Nova funkcija
Ričard Grenel - Trampov čovek za sve
Donald Tramp ne prestaje da bude glavna tema iako je od njegove pobede na predsedničkim izborima u SAD prošlo više od mesec dana. Upravo toliko traje i pokušaj svetske javnosti da odgovori na pitanje kako će izgledati budućnost sa Donaldom Trampom na čelu jedne od najmoćnijih sila današnjice.
Ovo pitanje dobijalo je na značaju sa svakim novim Trampovim izborom za ključne pozicije u njegovoj administraciji. I pre nego što je počeo da sastavlja tim najbližih saradnika oko sebe, bilo je jasno da će jedan od glavnih fokusa nove američke administracije biti rat u Ukrajini, ali i ostala žarišta u svetu. Kada je reč o spoljnoj politici, od Trampove administracije očekuje se da počne da gasi požare koji bukte širom sveta i uspostavlja primirja kojima bi Tramp jednog dana mogao da se pohvali.
S obzirom na to da je kriza na Balkanu normalna pojava, postavlja se pitanje da li će Trampov pogled u narednim godinama biti usmeren i na ovu stranu, pre svega na rešavanje odnosa Beograda i Prištine.
Trenutna globalna situacija, odnosno ratovi od Bliskog Istoka do Ukrajine, kao i Trampova spremnost na trgovinski okršaj sa Kinom, poručuju nam da ne bi trebalo da se zanosimo da će rešavanje ovog Gordijevog čvora biti u fokusu nove američke administracije. U ovom trenutku verovatnije je da će rešavanje kosovskog pitanja i vraćanje dijalogu biti stvar kojoj će se Trampov tim okrenuti kada za to pronađe vreme ili ukoliko dođe u situaciju da na ostalim frontovima izostanu rezultati.
Srbija, u svakom slučaju, ne treba previše da se nada niti da slavi Trampov povratak jer se stav SAD prema Kosovu i Metohiji neće promeniti. Međutim, za razliku od Bajdenove administracije, od Trampove bismo mogli da očekujemo da bude fleksibilnija kada je reč o konačnom rešenju. Kao što je više puta dokazao, novoizabrani predsednik SAD je trgovac i ne beži od rešavanja problema dokle god nešto može da dobije zauzvrat.
Ono što je svakako dobra stvar jeste da zvanični Beograd iza sebe ima iskustvo saradnje sa Trampovom administracijom. Iako će se novi tim, po imenima, razlikovati od onog iz prvog mandata, pristup bi trebalo da ostane isti.
Prvi Trampov mandat u Beloj kuči svakako ćemo pamtiti po Vašingtonskom sporazumu koju su tada potpisali Aleksandar Vučić i Avdulah Hoti
Sporazum je došao kao rezultat politike koja je bila usmerena, pre svega, na ekonomsku realizaciju između Beograda i Prištine.
Sporazum je, između ostalog, predviđao izgradnju Auto-puta mira Priština-Merdare, kao i železničku liniju na istoj relaciji, jednogodišnji moratorijum na članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama i akciju Srbije na otpriznavanju Kosova, zabranu nabavke 5G mreže od „nepouzdanih dobavljača“, studiju o zajedničkom upravljanju jezerom Gazivode, ali i izraelsko priznanje Kosova, te preseljenje ambasade Srbije u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalim, označavanje Hezbolaha kao terorističke organizacije, međusobno priznavanje univerzitetskih diploma, uključivanje obe strane u „minu šengen“ zonu Srbije, Albanije i Severne Makedonije...
Da li bi sličnom pristupu mogli i u budućnosti da se nadamo, zavisiće pre svega od toga ko će odlučivati u ime Prištine. Jer za razliku od Hotija, Kurti je Vašingtonski sporazum okarakterisao kao protivustavan.
Ono što bi svakako trebalo očekivati, makar ako se vodimo stečenim iskustvom, jeste da Tramp neće patiti od sinhronizacije sa Evropskom unijom. Ukoliko Trampova administracija vidi da postoji način da se Kosovsko pitanje trajno reši, ona sigurno neće čekati na odobrenje EU. To smo videli i tokom prvog njegovog mandata kada je bila aktuelna ideja o razmeni teritorije, po kojoj bi Srbiji pripao sever Kosova, na koju najveći deo EU nije gledao blagonaklono. Teško je predvideti da li bi ova ili slična tema ponovo mogle da se nađu na stolu, ali sigurno je da, ukoliko mu se za tako nešto ukaže prilika, Tramp neće propustiti šansu da reši problem koji Evropa, iako je u njenom dvorištu, decenijama nije uspela.
Priča o odnosu buduće američke administracije prema Kosovu odnedavno je dobila novo poglavlje.
Naime, dok je mešao karte i delio funkcije, Donald Tramp je odlučio da Ričard Grenel ponovo bude bitan šraf njegove mašinerije. Iako se pričalo da je u igri za mesto državnog sekretara i savetnika za nacionalnu bezbednost, Tramp je odlučio da Grenela imenuje za „izaslanika za specijalne misije“. Kako je novoizabrani predsednik SAD objasnio, Grenel će se baviti "najužarenijim tačkama u svetu" i „neprijateljskim zemljama“. Ukratko, Grenel će biti operativac nadležan za rešavanje gorućih problema po svetu.
Njegova nova, dosta visoka funkcija, ne bi trebalo preterano da iznenađuje. Ričard Grenel je u javnosti poznat kao Trampov čovek od poverenja, njegov „buldožer“ i čovek koji se više puta dokazao u obavljanju najrazličitijih zadataka.
Šira domaća javnost se sa Grenelom upoznala u trenutku kada je postao Trampov izaslanik za dijalog Beograda i Prištine. Na tu funkciju došao je nakon što se pokazao kao ambasador SAD u Nemačkoj, da bi za vreme vladavine Donalda Trampa bio čak i vršilac dužnosti koordinatora obaveštajnih službi.
S obzirom na to da njegova najnovija funkcija podrazumeva nadgledanje najosetljivijih svetskih područja, a činjenica je da su tenzije između Beograda i Prištine konstantno prisutne, za očekivati je da Grenela u budućnosti češće gledamo u ovom regionu.
Da li je to dobra ili loša vest za Srbiju, videćemo, ali činjenica je da njegovo poznavanje Zapadnog Balkana ne može da škodi.
Osvrćući se na Grenelov izbor, Marko Đurić, ministar spoljnih poslova, rekao je da je on osoba koja poznaje region Zapadnog Balkana i neko sa kim Srbija može da razgovara.
„On je jedan od predsednikovih ljudi, uživa njegovo poverenje, Tramp ga gleda kao zvezdu u usponu. Tako da ne čudi zašto je za njega napravljen poseban resor. Iako imamo različite polazne tačke, imaćemo nekog sa kim želimo da razgovaramo“, izjavio je Đurić nedavno za RTS.
Ukoliko to posao od njega bude zahtevao, Ričard Grenel bi na Zapadni Balkan mogao da se vrati ne samo kao odličan poznavalac ovog regiona, koji je posećivao čak i kada nije bio na funkciji, već i kao čovek koga je Vučić odlikovao ordenom srpske zastave prvog stepena za istaknute zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između Srbije i Sjedinjenih Američkih Država.
Činjenica da sa zvaničnim Beogradom Grenel ima korektne odnose neće škoditi i čini se kao dobra prilika za Srbiju da podigne svoje odnose sa SAD na viši nivo. Dobri odnosi sa novom američkom administracijom pomogli bi Srbiji ne samo da se bolje pozicionira u regionu, već bi poboljšali njenu poziciju u nekom budućem dijalogu sa Prištinom.
Pored Srbije, na Grenelovo imenovanje pozitivno može da gleda i Albanija sa kojom Amerikanac, takođe, ima dobre odnose. Sa druge strane, za Aljbina Kurtija ovo ne može da se kaže. Ričard Grenel je u međuvremenu postao oštar kritičar Kurtijevog režima, a ne treba podsećati da su jedno vreme kružile priče da je upravo Grenel odigrao ključnu ulogu u rušenju prve Kurtijeve vlade.
Grenel poslednjih godina nije kritikovao samo Kurtija već i odnos Amerike prema njemu za koji je smatrao da mora da bude čvršći jer Priština ne ispunjava dogovorene obaveze. Više puta isticao je da je situacija između Beograda i Prištine bila povoljnija za vreme administracije Donalda Trampa i da sumnja da Kamala Haris uopšte zna gde je Balkan.
Grenel je, svojevremeno, na društvenoj mreži „Iks“ komentarisao reakciju SAD u Prištini povodom zatvaranja Pošte Srbije na severu Kosova, uz ocenu da je "Kurti problem“.
"Shvatam da trenutna Bela kuća ignoriše Balkan i Kamala Haris ne zna gde je Balkan... ali ovo je neprihvatljivo. Aljbin Kurti je problem i svi to znaju“, napisao je Grenel, dodajući da postoje alati koji se koriste kao „posledice“.
Kurtijev odnos prema Beogradu i Srbima na severu Kosova sigurno se neće promeniti makar do početka februara, kada Samoopredeljenje čekaju važni izbori. Međutim, ukoliko Kurti politički preživi te izbore, treba verovati da nova Trampova administracija neće tek tako tolerisati Kurtijeve jednostrane akcije, zbog kojih je, između ostalog, već jednom bio smenjen.
Iako Srbija ne treba da se nada da će se odnos SAD prema pitanju Kosova promeniti, nova američka administracija, a sa njom i Ričard Grenel, mogli bi da doprinesu ravnopravnijem odnosu snaga između Beograda i Prištine, makar ako govorimo na osnovu iskustva koje imamo sa prvim Trampovim mandatom.