U fokusu
Nuklearno žongliranje Irana i SAD
Dve runde indirektnih pregovora u Omanu i Rimu između SAD i Irana o nuklearnim aktivnostima Teherana nisu rezultirale očekivanom relaksacijom tenzija između dve države.
Iran je i dalje na stanovištu da je spreman da učini određene ustupke, ali ne i sve što SAD zahteva.
"Teheran je spreman da izađe u susret Sjedinjenim Američkim Državama i ublaži njihovu zabrinutost u vezi sa nuklearnim aktivnostima Irana. Međutim, ukidanje obogaćivanja urana nije podložno pregovorima“, rekao je ministar spoljnih poslova Irana Abas Arakči nakon prve runde pregovora.
Arakči je nakon nedeljnog sastanka vlade u Teheranu novinarima rekao da je iransko obogaćivanje "stvar koja je stvarna i prihvaćena“.
"Spremni smo da gradimo poverenje kao odgovor na moguće zabrinutosti, ali obogaćivanje nije podložno pregovorima“, rekao je Arakči nekoliko dana pre drugog kruga pregovora sa SAD 19. aprila, za koje je prvobitno bilo najavljeno da će biti održani u Omanu, ali je odredište promenjeno i bili su održani u Rimu.
Inače, Arakčijevi komentari usledili su nakon izjave američkog specijalnog izaslanika Stiva Vitkofa, koji je rekao da Iran "mora da zaustavi i eliminiše program obogaćivanja nuklearnog materijala i njegovu vojnu primenu“.
Međutim, nekoliko sati ranije, Vitkof je rekao za "Foks njuz“ da administracija Donalda Trampa želi da ograniči iransko obogaćivanje urana na 3,67 posto – granicu postavljenu u nuklearnom sporazumu iz 2015. godine, koji je Tramp napustio i raskinuo 2018. godine, tokom prvog mandata u Beloj kući.
"Iran ne sme da poseduje nuklearno oružje, i ne sme da obogaćuje uran iznad 3,67 odsto“, rekao je Vitkof.
Njegovo očigledno povlačenje došlo je nakon konzervativne reakcije na društvenim mrežama. Administracija je optužena da ponovo kreira sporazum iz 2015. godine, koji je formalno poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan delovanja (JCPOA).
"Pozdravljamo izjavu specijalnog izaslanika Vitkofa“, napisao je Mark Volas, izvršni direktor organizacije "Ujedinjeni protov nuklearnog Irana“ (United Against Nuclear Iran, UANI), američke nevladine organizacije, nakon što je Vitkof promenio stav.
"Jasno je, prema Trampovoj doktrini, da Iran mora da demontira svoj nuklearni program, ili će to učiniti SAD i Izrael“, rekao je Volas, bivši američki diplomata.
Arakči je sa druge strane istakao da je Vitkof izneo "različite komentare“ nakon završetka prvog kruga pregovora, ali je dodao da "istinsku poziciju Vašingtona treba razjasniti za pregovaračkim stolom“.
Tramp je jasno dao do znanja da Iran ne može da ima nuklearno oružje. Nije komentarisao da li to uključuje ograničavanje iranskog nuklearnog programa ili potpuno demontiranje. U međuvremenu, Trampova administracija šalje različite poruke.
Pozivajući se na neimenovanog američkog zvaničnika, portal "Aksios“ je ovaj izostanak jasnog stava Vašingtona pripisao internim diskusijama koje su još uvek u toku.
"Politika prema Iranu nije baš jasna jer se još uvek razrađuje. To je izazovno jer je ovo visoko politički osetljivo pitanje“, rekao je jedan američki zvaničnik za "Aksios“.
Bivši američki diplomata i stručnjak za nenuklearno širenje Mark Ficpatrik rekao je da postoji jako mala šansa, gotovo nikakva, da dogovor između SAD i Irana bude postignut, osim ako administracija Donalda Trampa ne ublaži svoj stav.
"Tramp će morati da promeni stav od ʼnema obogaćivanja’ prema stavu ’nisko obogaćivanje’“, rekao je Ficpatrik za radio Farda.
"Iran sigurno neće prihvatiti ’nema obogaćivanja’, ali sigurno bi konstruktivno učestvovao u pregovorima o nivoima obogaćivanja. I da, ovo bi bilo kao pregovaranje prema Zajedničkom sveobuhvatnom planu delovanja (JCPOA)“, istakao je Ficpatrik.
I posle druge runde pregovora nije bilo napretka u dogovoru Irana i SAD.
Pregovori su, kao i u Muskatu, bili indirektni, uz posredovanje omanskog ministra spoljnih poslova Badra al Busaidija, koji je prenosio poruke između delegacija u odvojenim prostorijama.
Glavni akteri pregovora bili su opet američki specijalni izaslanik za Bliski istok Stiv Vitkof i iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči.
Pre početka razgovora Arakči se sastao sa italijanskim ministrom spoljnih poslova Antoniom Tajanijem, koji je ponudio italijansku podršku nastavku pregovora. Predsednik Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Grosi takođe je bio u Rimu jer bi IAEA igrala ključnu ulogu u eventualnoj verifikaciji sprovođenja novog sporazuma, naveo je AP.
Iran je naglasio da neće pristati na obustavu programa obogaćivanja uranijuma, insistirajući da želi "uravnotežen sporazum, a ne kapitulaciju“, saopštio je savetnik vrhovnog vođe Alija Hamneija, Ali Šamkani.
Iranski ministar spoljnih poslova Arakči je između prve i druge runde pregovora posetio Moskvu.
On je pozvao Rusiju da igra ulogu u pregovorima sa visokim ulozima o sudbini nuklearnih programa Teherana jer je doveo u sumnju namere Sjedinjenih Država uoči nove runde pregovora.
Na zajedničkoj konferenciji za novinare sa šefom ruske diplomatije Sergejem Lavrovom, Abas Arakči rekao je da i dalje veruje da je sporazum moguć.
"Iako imamo ozbiljne sumnje u namere i motivaciju američke strane, u svakom slučaju učestvovaćemo u pregovorima“, rekao je Arakči tokom zajedničke konferencije za medije u Moskvi.
Zapadne zemlje, uključujući Sjedinjene Države, dugo su optuživale Iran da pokušava da napravi nuklearno oružje. Teheran je dosledno negirao optužbe, insistirajući da su njegovi napori usmereni u civilne svrhe, poput proizvodnje električne energije.
Međunarodni inspektori kažu da je Teheran uspeo da unapredi svoje zalihe uranijuma na 60 odsto, što je blizu praga na kojem se uranijum smatra oružanim. Mada, neki izveštaji govore da je Iran na domak da može da obogaćuje uranijum do nivoa neophodnog za proizvodnju nuklearnog oružja.
Arakči je više puta ponovio da napori Irana za bogaćenje nisu predmet rasprave.
"Ako postoji slična spremnost na drugoj strani, a oni se uzdrže od postavljanja nerazumnih i nerealnih zahteva, verujem da je postizanje sporazuma verovatno“, rekao je Arakči.
Popuštanje da, ali ne kad je reč o uranu, poručio je Sjedinjenim Državama šef diplomatije Irana.
Otkako je preuzeo dužnost u januaru, Tramp je pojačao pritisak na Iran, uključujući slanje većeg broja američkih vazduhoplovnih snaga i pomorskih sredstava u region.
Ali on je takođe prisiljen na direktne razgovore sa iranskim zvaničnicima.
"Ne tražim mnogo“, rekao je Tramp u komentarima ranije u aprilu, "ali oni ne mogu da imaju nuklearno oružje.“
Komentarišući pregovore SAD i Irana Darko Obradović iz Centra za stratešku analizu kaže da pitanje nuklearnog programa Irana nije novo.
"Zapravo pitanje nuklearnog programa Irana otvorili su niko drugi do sami Amerikanci. Naime, 1957. godine SAD je u cilju podrške prijateljskom režimu Šaha Muhameda Reze Pahlavija odobrio program ’Atomi za mir’. Tada je Iran od predsednika Ajzenhauera dobio nuklearnu tehnologiju za potrebe razvoja edukacije i tehnologije koju je isporučio SAD. Kasnije je SAD isporučio reaktor i uranijumsko gorivo kvaliteta za pravljenje oružja. Nakon Islamske revolucije Iran je od antisovjetske brane na Bliskom istoku postao izvor ugrožavanja američkih interesa i saveznika. Ajatolah Ruholah Homeini je doktrinarno utemeljio antizapadnjaštvo Irana. Od tog trenutka Iran u borbi za svoj status regionalne sile žonglira sa Amerikancima“, objašnjava Obradović.
Dodao je da je Iran beskompromisno posvećen da uništi Izrael, a istovremeno je i zakleti protivnik SAD.
"I pored toga, znali su kako da balansiraju kad je reč o pitanjima poput Al Kaide i Sadamovog Iraka“, ističe Obradović.
Naglašava da je Iran dočekao da svoju taktiku dozirane eskalacije pretoči u regionalnu prednost.
"Očigledno je da predsednik Tramp i njegovi izraelski prijatelji ne žele da dopuste da Iran kupi dodatnih nekoliko decenija statusa kvo. Antiiranski stavovi Donalda Trampa nisu novost. Podsećanja radi, Donald Tramp je unilateralno 2018. godine napustio veoma teško isposlovani sporazum o nuklearnom programu Irana poznatiji kao Zajednički sveobuhvatni akcioni plan. Ovaj potez ’na spavanju’ je uhvatio evropske saveznike. U to doba Tramp je smatrao da je sporazum loš jer nije obuhvatio iranski balistički program“, kaže Obradović.
Podvlači da 2019. godine SAD Iransku revolucionarnu gardu proglašava za terorističku organizaciju.
"Danas, 2025. godine iranski nuklearni program predstavlja vrh prioriteta Trampove administracije. Izgleda da više nikakvi nadzori Međunarodne agencije za atomsku energiju nisu dovoljni. Principi nuklearnog ograničenja, verifikacije, olakšanja sankcija i ograničenja isporuka oružja nisu dovoljni. Američka obaveštajna zajednica tvrdi da je Iran obogatio uranijum-235 do preko 60 odsto od dozvoljenih 3,75 odsto. Smatra se da za maksimum nekoliko nedelja Iran može postići nivo uranijuma potreban za nuklearno oružje, a da oružje može napraviti za godinu do godinu i po dana“, ističe Obradović.
Dodaje da je Iran ograničio mogućnost međunarodne inspekcije.
"Poslednja inspekcija utvrdila je da je stepen obogaćenosti uranijuma dostigao 83,7 odsto u postrojenju Fordov“, kaže Obradović.
Pojašnjava i da je ono šta Iran ima, a šta Iran nema, u domenu obaveštajnog rada i proisteklih izveštaja.
"Tramp je na pozicijama ’totalnog pritiska’ na Iran. Bez postupnog pristupa pregovorima kao iz vedra neba ispalio je vojnu pretnju prema Teheranu. Stavljati vojnu opciju na sto nosi i previše rizika, a može doneti vrlo malo rezultata. Zapravo, odnosi SAD i Irana nalaze se u jednačini u kojoj Iran misli da Amerika nije odlučna da preduzme vojne udare, dok SAD misli da Iran nije spreman da pretrpi vojne udare“, naglašava Obradović.
Kaže i da u ovakvoj jednačini nema rešenje već da postoji samo test volje dve strane.
Kada je o vojnom scenariju reč Obradović objašnjava da se već sada u neposrednoj blizni Irana nalazi koncentracije dve borbene grupe okupljene oko nosača aviona "Hari Truman“ i "Karl Vinson“.
"Svaka ova borbena grupa u formaciji poseduje nosač aviona sa 75 aviona, od čega 44 jurišna, jednu podmornicu, šest razarača, jednu krstaricu i 7500 marinaca i mornara. Pored toga u akciji protiv Irana došlo bi do angažovanja američkih snaga iz Egipta, Izraela, Jordana, Bahreina, Katara, Iraka, Kuvajta, Saudijske Arabije, Sirije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Amerikanci su već sproveli isporuke protivvazdušnih sistema u Zaliv i Izrael“, podvlači Obradović.
Dodaje da je reč o sistemima PVO kratkog i srednjeg dometa, kao i druga THAD baterija u Izraelu koju opslužuje oko 100 američkih vojnika.
"Kao vektor napada spominje se i ’nepotopivi nosač aviona’ ostrvo Dijego Garsija sa koga bi trebalo da polete bombarderi B-2 koji su prebačeni iz baze u Misuriju. Vojni scenario rešenja iranskog nuklearnog pitanja nije isto što i vazdušni napad na neko terorističko uporište. Reč je tome da je neophodno degradirati sposobnost Irana da izvrši uzvratni udar po ciljevima saveznika i SAD. Ukoliko to nije moguće obezbediti, do vojnog rešenja neće doći. Izrael je na pozicijama da Iran namerno odugovlači sa pregovorima dok iza kulisa predano radi na nuklearnom programu. Više nema poverenja da je Iran odustao od svojih nuklearnih ambicija. Zato se traži da se Iran denuklearizuje putem trajnog uništenja nuklearnih postrojenja u Teheranu, Araku, Fordovu, Natancu, Isfahanu, Bušeru i Bandar Abazu“, kaže Obradović.
Napominje da se u celu igru uključuju Rusija i Kina, a to im je i obaveza kao stalnim članicama Saveta bezbednosti OUN.
"Ulog raste. Tramp ne sme dozvoliti da bude percipiran kao neko ko je pretio praznom puškom. Kina više nije zainteresovana da se povlači. Na Iranu će se potvrđivati status velikih. Rusija će pažljivo nastojati da trguje svojim dobrim uslugama. Verovatnije je da će cenu na kraju platiti teroristi iz Ansralaha, odnosno redova Huta. Ne sakuplja se toliko vojska kako bi se demonstrirala sila. Sva je prilika da je logistika spremna za složene operacije prema jemenskim Hutima“, zaključio je Obradović.