Jača politička kontrola
Seča generala na kineski način
Kineski predsednik Si Đinping izgubio je poverenje u pojedine najviše zvaničnike Narodnooslobodilačke armije Kine, uključujući i generale koje je ranije lično unapredio u okviru programa vojnih reformi, objavio je "Njujork tajms".
Prema pisanju tog lista, u osnovi rastućeg nepoverenja nalaze se korupcionaški skandali koji poslednjih godina potresaju kineski vojni vrh. Kinesko rukovodstvo, kako se navodi, korupciju u oružanim snagama ne posmatra isključivo kao pitanje finansijskih zloupotreba, već i kao pokazatelj političke nepouzdanosti i nedovoljne lojalnosti Komunističkoj partiji.
"Njujork tajms" navodi da Si probleme sa borbenom gotovošću vojske sve više povezuje sa ideološkom nedisciplinom i nedostatkom političke odanosti.
Džoel Vutnov, viši saradnik na Nacionalnom univerzitetu odbrane u Vašingtonu, ocenio je da kineski lider korupciju u armiji tumači kao posledicu "ideološke nečistoće".
Si je, prema navodima lista, više puta isticao da u Narodnooslobodilačkoj armiji ne sme da bude ljudi sa "podeljenim srcem" u odnosu na partiju. Ta formulacija odnosi se na vojne kadrove čija se odanost partijskoj liniji dovodi u pitanje.
Ekspert Đianven Kou izjavio je za "Njujork tajms" da taj izraz ima posebno značenje za kineskog predsednika, jer se slične formulacije pojavljuju u starim kineskim traktatima o suprotstavljanju nepouzdanim generalima i zaverenicima. Prema tim navodima, jedno takvo delo nalazilo se i u ličnoj biblioteci Si Đinpinga.
Kineski vojni sud nedavno je izrekao smrtne kazne sa dvogodišnjim odlaganjem bivšim ministrima odbrane Veju Fengheu i Li Šangfuu zbog optužbi za mito, što se u Kini u praksi najčešće preinačuje u doživotnu kaznu zatvora. Obojica su prethodno bila visoko pozicionirana u sistemu odbrane i Centralnoj vojnoj komisiji.
Kampanja je posebno pogodila strukture povezane sa modernizacijom kineske vojske, nabavkama, raketnim snagama i odbrambenom industrijom. Zapadni analitičari ocenjuju da čistke u vojnom vrhu istovremeno pokazuju Sijevu nameru da pojača političku kontrolu nad armijom, ali i da otvaraju pitanja o stabilnosti komandnog sistema i borbenoj spremnosti kineskih oružanih snaga.
Si Đinping je 13 godina gradio vojsku koja bi parirala Sjedinjenim Državama. Ali što su kineske snage postajale jače, to je manje verovao generalima koje je lično izabrao da ih vode.
Zbog čistki unutar Narodnooslobodilačke armije Kine, za koje je Si rekao da su neophodne zbog pročišćavanje i jačanje redova, mogla bi biti ugrožena čitava kineska ratna spremnost, smatraju neki analitičari.
Ono što je nekada izgledalo kao ograničena borba protiv korupcije pretvorilo se u sveobuhvatno otpuštanje desetina visokih oficira, a kulminiralo je padom Žang Jusije, najvišeg kineskog komandanta, za koga se mislilo da je čovek od najvećeg poverenja Si Đinpinga.
Do konačnig raskida među njima došlo je, prema nekim izveštajima, kada je Si pokušao da unapredi generala koji je vodio čistku unutar Narodnooslobodilačke armije Kine, na poziciju koja je parirala generalu Žangu. General Žang se usprotivio. Nekoliko meseci kasnije bio je smenjen.
"Kina se suočava sa sve opasnijim svetom", rekao je Si tokom posete Centru za zajedničku operativnu komandu I izdao naredbu:
"Usmerite svu našu energiju na borbenu gotovost."
Međutim, privid stabilnosti nestao je 2023. godine. Si je tada iznenada zamenio vrhovnog komandanta Raketnih snaga i njegovog zamenika, što je neočekivan potez u ogranku vojske koji kontroliše nuklearne i konvencionalne rakete.
Ova čistka nikada nije javno objašnjena. Ubrzo je smenjen i ministar odbrane. Naravno, bez objašnjenja.
Ove iznenadne čistke i transformacija Narodnooslobodilačke vojske koju je Si sproveo, pokazale su da je vojni system i dalje opterećen istim problemima korupcije i neposlušnosti za koje je Si tvrdio da ih je iskorenio.
Komentarišući čistke u vrhu Narodnooslobodilačke armije Kine Darko Obradović iz Centra za stratešku analizu kaže da civilno-vojni odnosi u Kini nikada nisu bili jednostavni niti definisani jasnim granicama.
On za "Ekspres" kaže da je u svojoj osnovnoj organizacionoj strukturi, Komunistička partija Kine duboko militarizovana organizacija.
"Njen nastanak, dolazak na vlast i vladanje Kinom zasnovani su na militarističkim principima i centralizovanoj komandi. Odsustvo transparentnosti otežava uvid u dinamiku političkih procesa u Kini, kao i mapiranje različitih frakcija na osnovu njihovog delovanja", kaže Obradović.
On dodaje da krize na relaciji civilno-vojnih odnosa nisu retkost, već konstanta komunističke Kine i više liče na konsolidaciju moći.
"Neki od najznačajnijih primera su sami počeci pohoda Komunističke partije Kine, kao što je konferencija u Gutijanu 1929. godine, gde je Mao Cedung zaključio: ’Naš princip je da Partija komanduje oružjem, a oružje nikada ne sme komandovati Partijom’", objašnjava Obradović.
Od tog trenutka, kako ističe, Narodnooslobodilačka vojska (PLA) postaje partijski organ i deo je Komunističke partije Kine, a ne države.
"Kao partijska oružana formacija, ova struktura će posle 1949. godine postati zvanična vojna formacija u Kini. Međutim, lojalnost PLA se ne odnosi na kinesku državu, jer bi u teorijskom slučaju promene vlasti PLA delovala protiv te iste (nove) vlasti. Narodnooslobodilačka vojska Kine dizajnirana je kao bezbednosni aparat za očuvanje jednopartijske vlasti, što joj je i danas osnovni zadatak", podvlači Obradović.
On naglašava da je u tom zamršenom mehanizmu, prema kojem Partija preko Centralne vojne komisije upravlja svojom oružanom formacijom, više puta došlo do ispoljavanja nesuglasica, paranoje i bojazni da će politiku generalnog sekretara Komunističke partije Kine nadvladati vojni krugovi.
"Zanimljivo je da put ka vodećim kineskim dužnostima vodi upravo preko Centralne vojne komisije, čime se obezbeđuje legitimitet onome ko ima monopol nad oružanom silom. I sam Si Đinping je 2010. godine bio deo Centralne vojne komisije pre nego što je postao generalni sekretar", podseća Obradović i dodaje: "Da je kriza put ka konsolidaciji vlasti, pokazuje i slučaj Kulturne revolucije koju je izazvao sam Mao Cedung kako bi zadržao moć."
Prema njegovim rečima, jedan od istorijskih trenutaka kada je poslušnost armije prema Partiji bila na testu je događaj na trgu Tjenanmen.
"Tri meseca do tog mračnog 3. juna 1989. godine trajala su previranja da li će vojska intervenisati ili ne", kaže Obradović.
Sagovornik "Ekspresa" ističe da je celokupan istorijski kontekst od izuzetne važnosti za razumevanje trenutne situacije koju možemo da tumačimo na osnovu sekundarnih i tercijarnih izvora.
"Si Đinping je opsednut fenomenom Arapskog proleća, gde se pokazalo da zastrašujući bezbednosni aparati kolabiraju pred društvenim slomom. Kina nikada nije imala društveni konsenzus po pitanju vlasti Komunističke partije, već se on postiže kompletnom društvenom, ekonomskom i političkom kontrolom; s tim u vezi, sistem stalno mora da bude na oprezu", objašnjava Obradović.
Kaže i da su poslednje čistke, koje traju godinama, odnele 101 visokorangiranog goficira u činovima enerala i pukovnika.
"U većini slučajeva, praćenjem javnih događaja i sednica Centralnog komiteta, uočava se izostanak zvaničnika. Za dve trećine nestalih nema javnih saopštenja o tome šta se desilo, osim što je očigledno da su uklonjeni. Kao razlozi se navode korupcija, politička lojalnost i kompetentnost", ističe Obradović.
Naš sagovornik podvlači ida korupcija nije novost, već redovno stanje, naročito u PLA koja je od nastanka duboko prožeta mrežama ličnih uticaja.
"Većina sektora gde je došlo do uklanjanja su oni koji raspolažu velikim sredstvima. Primera radi, prilikom jedne inspekcije ustanovljeno je da se u raketama nalazi voda umesto goriva. Krađa je bila vredna više stotina miliona dolara", naglašava Obradović.
Kaže i da ne treba zaboraviti da razlog za čistke može biti i lošiji rezultat od onog koji je postavio Si Đinping.
"Čuvena maksima generalnog sekretara da je cilj ’vojska sposobna da se bori i pobeđuje u ratovima’ je doktrinarno uputstvo na kojem se zasniva modernizacija. Čistke su obuhvatile Centralnu vojnu komisiju i pet glavnih komandi. Verovatno je po sredi izuzetno loš učinak u ostvarenju ciljeva, uz prateću korupciju i vojnu autonomiju. Zanimljivo je da većina uklonjenih oficira dolazi iz operativnog dela", podvlači Obradović.
Prema njegvim rečima, glavna tema je kako se ove čistke odražavaju na vojne sposobnosti Kine.
"Sistem komandovanja je srž operacija, a narušen sistem traži vreme za konsolidaciju. Ipak, ne treba upasti u zabludu: Kina ni pre ni posle čistki nema sposobnost globalne projekcije moći kao SAD. Tek 2025. godine postigli su plovidbu nosača aviona od 52 dana, dok je američka mornarica još 1980. oborila rekord od 340 dana. S druge strane, osnovne sposobnosti poput blokade Tajvana nisu narušene", objašnjava Obradović.
Kaže i da je hapšenje generala Žang Jousija, potpredsednika Centralne vojne komisije, pratilo obrazloženje o "gaženju" sistema odgovornosti.
"Ukoliko su tačni navodi o dostavljanju nuklearnih tajni CIA-i, to bi značilo da je kineski bezbednosni sistem ozbiljno kompromitovan. Postoji i objašnjenje da je njegov ugled bio previsok, te je bilo potrebno drastično opravdanje za njegovu eliminaciju. Kako bude rasla unutrašnja kriza, biće sve veća potreba za lojalnom partijskom vojskom. Verovatnije je da ćemo gledati PLA na ulicama kineskih gradova nego u osvajanju Tajvana. Unutrašnje masovne čistke su uvek signal potresa unutar struktura koje najavljuju zemljotres", zaključuje Obradović.