su se i priče s naslovom "Nevoljeni šampion“ pa sve do onih tekstova u kojima je dominiralo pitanje da li je Novak zlikovac ili samo neshvaćeni šampion.

Ipak, stvari polako počinju da dolaze na svoje mesto. Posebno u Americi jer Amerikanci vole pobednike. Da li je to i koliko tačno videće se već ove sezone na "US openu“ gde bi mnogo voleli da u finalu vide duel Đokovića i Nadala koji polako napušta tenisku scenu. Federer je penzionisan i sada...

"Neću govoriti o ljubavi, već o poštovanju. Novak zaslužuje mnogo više poštovanja nego što ga sada ima. I kao teniser i kao čovek. Smatram da će ga dobijati sve više i više kako vreme bude odmicalo“, uverava sebe i svet Džo Mekinro.

Ljubav je jedno, poštovanje nešto sasvim drugo. Ovog drugog Novak Đoković ima u izobilju. I sve više. Zato i jeste suludo porediti onog ko igra ili je igrao najlepši tenis na svetu ili onog koji "razbija“ rivale u paramparčad sa onim koji je sve pa i pomenutu dvojicu više puta pobedio nego što su oni njega. Ne zaboravite da u svakom sportu pa i tenisu postoje pobednici i poraženi. Oni prvi se slave.

Novaka će svet i slaviti i poštovati. Ako ne danas, a ono sigurno sutra. Mediji koji sve boje žuto trebalo bi da se zapitaju koliko istine ima u rečima indijskog tenisera Somdeva Devermana koji je crtajući lik i delo Novaka Đokovića zapisao:

"Svi mi koji smo u tenisu te dobro poznajemo. Znamo šta si sve uradio, šta si uradio za PTPA, šta radiš sa svojom akademijom i šta si uradio za mlade igrače poput braće Sabanov, Hamada Međedovića ili bivše igrače poput Viktora Troickog i Ilije Bozoljca. Imaš Fondaciju sa svojom suprugom Jelenom. Kada su bile poplave u Srbiji, Novak je bio tu, kada su bili požari u Australiji, Novak je bio tu, kada je Ukrajini bila potrebna podrška i kada se Sergej Stakhovski javio, Novak je bio tu. Kada su dobrotvorne aukcije – Novak je tu. I pored svega toga, nekako se uvek pojavi neko u nekom delu sveta. Mi ovde smatramo da ne dobijaš poštovanje koje zaslužuješ.“
 

A zaslužuje ga ne samo što je najbolji teniser i pravdoljubiva osoba, već i zato što za razliku od drugih, ili većine, ima i hrabrost da kad nešto nije u redu, a mnogo toga u današnjem svetu i tenisu nije, on to i kaže. Zato i Srbija i generalno ceo teniski svet treba da budu ponosni što postoji i što će koliko sutra njegovi rezultati s reketom u ruci, ali i ljudske vrednosti, biti inspiracija milionima drugih. Planeta to možda još ne zna, ali uskoro će prihvatiti i istinu da Đoković ne pripada samo Srbima, nego celom svetu, kako to lepo kaže jedan pesni

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Novak rasplakao mamu (VIDEO)
1

Jedna je majka

25.01.2023. 14:24

Novak rasplakao mamu (VIDEO)

Novak Đoković plasirao se u polufinale Otvorenog prvenstva Australije, pošto je u Melburnu savladao šestog igrača sveta Andreja Rubljova sa 6:1, 6:2, 6:4.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
17°C
26.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve