INTERVJU BAKIR IZETBEGOVIĆ: Problem je u bogatim političarima

INTERVJU BAKIR IZETBEGOVIĆ: Problem je u bogatim političarima

EPA-EFE/TATYANA ZENKOVICH / POOL


Odnosi tri naroda u BiH su najubedljiviji izlog balkanske politike. To ogledalo onoga šta ima u radnji se dnevno dopunjava, vredno se prikupljaju i izlažu novi eksponati, svako preko svojih medija lansira “nove dokaze”, a najmanje se govori o tome šta činiti i kako unaprediti život građana u ovoj nesrećnoj zemlji. Pa čak ako se neko i drzne da ponudi nekakva rešenja o mogućem boljitku – dve suprotne strane su protiv i pre nego pročitaju šta se nudi. U Bosni i Hercegovini tri naroda u dva entiteta vode politiku preko nišana, o čemu govori i najnoviji u nizu političkih požara koji se dnevno proizvode u dejtonskoj Bosni. Najnovija odluka Ustavnog suda BiH koja govori da poljoprivredno zemljište u Republici Srpskoj ne pripada Republici Srpskoj otvorilo je novu vatrenu liniju između Sarajeva i Banjaluke, a Banjaluci se priklonio gospodin Dragan Čović, predsednik HDZ u BiH.

O uzrocima i posledicama ovih političkih rogova u vreći, “Ekspres” razgovara sa gospodinom Bakirom Izetbegovićem, predsednikom Stranke demokratske akcije, zapravo najdominantnijom političkom figurom u Federaciji BiH. Razgovor počinjemo pitanjem o političkoj zaostavštini njegovog oca, pokojnog Alije Izetbegovića, o tome kako je biti njegov politički naslednik. Sin Izetbegović biranim rečima govori kako je teško baviti se politikom u BiH, ali dodaje da “činjenica da sam sin Alije Izetbegovića, taj teret u izvjesnoj mjeri olakšava”.

EPA-EFE/ALAA BADARNEH

EPA-EFE/ALAA BADARNEH

“Moj otac je u vremenu raspada bivše Jugoslavije i bujanja nacionalizama koji su potirali sve drugo i drugačije bio rijetki glas razuma koji je to i riječima i djelima potvrdio. Historijske činjenice, potvrđene izvještajima OUN i presudama međunarodnih sudova, jesu da je vojska kojom se komandovalo iz Beograda i sa Pala sistematski i planski vršila zločine koji su kulminirali genocidom u Srebrenici. Miloševićeva i Karadžićeva vojska i paravojska je etnički u potpunosti očistila teritorij koji je osvojila, porušila do zadnje sve džamije i katoličke crkve, napravila niz konc-logora kroz koje su prošle desetine hiljada ljudi i žena, izvršila masovna silovanja i stravične zločine nad civilima. S druge strane, Armija RBiH, koju je predvodilo multietnično Predsjedništvo BiH sa Izetbegovićem na čelu, sistematski i planski sprječavalo je i sankcionisala zločine, u opkoljenom Sarajevu se usred rata, recimo, desio dramatičan obračun sa pojedinim komandantima Armije koji su se svetili Srbima. Ti komandanti su pohapšeni ili su poginuli, pravoslavne crkve su čuvane i sačuvane… Naravno da je zločina bilo na svim stranama, ali su brojke neumoljive – za četiri godine rata Armija BiH je počinila manje zločina nego srpska vojska u jednom danu srebreničkog masakra. A taj masakr je trajao sedam dana.

Cijenim da javnost u Srbiji ne zna dovoljno o ovim činjenicama, odnosno da postoji čitav sistem koji ne dopušta da se srbijanska javnost suoči sa bjelodanim istinama.”

Vi ste za svoga oca (parafraziram) rekli da su njegove zasluge za BiH ogromne, ali da su u tim tekovinama značajni odbrana bošnjačkih interesa i povratak islama na pravo mesto u verskom i društvenom životu ovih prostora?

“Alija Izetbegović se borio za demokratiju i slobode u najširem smislu. Osnovao je prvu političku stranku u BiH, čime je otvoren proces višestranačja u BiH. U vremenu raspada Jugoslavije činio je sve što je u njegovoj moći da se ta zajednica i država očuva. Zatim se borio za opstanak Bosne i njene šarolikosti, kazavši za Bosnu da ona „nije samo parče zemlje na Balkanu, da je to i ideja da različite vjere i kulture mogu živjeti zajedno”. Borio se i za opstanak i reafirmaciju bošnjačkog identiteta i vjere. To dvoje je bilo sistematski gušeno i potiskivano. Nama je bilo oduzeto historijsko ime Bošnjak, ime bosanskog jezika, bilo je zabranjeno štampati vjersku literaturu, intelektualci koji su se ovome suprotstavljali su bili procesuirani i zatvarani. Alija Izetbegović je proveo devet godina života na robijama faktički bez ikakve krivice. BiH je danas nezavisna država, Bošnjaci su afirmiran narod, islam nije zgasnuo i nestao kako je to mnogima bio cilj. Uloga Alije Izetbegovića u opstanku i napretku svega pomenutog je zaista velika.”

Opšta je ocena, sa kojom se slažu i mnoge strane diplomate, da je političko, društveno pa i ekonomsko stanje u BiH rovito i da na duži rok nije održivo. Kako ga Vi ocenjujete?

“To nije opšta ocjena već lažna slika koju neprijatelji BiH pokušavaju nametnuti. Bitni su trendovi, a oni nisu loši. Stanje u BiH na onom bazičnom nivou, nivou običnih ljudi, Bošnjaka, Srba i Hrvata je prije 25 godina bilo zastrašujuće. Bili su uvedeni u mržnje i strahove, u ratove, u napad na komšije, na njihove bogomolje, na vlastitu zemlju. Prije 15 godina to stanje je bilo u velikoj mjeri normalizovano, ljudi su se mirili, putovalo se bez straha po cijeloj teritoriji BiH, ali je bilo tenzija. Danas je odnos Srba, Bošnjaka i Hrvata normalizovan, nema mržnje, strahova, svi imaju isti problem – odlazak mladih, siromaštvo, loša infrastruktura, prazne se sela i gradovi. Bogati političari koji posjeduju kuće sa deset soba i imanja od stotinu hektara ili vile po Beogradu, koji su materijalno obezbijedili i djecu i unučad, zakuhavaju pred svake izbore, plasiraju priče o tome da ih neko iz Sarajeva navodno ugrožava. U stvari, bore se za vlast i kontrolu svega, prije svega sudova i sudija. Oni i njihove porodice se boje pitanja koje će im kad-tad postaviti osiromašeni narod, pa uvijek i nanovo podgrijavaju nacionalne teme, bore se za entitete a protiv države, zavađaju ljude, konsoliduju i disciplinuju “svoje”.”

EPA-EFE/TATYANA ZENKOVICH / POOL

EPA-EFE/TATYANA ZENKOVICH / POOL

Gledano sa strane, utisak je, a to su mi u više navrata pominjali i strani novinari, da se u BiH vodi politika “svi protiv svih”, da je osnovni smisao tih politika kako kome učiniti štetu, te da te tri politike nedovoljno vode računa o građanima i održivosti dejtonske BiH?

“Ne postoje tri takve politike, već jedna, ona koju vodi Milorad Dodik i u izvjesnoj mjeri ga prati Dragan Čović. Bošnjačka, ili preciznije probosanska politika koju predstavljaju bošnjačke i ljevičarske stranke u BiH je smirujuća. I HDZ politika je pretežno konstruktivna, samo se djelomično i povremeno udružuje sa Dodikom u namjeri da iskoristi njegovu agresivnost i za hrvatski korpus, a ponajviše za sebe i svoje kadrove osigura paritet u svemu i zauvijek. A Ustav BiH nije predvidio paritet, već proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda.”

Povezane vesti – INTERVJU VILIJAM MONTGOMERI: Da sam Bog, podelio bih Bosnu na tri entiteta

Mnogi analitičari, ne samo u regionu, politička događanja u BiH definišu kao “bosanski lonac” i da celokupna politika tri konstitutivna naroda ima zajednički imenitelj – zatezanje struna do pred pucanje?

“Probosanska politika se pomirila sa svim nepravdama sadržanim u Dejtonskom mirovnom sporazumu, i nikada nije tražila ništa više od onoga što Ustav sadržan u ovom sporazumu garantuje. Hrvatska strana traži izmjene Ustava kako bi osigurala paritet, ali ne proizvodi dramatične krize. Politika Milorada Dodika permanentno provocira, vrijeđa i traži hljeba na pogaču. To je razlog što je Dodik uvršten na crnu listu Stejt departmenta. On predstavlja onu dimenziju srpske politike koja ne respektuje tuđe pravo, neće da ga vidi, koja je neobjektivna i za koju je srpska dominacija normalna stvar. Takva politika je dovela do sukoba Srba sa Slovencima, Hrvatima, Albancima, Bošnjacima, Makedoncima, Crnogorcima…. Entitet Republika Srpska po Ustavu jednako pripada svim konstitutivnim narodima, ali za Dodika je sasvim normalno dodijeliti presuđenim ratnim zločincima poput Karadžića entitetsko odlikovanje, slaviti dan RS na datum kad su srpski poslanici 1992. odlučili da se teritorijalno razgraniče sa Hrvatima i Bošnjacima, obilježavati ovaj praznik, ali i dane kad su osnovane entitetske institucije poput MUP-a, škola pravoslavnim slavama, suprotstaviti se odlukama Ustavnog suda optužujući ga da “služi muslimanima”, a u sazivu tog suda su dvojica muslimana i sedam hrišćana, od toga četvorica pravoslavaca, prijetiti otcjepljenjem RS od BiH… Za njega i za takvu politiku su ove nevjerovatne i necivilizacijske stvari normalne, problem su oni koji se tome čude i odupiru.”

EPA-EFE/KOCA SULEJMANOVIC

EPA-EFE/KOCA SULEJMANOVIC

Ako ostavimo domaću politiku u BiH i njene barjaktare, sve se češće čuje u međunarodnim analizama da je dejtonska Bosna nedovršen projekat. Da li delite to mišljenje i koja je Vaša vizija BiH?

“U ono vrijeme se nije moglo postići više, Dejton je bio maksimum. Ali BiH može funkcionisati i u dejtonskom okviru, naravno ako se svi ponašamo normalno i civilizirano, bez pokušaja nametanja i dominiranja, ako poštujemo Ustav i vladavinu zakona. Put BiH ka članstvu u EU i NATO će nas natjerati da idemo u tom smjeru, u smjeru vladavine zakona a ne političkih i nacionalnih lidera. Ljudi u BiH imaju isto genetsko porijeklo, mi smo bili jedan narod do prije par stotina godina, imamo sličan sistem vrijednosti, vjere nam nalažu iste stvari, jezik nam je skoro pa isti, volimo ista jela, iste muzičare, isti humor… Nije problem u narodu, već u sebičnim, bogatim političarima.”

Iz Titove BiH ostao je nauk da se sve, pa i manje važne odluke u BiH moraju donositi uz suglasje tri naroda. Da li je taj princip narušen?

“Sve odluke se moraju donositi u skladu sa Ustavom i zakonima koji već sadrže volju konstitutivnih naroda. Na državnom nivou, recimo, imamo paritet u Vijeću ministara i bez saglasnosti Srbina, Hrvata ili Bošnjaka koji čine kolegij ne može se usvojiti niti dnevni red sjednice, a kamoli zakon ili uredba. Tu su i domovi naroda koji mogu sve zaustaviti, kao i entitetsko glasanje u Predstavničkom domu kojim svaki od entiteta može sve zaustaviti bez obrazloženja.”

Povezane vesti – AJVORI ROBERTS: BOSANSKI SRBI SU SEBI NAJVEĆI NEPRIJATELJI

U javnom političkom govoru lidera u BiH sve češće se Bošnjaci “sukobljavaju” ne samo sa Dodikom nego i sa Draganom Čovićem. Kako je napravljen taj jaz između Bošnjaka i Hrvata, ne samo u Mostaru?

“Taj jaz je napravljen tokom rata, ali taj jaz se ne produbljuje već smanjuje. Hrvati i Bošnjaci sasvim dobro i složno žive diljem Federacije BiH. Postoje naravno nezadovoljstva, hrvatsko što su im ljevičari izabrali Hrvata Komšića u tročlano Predsjedništvo BiH, bošnjačko što kroz paritet trostruko brojniji bošnjački narod dobiva isti broj rukovodećih pozicija u državnim institucijama kao i hrvatski, ali nema mržnje, dubokog nepovjerenja kakvog je bilo prije 25 godina.”

social-network-post-1920x10802-710x399

U politici SDA, čiji ste Vi glavni kreator, sve češće se pominje BiH kao demokratska građanska država, koja bi funkcionisala na građanskom principu jedan čovek, jedan glas. Da li je to moguće bez čvrstih i uređenih institucija sistema u državi koja, bez uvrede, nema snažne demokratske tradicije i koja je danas pretpolitičko društvo, kao i mnoge zemlje u okruženju?

“U Bosni i Hercegovini će se uvijek morati štititi balans uticaja konstitutivnih naroda, i SDA ne insistira na potpunoj dominaciji građanskog principa nad etničkim. Vjerujem da ćemo s vremenom, sticanjem povjerenja i usvajanjem evropskih standarda ići ka jačanju građanskog principa i afirmaciji individualnih sloboda. Međutim, čitav taj proces će ići naprijed samo ako su predstavnici konstitutivnih naroda zadovoljni i saglasni s njim. Preciznije – predstavnici konstitutivnih naroda mogu zaustaviti takve procese kad god hoće, jer im to Ustav omogućava. A što se tiče demokratije, i u ovakvoj BiH je ima puno više nego u nekim zemljama okruženja.”

U Sarajevu insistirate da je budućnost BiH u NATO alijansi. Ideja je legitimna, ali da li je ostvariva bez potpune saglasnosti sva tri konstitutivna naroda?

“I sa članstvom u NATO je slična stvar. Nema članstva bez konsenzusa. Mi smo uvjereni da članstvo donosi mir, stabilnost, ekonomski prosperitet i investicije, Srbi trenutno nisu ubijeđeni u to. Prije desetak ili petnaest godina su bili, i tada smo zajednički donijeli odluke koje se odnose na NATO. Potrudićemo se da ih nanovo ubijedimo da je to pravi put za BiH, bez da na bilo šta prisilimo, preglasamo i sl.”

Neretko se u Sarajevu javno govori da se Srbija i Hrvatska javno mešaju u politički i državni život BiH, odnosno da Beograd i Zagreb razgrađuju dejtonsku BiH. Da li delite to mišljenje?

Ima paternalizma, nedovoljno respekta spram BiH, miješanja u unutrašnje stvari, korištenja vodnih resursa od strane Srbije i Hrvatske bez pravične naknade prema BiH, Hrvatska nam nije vratila imovinu vrijednu milijarde eura, Srbija vodi dvosmislenu politiku koja verbalno podržava suverenitet BiH, a u isto vrijeme i Milorada Dodika koji tom suverenitetu sve direktnije prijeti itd.

Više pročitajte u štampanom izdanju Ekspresa…

+ Trenutno nema komentara

Dodajte komentar