Sport
23.01.2024. 17:00
Zoran Šećerov

I šta ćemo sad?

Zemlja košarke bez evroligaša

Crvena zvezda i Partizan, ATA IMAGES, 23. 1. 2024.
Izvor: ATAIMAGES / Dusan Milenkovic

Odigrano je 21 kolo. Preostalo je još 15. Ligaški deo sezone Evrolige završava se 12. aprila 2024. godine.

Realom. Crvenu zvezdu je u “Pioniru“ prosečno pratilo 7000 navijača, što je ukupno više od 120.000 ljudi. Preseljenjem u “Arenu“ broj navijača “crveno-belih“ se više nego udvostručio, što i definitivno znači da su u konačnom zbiru, u sezoni koja je u toku, beogradski klubovi najgledaniji u Evropi. Na radost fanatičnih navijača, ali i srpske košarke jeste i podatak da je prošle godine utakmice “crno-belih“ u TV prenosima gledalo više od 350 miliona ljudi. U vremenu kada je moguće za sekund sve izračunati, samo je madridski Real, za nijansu, bio atraktivniji za televizijsku publiku na Starom kontinentu. Možda i ne bi tako bilo da Madriđani nisu igrali završnicu fajnal-fora.

Priče do sada ispričane možda i ne bi bilo da u najavi ne postoje promene u Evroligi. Kakve, govorio je nedavno izvršni direktor Evrolige Paulijus Motijejunas. Povod za intervju bio je potencijalni ulazak ekipe Dubaija u Evroligu u sezoni 2024/25, čime bi se značajno promenila i geografija ovog takmičenja. Sve ovo srpskim ljubiteljima košarke možda i ne bi bilo interesantno da sve indirektno neće uticati na status beogradskih timova u narednoj sezoni.

“Jedan aspekt su sadašnji klubovi koji nastupaju, njihovi navijači i rivalitet koji imaju. Ali, drugi je taj da moramo imati održive klubove“, pojasnio je Motijejunas.

U prevodu – ko ne plati na mostu, mora na ćupriji. Srpskim klubovima, uprkos svim košarkaškim vrednostima koje ih karakterišu, imputira se da su ne tako davno prošli kroz ozbiljne probleme sa dugovima i da su, kako kaže Motijejunas, bili na ivici bankrota. Kao takvi očigledno, bar ne u paru, nisu deo budućeg projekta finansijski moćne Evrolige, odnosno “takmičenja koje raste i razvija se“.

“To je najteži deo za jednog izvršnog direktora Evrolige. Nemoguće je svakoga učiniti srećnim. Nemoguće je dovesti košarku na sva najbolja mesta, a Beograd je jedno od najboljih, očigledno. Ali, moramo imati sve brojke na stolu i gledati ka svim ostalim klubovima i tržištima koja se razvijaju“, diplomatski narativom jeftine demagogije najavljuje širenje Evrolige, ali u drugom smeru Paulijus Motijejunas.

“To su opet neke stvari gde ne može da bude samo lepo, nego mora da bude i korisno. Da bi se nešto držalo na visokom nivou, mora da postoji i novac. Verovatno čelnici Evrolige znaju šta rade, znaju kako bi to zaokružili da takmičenje postane još zanimljivije“, mišljenje je nekadašnjeg srpskog reprezentativca Ratka Varde koji je još dodao da bi “bez Zvezde i Partizana Evroliga bila dosadna“.

Drugo tržište je zapravo bogati Dubai. Bolje upućeni tvrde da će sasvim izvesno klub iz istoimenog emirata već naredne sezone biti deo Evrolige. I ne samo on. Evroliga odavno koketira i sa timovima iz Pariza i Londona. Španski mediji, uvek dobro upućeni kad je u pitanju najkvalitetnije klupsko takmičenje Evrope, saopštili su i detalje. Navodno, klub iz Dubaija uložiće čak 150 miliona evra da bi ostvario svoju želju. Bogati dar, tvrde Španci, ide na račun Evrolige i 13 deoničara ovog takmičenja (Barselona, Real Madrid, Baskonija, Olimpijakos, Panatinaikos, Efes, Fenerbahče, Makabi Tel Aviv, Žalgiris, Armani, CSKA Moskva, Bajern Minhen i Asvel). Nabrojani klubovi trebalo bi, tvrde Španci, da u narednih pet godina dobijaju godišnje po milion evra.

“Ako je novac najbitniji, da je klub iz bogatije države i da ima veći budžet, onda to više nije sport u izvornom smislu i u toj i takvoj situaciji košarka i publika najviše gube. Ako neki klubovi treba da uđu u Evroligu, bolje bi bilo da je prošire umesto da izbacuju jednu od dve najpopularnije ekipe“, objavio je na društvenim mrežama nekadašnji srpski as Igor Rakočević.

Na istim mrežama s potpisom Igora Rakočevića moglo se pročitati i sledeće:

“Ako Srbija ne bude imala dva predstavnika u Evroligi sledeće sezone, onda kriterijumi kao što su tradicija, kvalitet košarke, razvoj mladih igrača, brojnost publike, najvatrenija atmosfera na utakmicama, promocija Evrolige, davanje mnogih izvanrednih igrača Evropi, nisu kriterijumi koji se uvažavaju pri toj odluci. Da Zvezda i Partizan posle svega što su dali Evropi i uz ovoliko interesovanje publike ne igraju Evroligu u najmanju ruku je nefer.“

Ne(fer) jeste ali... Arapi su ozbiljno zagrizli. Može im se jer su puni para kao brod. U pregovorima sa Evroligom nude i više nego što im se traži. Bez zadrške su saopštili i da ukoliko “Turkiš erlajns ne bude više zainteresovan da sponzoriše Evroligu posle isteka ugovora na kraju 2025, mesto ove kompanije preuzeo bi “Flaj Emirejts iz Dubaija, i to za veći ulog.

Šta na sve kaže FIBA? Ništa, prošla su ta vremena kad su kao krovna svetska organizacija mogli na nešto da utiču. Danas je FIBA među onim sportskim organizacijama koje više smetaju nego što pomažu sportovima za koje su zaduženi. Pogotovo od trenutka kad je novac na velika vrata ušao u košarku. Tog trenutka košarka je postala briga ljudi koji taj novac obezbeđuju, čitaj klubova, odnosno onih koji ga zarađuju. Preciznije, igrača i stručnih štabova.

I u ovoj sagi veliki ne vole male, a bogati siromašne. Virus “mani, mani“ zahvatio je i sport globalno. Ili najpopularnije sportove na planeti, a košarka je bez dileme među njima.

Srpski klubovi, činjenica je, nemaju budžete kao neki evropski, zbog prokletog novca čak ni Partizan kao nekadašnji šampion Evrope nije mogao među deoničare Evrolige, što je “crno-bele“ dovelo u poziciju da u konkurenciji najboljih na kontinentu igraju po osnovu specijalne pozivnice. Pre dve godine “vajld karta“ uručena je Partizanu, na početku ove sezone Crvenoj zvezdi. Ipak, neke stvari su se promenile. Iz ugla finansija beogradski klubovi nisu danas ono što su bili juče. Neuporedivo su stabilniji. Istakao je to Paulijus Motijejunas.

“Konkurencija i nivo timova koje imaju Zvezda i Partizan je mnogo veći. Mnogo bolje poznaju pravila lige, jer nije prva godina, i poštuju pravila. Definitivno napreduju. Ali i ostali klubovi su takođe napredovali.“

Motijejunas ima i tezu koja ne ide u prilog beogradskim ekipama. Njegova diplomatska konverzacija svodi se na zaključak da i drugi napreduju.

“Pogledajte Virtus, koji takođe ima sjajne navijače i rezultate. Gledajte Monako. Imaju odlične sportske rezultate. Ima mnogo timova za koje bih rekao da zaslužuju da budu u Evroligi. Ne možemo nikome da zatvorimo vrata. To je težak deo. Ne možete imati svakoga. Ne možete svakog usrećiti, ali moramo da vidimo koje kriterijume stvaramo da bismo svima ostavili otvorena vrata.“

Da li je baš tako? Pitanje je i da li se svi klubovi i sve zemlje, bez obzira na kriterijume koji uzgred rečeno zvanično ne postoje, podjednako tretiraju. I dogodine sigurni učesnici, bez obzira na to da li će se liga širiti sa 18 na možda 20 klubova, jesu Monako i Asvel. I u prošloj i u aktuelnoj sezoni su klubovi sa ubedljivo najslabijim posetama. Među sigurnim učesnicima je i grčki Panatinaikos uprkos činjenici da je u prošlim vremenima često kršio finansijske propise. Za mesta svojih klubova u Evroligi ne moraju da brinu ni Turci, Španci ili Italijani uprkos činjenici da njihova liga nije po kvalitetu vrednija od konkretno ABA lige.

Zagarantovano mesto, bar u narednoj sezoni, imaće i prvak ABA lige. Zvezda i Partizan su u ovom trenutku favoriti u toj konkurenciji. Međutim, aspiracije na titulu, i izlazak u Evropu, pokazuju i drugi. Konkretno podgorička Budućnost i ljubljanska Cedevita. Ne zaboravite da je u košarci sve moguće.

U takvoj situaciji srpskim ljubiteljima košarke ne preostaje ništa drugo nego da zdušno navijaju da jedan od naših klubova osvoji ABA titulu i tako ponovo zaigra u Evropi. Još ove godine bez sastava iz Dubaija jer evropska košarkaška birokratija uveliko radi i na tome da se “tim sa vrelog peska“ priključi ABA ligi “kako bi dobili preko potreban takmičarski tonus za jako takmičenje kakvo je Evroliga“.

Španski mediji bez zadrške su već svrstali ekipu iz Dubaija u ABA ligu. Da li će i ova odluka biti protiv srpske košarke tek će se znati jer trenutno se ne zna pod kakvim će uslovima tim iz Emirata ploviti košarkom Jadrana.

Ono što se zna jeste da Arapi nisu dobili organizaciju fajnal-fora Evrolige. Uprkos tome, na pregovore takmičenja u Evroligi ne stavljaju tačku. Prognozeri tipuju da su šanse pola-pola i da ubeđivanje, bolje rečeno cenkanje, još traje. Da imaju čemu da se nadaju, potvrđuje i ova u celofan uvijena izjava Paulijusa Motijejunasa.

“Teško je reći šta ispunjava sve okvire zbog kojih stignete tamo. Ali prvo, na čemu radimo? Koja je vizija? Do kojeg mesta stižemo? Takmičenje u Evroligi mora da bude održivo, dugoročno, nešto što razvija tržište i celu ligu, a ne samo jedan region.“

Ako se monstruozni plan provede u delu nad jednim apsolutno košarkaškim regionom, čitaj bivšom Jugoslavijom, biće izvršeno klasično ubistvo s predumišljajem. Evropa je očigledno, da li namerno ili slučajno, smetnula s uma da su igrači, treneri i klubovi, na kraju i zajednička reprezentacija, sa prostora ABA lige evropskoj košarci koliko juče bili putokaz u lepše sutra. Ali, vratimo se u vreme sadašnje.

Upražnjenih mesta u Evroligi je malo. Jasno je svima da je Dubai i te kako spreman da ponudi ogroman novac za mesto među evroligašima. To što u ovom času nemaju ni ligu ni tim najmanji je problem. Iz njihovog ugla novcem se može baš sve.

Na drugoj strani Evroliga hoće još. Londonski tim već igra Evrokup, Evroliga je u nameri da poveća tržište spremna da ih već naredne sezone uzme pod svoje okrilje. Isti pregovori vode se i u Parizu. Sa Beogradom se ne pregovara bez obzira na to što su beogradski klubovi, ponajviše u ime sportskog aspekta, dokazali da zaslužuju mesto u najkvalitetnijem klupskom kontinentalnom takmičenju. Ako neko pita zašto, odgovor je zato što su dva naša kluba, igrama i kvalitetom košarke, odnosno malom čarolijom u koju se pretvara gotovo svaki meč na beogradskom parketu, Evroligi dali više nego većina klubova u istoj konkurenciji. Za ovako nešto se ne dodeljuje “vajld karta“, već stalno mesto. Deluje čudno, gotovo neverovatno da klubovi sa najviše pobeda i najviše navijača imaju najmanja prava.

“Evroligi treba spektakl, a svaka utakmica u ’Areni’, bez obzira na to da li igra Partizan ili Zvezda, više je od spektakla“, uverava profesor dr Vladimir Koprivica koji mnoge tajne košarke ima u malom prstu.

I šta ćemo sad? Odgovora zapravo nema. Bez jednog ili oba srpska kluba u Evroligi najviše će izgubiti srpska klupska košarka, ali ništa manji gubitnik neće biti ni košarkaška Evropa. Čudan svet je oko nas.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
22°C
02.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve