Pet godina nema presude
"Ako Tači bude proglašen krivim..."
Pet godina nakon što su odvedeni u Hag, četvorica nekadašnjih lidera Oslobodilačke vojske Kosova i dalje čekaju presudu.
Hašim Tači, nekadašnji politički lider OVK pre i tokom rata na Kosovu 1998/99, Kadri Veselji, šef obaveštajne službe OVK, Jakup Krasnići, portparol OVK i Redžep Selimi, član Generalštaba OVK, od novembra 2020. nalaze se u pritvoru u Hagu.
Četvorica optuženih se u šest tačaka optužnice terete po osnovu individualne krivične odgovornosti za zločine protiv čovečnosti, odnosno za progon, zatvaranje, druge nehumane postupke, mučenje, ubistvo i prisilne nestanke lica. Takođe, oni se u četiri tačke terete i za ratne zločine, odnosno za protivpravno i proizvoljno lišenje slobode i zatvaranje, surovo postupanje, mučenje i ubistvo.
Prema navodima iz optužnice, ta krivična dela izvršena su približno od marta 1998. do septembra 1999, na nekoliko mesta širom Kosova i Metohije, kao i u Kukešu i Cahanu u severnoj Albaniji.
U optužnici se dodaje da su ih izvršili pripadnici nekadašnje takozvane OVK nad stotinama civila i lica koja nisu aktivno učestvovala u neprijateljstvima.
U saopštenju Specijalnih veća navodi se da se Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići optužnicom terete po osnovu različitih oblika individualne krivične odgovornosti za krivična dela izvršena u kontekstu nemeđunarodnog oružanog sukoba na KiM, a koja su činila deo sistematskog napada širih razmera na lica za koja se sumnjalo da su protivnici nekadašnje OVK.
Izbledele godine
Pre samo dve godine delovalo je nezamislivo da ćemo tekst o procesu protiv komandanata OVK – tada okarakterisanom kao suđenju od istorijske važnosti za Balkan i Zapad – danas počinjati onim što bi trebalo da stoji na kraju – pukim podsećanjem na činjenice. A upravo to je danas postalo neophodno.
Godine koje su prošle od hapšenja učinile su da interesovanje za proces opadne, a nije pomoglo ni to što se značajan tok postupka odvijao iza zatvorenih vrata. Pažnja se skretala tek povremenim izveštajima medijskih agencija o iskazima svedoka tužilaštva.
Gledano iz današnje perspektive, odnos prema suđenju komandantima OVK, naročito Hašimu Tačiju, deluje još neverovatnije kada se vratimo na događaje iz 2020. godine. Tada je podizanje optužnice protiv bivšeg predsednika Kosova imalo i snažnu političku pozadinu o kojoj se mnogo spekulisalo.
Podsećanja radi, optužnica protiv Tačija otpečaćena je u trenutku kada je tadašnji predsednik Kosova praktično bio u avionu, na putu ka Vašingtonu, gde je trebalo da prisustvuje sastanku zajedno sa Ričardom Grenelom i Aleksandrom Vučićem. Sastanak u SAD dugo je najavljivan i okarakterisan kao događaj koji će Beograd i Prištinu vratiti za pregovarački sto i uvesti u samo finale rešavanja kosovskog pitanja. Do njega, iz pomenutih razloga, nikada nije došlo. Runda dijaloga, koju su inicirale SAD je odložena, a Tačija je u septembru iste godine zamenio Avdulah Hoti, a sve se završilo Vašingtonskim sporazumom.
Otkazivanje sastanka u Vašingtonu zbog podignute optužnice otvorilo je niz pitanja, od onih političkih do onih zašto je optužnica aktivirana baš u tom trenutku.
Od političkih analitičara upoznatih sa temom tih dana mogle su da se čuju različite teorije. Od toga da je sve maslo Nemačke koja je ovim potezom htela da stavi SAD do znanja da će Evropa rešavati probleme u svom dvorištu… Pojedinci su prste upirali u Rusiju, a bilo je i onih koji su podsećali da je sudija Amerikanac, aludirajući na umešanost samog Vašingtona.
Bilo je raznih teorija o tome ko je najviše profitirao što se Tači nije pojavio na sastanku u Vašingtonu, ali je jedna u domaćoj javnosti bila posebno aktuelna. Ona se oslanjala na priču da se Tači, u to vreme glavni pregovarač u dijalogu Beograda i Prištine i potpisnik Briselskog sporazuma, nije protivio ideji razmene teritorija što, navodno, ni samom Trampu nije zvučalo mrsko naročito što bi ovakav scenario verovatno značio rešenje decenijskog kosovskog pitanja i to baš u trenutku kada se njegova administracija nalazila na čelu SAD.
Ukoliko i možemo da zamislimo da bi pragmatični Tramp na ovako nešto pristao, jasno je da se Evropa sa ovim nikada ne bi složila. Ali, sve ovo su samo puka predviđanja bazirana na pričama… Prava istina o tome ko je sve bio uključen u ovu igru možda će se saznati za koju deceniju.
"Tači nije bio lider"
Bilo kako bilo, suđenje Hašimu Tačiju i ostalim liderima OVK nedavno je ponovo dospelo u žižu javnosti. Nakon što je za nešto više od dve godine tužilaštvo pozvalo 125 svedoka u sudnicu i izvelo oko 3000 materijalnih dokaza, red je došao na odbranu.
Prvi svedok odbrane bio je Džejms Rubin koji je u jeku kosovske krize bio jedan od ključnih saradnika državne sekretarke Madlen Olbrajt.
Nekadašnji zvaničnik Stejt departmenta jedan od prvih američkih zvaničnika koji je u junu 1999. godine stigao u Prištinu, prvi je od ukupno 11 svedoka odbrane koje su najavili advokati nekadašnjeg političkog lidera OVK Hašima Tačija.
Suštinu Rubinovog svedočenja pred sudom u Hagu predstavlja tvrdnja da Tači, nekadašnji šef obaveštajne službe OVK Kadri Veselji, jedan od komandanata OVK Redžep Seljimi i portparol te formacije Jakup Krasnići "uprkos titulama nisu direktno komandovali jedinicama i pojedincima“.
Džejms Rubin rekao je i da zvaničnici Stejt departmenta u vreme održavanja pregovora u Rambujeu marta 1999. godine nisu znali previše o liderima OVK, te da ga je Olbrajtova tada zadužila da bolje upozna Hašima Tačija.
Nekadašnji zvaničnik Stejt departmenta je lanac komandovanja opisao kao proces tokom kojeg su lokalni komandanti naređivali Tačiju šta da radi, kao i da je nekadašnji politički lider OVK više služio kao ministar spoljnih poslova, bez ovlašćenja da donosi bilo kakve odluke.
"Oni (komandanti) su mu govorili šta da radi. On njima nije govorio šta da rade“, rekao je Rubin i dodao: "Tači nije bio lider, već radije prenosilac.“
Objašnjavajući ovakav stav, Rubin je rekao da je Stejt department, verujući da OVK nema jasnu strukturu i komandni lanac, izbegao da obeća pomoć u naoružanju, navodeći da je Tačiju tada rekao da bi takav potez ugrozio jedinstvo NATO-a.
"Proveo sam 72 sata sa njima... Tači nije bio u prilici da naredi bilo šta komandantima operativnih zona“, rekao je Rubin.
Za odbranu više miliona evra
Ranije se, baš kao i sada, dosta spekulisalo o tome ko bi pored Rubina još mogao da se pojavi u svojstvu svedoka. Iako je lista narednih svedoka odbrane zvanično tajna, mediji su navodili da bi se u Hagu mogli pojaviti nekadašnji komandant snaga NATO, general Vesli Klark, šef Posmatračke misije OEBS-a na Kosovu Vilijem Voker i bivši šef UNMIK-a Bernar Kušner.
Sva ova imena pominjala su se još 2022. godine na spisku koji je odbrana, koju je tada predvodio tadašnji Tačijev branilac Greg Kiho, otkrila 2022. godine.
Grega Kihoa je na mestu glavnog advokata Hašima Tačija zamenio Luka Mišetić, američki advokat poreklom iz Hrvatske. Mišetić je poznat po zastupanju hrvatskog generala Ante Gotovine pred Haškim tribunalom.
Gregori Kiho i Džo Rider i njihovi pravni timovi podneli su zahtev za povlačenje sa slučaja Hašima Tačija pred Specijalnim sudom u Hagu, zbog "neispunjavanja obaveza bivšeg predsednika Kosova i lidera OVK“ prema njima, kao i da je Tači "razumno upozoren“ da će oni tražiti raskid ugovora ukoliko obaveza ne bude ispunjena.
Tada se oglasilo i Ministarstvo pravde privremenih prištinskih institucija i saopštilo da je od 2020. godine iz budžeta privremenih institucija plaćena pravna odbrana bivšeg lidera OVK Hašima Tačija više od tri i po miliona evra.
Ogromna sredstva potrošena na Tačijevu odbranu samo dodatno naglašavaju ulogu i značaj ovog suđenja, na šta je svojevremeno ukazao Mihael Martens, novinar "Frankfurter algemajne cajtunga“, koji je ocenio da je "proces protiv Tačija od istorijskog značaja ne samo za Balkan, već i za Zapad u celini“.
Martens je pre dve godine napomenuo da bivšeg komandanta OVK brani advokatski tim u koji je uloženo 16 miliona evra iz budžeta prištinske vlade i još ko zna koliko miliona "za najbolju odbranu koju ukradeni novac može platiti“, te da bi eventualna osuđujuća presuda mogla da ima političke reperkusije...
"Ako Tači bude proglašen krivim, to bi značilo da se NATO 1999. godine borio protiv zločina Miloševićevog režima uz pomoć još jednog ratnog zločinca. To ne znači da je intervencija NATO-a bila pogrešna, ali bi priča dobila dodatni element koji istoričari neće moći da ignorišu… Osuđujuća presuda će indirektno uticati na NATO jer bi značila da je sarađivao sa organizacijom koja je bila umešana u ratne zločine.“