U fokusu
Povlačenje američkih trupa: Trampova strategija koja menja kontinent
Brzina kojom se ključni događaji smenjuju iz dana u dan, najavljujući nove prekretnice svetske istorije, gotovo je neuhvatljiva, čak i za one najposvećenije koji nastoje da ostanu u toku.
Druga polovina februara nesumnjivo je obeležena potezima Donalda Trampa i Vladimira Putina, koji Evropu stavljaju u ulogu istorijskog muzeja – s vratima širom otvorenim, spremnog da vidi šta će ostati od njegovih eksponata kada gosti prođu i ponesu ono što im se dopadne.
U takvoj pomalo dramatičnoj i zbunjujućoj političkoj atmosferi, u moru ozbiljnih informacija isplivala je i jedna duhovita epizoda koja možda i na najbolji način oslikava trenutak u kojem živimo. Naime, BBC je preneo kako je moskovski Komsomolets pokušao da zamisli šta su dvojica lidera rekli jedan drugom tokom nedavnog telefonskog razgovora i smislili su sledeći dijalog:
"Tramp je pozvao Putina.
ʼVladimire! Ti imaš kul zemlju, ja imam kul zemlju. Hoćemo li da podelimo svet?ʼ
ʼŠta sam sve vreme govorio? Hajde da uradimo to!ʼ“
Razgovor između Trampa i Putina sigurno nije ovako izgledao, ali poenta je tu negde ista. Prisustvujemo novoj prekretnici i to tri godine od početka rata u Ukrajini.
Svemu onome čemu danas prisustvujemo, a od čega Evropa strepi, zvanično je počelo baš razgovorom dvojice predsednika da bi se nastavilo na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji i sastankom delegacija Vašingtona i Moskve u Rijadu.
Sve ovo što se poslednje dve nedelje događa na relaciji Moskva ‒ Vašington pre tri godine, kada je počeo rat u Ukrajini, bilo je nezamislivo. Bajdenova administracija i Evropa stajale su čvrsto jedna uz drugu okrenute prema zajedničkom neprijatelju. Danas o sudbini Ukrajine, a verovatno i Evrope, za istim stolom odlučuju oni koji su do juče bili otpisani.
Sastanak u Rijadu svima je stavio do znanja da je Rusija daleko od izolovane države, već se ponovo nalazi za glavnim stolom svetske diplomatije. Ne samo da nije izolovana i poražena, već je danas u poziciji da je ona ta koja odlučuje. Iz Rijada je poslata još jedna poruka, a to je da su Moskva i Vašington danas ravnopravni, dok Evropa sedi u predsoblju, čekajući da joj se saopšti kakva joj je sudbina.
Da Evropa i današnja Amerika nisu na istim talasnim dužinama, videli smo na Minhenskoj bezbednosnoj konferenciji, odnosno prilikom govora potpredsednika SAD Džejmsa Vensa koji je izazvao burne reakcije.
Vens je tom prilikom, između ostalog, poručio da pretnja koja ga najviše brine kada je reč o Evropi nije ni Rusija ni Kina, niti bilo koji spoljašnji akter već upravo "pretnja iznutra“. Vens je kritikovao Veliku Britaniju, govorio o dezinformacijama, gušenju slobode govora, dotakao se Bajdenove administracije koja je "očajnički želela da ućutka ljude zbog njihovih stavova“ i iskoristio priliku da još jednom svima skrene pažnju da "Vašington ima novog šerifa“.
"Pod vođstvom Donalda Trampa, možda se nećemo slagati sa vašim mišljenjima, ali ćemo se boriti da odbranimo vaše pravo da ih iznesete u javnoj sferi – bilo da se slažemo ili ne“, naveo je potpredsednik SAD.
Posebno je bio zanimljiv deo govora koji se odnosio na povećavanje sredstava za odbranu.
"Jer je predsednik Tramp više nego jasno stavio do znanja da veruje kako naši evropski prijatelji moraju igrati veću ulogu u budućnosti ovog kontinenta. Često čujete izraz 'podela tereta', ali mi smatramo da je to ključni deo zajedničkog saveza – da Evropljani preuzmu veći deo odgovornosti dok se Amerika fokusira na delove sveta koji su u velikoj opasnosti“, rekao je Vens, a potom postavio pitanje:
"Ali, dozvolite mi da vas nešto pitam: kako uopšte možete početi da razmišljate o budžetskim pitanjima ako ne znamo šta je to što u prvom redu branimo? Tokom razgovora – a imao sam zaista mnogo odličnih razgovora sa mnogima od vas ovde – čuo sam dosta o tome od čega treba da se branite i to je, naravno, važno. Ali, ono što mi se činilo manje jasnim – a siguran sam da isto misli i mnogo građana Evrope, jeste: šta je tačno ono što branite? Koja je pozitivna vizija koja pokreće ovaj zajednički bezbednosni sporazum za koji svi smatramo da je toliko važan?“
Govor potpredsednika SAD bio je dovoljan povod da Volodimir Zelenski dan kasnije ponovo pozove na stvaranje "evropske vojske“, sugerišući da SAD možda više neće priticati u pomoć Evropi.
"Zaista verujem da je došlo vreme ‒ oružane snage Evrope moraju biti stvorene“. Od sada će stvari biti drugačije i Evropa treba da se prilagodi tome“, rekao je Zelenski.
Minhenska bezbednosna konferencija nije prošla onako kako se Evropa nadala i alarmi su očigledno upaljeni. Da u evropskim redovima vlada panika, skrenuo je pažnju i nemački "Bild“.
Nemački list naveo je da postoji velika zabrinutost zbog američko-ruskih pregovora i da bi oni mogli da dovedu do prekida prisutnosti američkih trupa u raznim delovima Evrope.
"Bild“ piše da je Evropa u strahu i da strane službe strahuju od povlačenja američkih trupa. U tekstu piše da u mnogim delovima Evrope postoji velika zabrinutost zbog američko-ruskih pregovora. Prema informacijama "Bilda“ zapadne bezbednosne službe i političari strahuju da bi pregovori koji su počeli u Rijadu mogli da dovedu do okončanja prisustva američkih trupa u velikim delovima Evrope.
"Prema našim informacijama, reč je o Putinovim zahtevima za 2021. godinu, odnosno o povlačenju američkih trupa iz svih NATO država koje su pristupile Alijansi posle 1990. godine“, rekao je jedan istočnoevropski bezbednosni zvaničnik za "Bild“.
Ono zbog čega je tekst nemačkog lista uzet za ozbiljno jeste i sama pozadina koja prati celu priču. Naime, Tramp je navodno izdao nalog Pentagonu da izradi planove za smanjenje od osam odsto budžeta za odbranu u svakoj od narednih pet godina. Zbog toga se sumnja da bi smanjenje vojnog budžeta moglo da znači da će se snage SAD povući iz većine misija po svetu.
Nije prošlo mnogo vremena, a povodom ovih nagađanja oglasili su se predsednik Poljske i Litvanije, negirajući ovakve spekulacije.
"Amerikanci apsolutno nemaju nameru da smanje aktivnosti ovde u našem delu Evrope, posebno u oblasti bezbednosti, da smanje broj američkih vojnika“, naveo je Andžej Duda.
Da li je priča o povlačenju američkih trupa iz pojedinih delova Evrope samo probni balon za testiranje reakcija evropskih zvaničnika i njihove spremnosti da deluju u slučaju takvog scenarija, u ovom trenutku teško je reći. Međutim, nesumnjivo je da bi ovakav potez Sjedinjenih Američkih Država mogao znatno uticati na bezbednosnu situaciju na kontinentu i otvoriti novo poglavlje u njegovoj istoriji.
Evropa već ima iskustvo sa nepredvidivom politikom Donalda Trampa, a ako ju je tokom njegovog prvog mandata zatekao nespremnu, ponavljanje istih grešaka danas bilo bi dokaz da njeni lideri nisu dorasli svojim funkcijama. Stari kontinent nesumnjivo očekuju velike promene u narednom periodu, a prvi signali tog preobražaja već se naziru kroz otopljavanje rusko-američkih odnosa.
Da li će te promene uključivati i povlačenje američkih trupa, saznaćemo uskoro. Ipak, takav scenario ne bi trebalo da bude iznenađenje, posebno imajući u vidu poruku američkog potpredsednika iz Minhena – da je došlo vreme da Evropljani preuzmu veći deo odgovornosti, dok se "Amerika fokusira na delove sveta koji su u velikoj opasnosti“. Ako je Evropi suđeno da u ovom trenutku ostane sama, možda će se pokazati da joj upravo to pruža priliku da konačno izgradi svoju stratešku samostalnost i osigura stabilniju budućnost. Naravno, ukoliko postoje ljudi koji će to sprovesti u delo.
Tekst nemačkog "Bilda“ nije prošao nezapaženo ni u Srbiji zbog dela koji se odnosi na Kosovo. Naime, u tekstu se navodi da se prema njihovim informacijama Italija priprema za moguće povlačenje američkih trupa sa Kosova. Ipak, NATO je brzo reagovao saopštenjem da će SAD nastaviti ključnu i dugoročnu ulogu u snagama Kfora.
Spekulacije o još jednom u nizu povlačenja američkih trupa u poslednjih nekoliko godina ponovo su otvorile pitanje – da li bi takav scenario bio dobar ili loš za Srbiju?
Odgovor na ovo pitanje možemo da pronađemo u rečima Miloša Vučevića premijera Srbije u ostavci. On je istakao da bi eventualno povlačenje SAD iz Kfora moglo da usloži bezbednosne uslove u pokrajini.
On naglasio je da je prema Kumanovskom sporazumu Kfor zadužen za bezbednost svih građana u AP KiM, posebno kada je reč o srpskoj zajednici, i da je apsolutno neprihvatljivo da tzv. kosovske bezbednosne snage zamene Kfor u srpskim sredinama.
"To je za nas veoma opasno, a da li će Amerika vršiti drugačiju raspodelu svojih oružanih snaga u Evropi, ne znamo. Pratićemo i procenjivati šta to znači kad je reč o bezbednosti Republike Srbije i Srba na KiM“, rekao je Vučević.
Prema zvaničnim podacima Kfora, u ovoj misiji UN trenutno učestvuje 4302 vojnika iz 29 zemalja. Najbrojniju misiju ima Italija sa 855 vojnika, a SAD su druge sa 598 pripadnika. Mađarska ima 365 pripadnika, Turska 325, a Nemačka okruglo 300 vojnika.
Značaj prisustva američkih snaga u Kforu ne ogleda se u brojnosti vojnika, već pre svega u političkoj poruci koju ono nosi. Zato se nameće pitanje – kakvu bi poruku poslalo eventualno povlačenje američkih trupa sa Kosova? Možda da Balkan više nije u fokusu ili još jednu poruka zvaničnoj Prištini?
Podsećanja radi, 2020. godine priča o povlačenju američkih trupa sa Kosova korišćena je kao sredstvo pritiska na vladu Aljbina Kurtija da ukine takse na proizvode iz BiH i centralne Srbije. Danas je politička situacija na Kosovu prilično nestabilna – odnosi između Kurtija i američke administracije su na niskom nivou, Samoopredeljenje je daleko od formiranja vlade, a dolazak Ričarda Grenela tek se iščekuje.