U fokusu
Finalna analiza BiH: Šta ako Milorad Dodik zaista bude uhapšen?
Milorad Dodik je odavno na "meti“ Zapada.
Za sada samo u pogledu sankcija koje su uvedene njemu, članovima njegove porodice, ali i bliskim saradnicima. Dodiku je već godinama zabranjen ulazak u Sjedinjene Američke Države i Veliku Britaniju. Odnedavno se na listi sankcionisanih našao i u Litvaniji, Nemačkoj i u Austriji, a Poljska je pokrenula proceduru za uvođenje sankcija.
Na američkoj crnoj listi nalazi se zbog opstrukcije Dejtonskog sporazuma, odnosno Ustavnog suda BiH, dok je obrazloženje Velike Britanije da pokušava da potkopa legitimitet i funkcionalnost države BiH.
Poslednje sankcije uvedene su zbog narušavanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, ali i izazivanja političke i bezbednosne krize.
Uz Dodika, sankcionisani su i predsednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić i premijer RS Radovan Višković.
Da li će se i šta se može promeniti nakon što je u nemačko-francuskoj kooperaciji nastao non-pejper, dokument datiran na 12. maj pod naslovom: "Odgovori na napade Republike Srpske na ustavni poredak BiH.“
U obrazloženju o potrebi kreiranja ovog dokumenta navodi se da trenutna ustavna kriza u BiH predstavlja najteži izazov suverenitetu, jedinstvu, kao i funkcionalnom i teritorijalnom integritetu BiH u poslednjih 30 godina, od Dejtonsko-pariskog opšteg okvirnog sporazuma za mir.
Šta je, međutim, njegov cilj i koji bi mogli da budu sledeći koraci, pre svega članica Evropske unije, s obzirom na to da je izrađen na osnovu zaključaka Saveta EU od decembra 2024. i dopunjen na osnovu zaključaka Saveta za politička i bezbednosna pitanja EU.
U dokumentu su navedene četiri mere koje treba da budu deo instrumenata EU. Prva mera je ukidanje finansijske podrške u projektima u koje je uključena RS.
"Svi projekti koji direktno ili delimično koriste RS u okviru Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF) treba da ostanu suspendovani. Države članice treba da istraže sa Komisijom mogućnosti za ukidanje dva suspendovana projekta. Komisija ne bi trebalo da predlaže nove projekte koji koriste RS. Kriterijumi za ukidanje ovih mera nakon konstruktivnih koraka rukovodstva RS su razvijeni. Države članice će biti konsultovane unapred. EU treba da se obrati i drugim relevantnim međunarodnim finansijskim institucijama, poput Svetske banke, kako bi usvojile sličan pristup. Bilateralna finansijska pomoć projektima koji koriste RS treba da bude suspendovana.“
Kao druga mera predloženo je uvođenje sankcija.
"EU treba da razmotri ciljanu upotrebu okvira za restriktivne mere (Odluka Saveta 2011/173/ZSBP) u vezi sa situacijom u BiH, usvajanjem mera protiv pojedinaca ili entiteta koji podrivaju suverenitet, teritorijalni integritet, ustavni poredak i međunarodni subjektivitet BiH. Očekuju se predlozi Visokog predstavnika za spoljnu politiku u narednim nedeljama. U nedostatku konsenzusa na nivou EU, treba razmotriti nacionalne mere, uključujući zabrane putovanja, koje bi bile koordinisane među državama članicama. Nacionalne mere su privremene i reverzibilne, sa ciljem promene ponašanja ciljanih subjekata.“
Treći korak tiče se proširenja EU i predloženo je da EU i njene države članice treba da naglase da su postupci RS u suprotnosti sa evropskim putem BiH i interesima njenog stanovništva, uključujući i stanovništvo RS.
"Napredak u procesu pristupanja zavisiće od sprovođenja potrebnih koraka iz preporuke Komisije od 12. oktobra 2022. Istovremeno, EU i države članice treba da fokusiraju javnu komunikaciju na koristi evropskih integracija.“
Kao četvrta mera sugeriše se zabrana kontakta sa zvaničnicima RS.
"Angažovanje EU i država članica sa zvaničnicima iz vlade RS ili SNSD-a treba da se fokusira na isticanje rizika daljeg sprovođenja neustavnog kursa predsednika RS Dodika. Ova komunikacija treba da uključuje poruke o spremnosti EU da smanji tenzije čim postane vidljivo povlačenje spornih politika, kao i angažman sa opozicijom iz RS i civilnim društvom. Kontakti na visokom nivou sa liderima RS koji su osuđeni ili optuženi (M. Dodik, R. Stevandić i N. Višković) treba da budu suspendovani“, zaključeno je.
Ima onih koji u pozadini svega vide nameru da Milorad Dodik bude uhapšen. Krajem aprila pripadnici SIPA jesu, doduše, pokušali da uhapse predsednika RS, ali su ih pripadnici policije RS angažovani na Dodikovom obezbeđenju u tome sprečili.
Uverenje da je reč o krajnjoj nameri hapšenja za mnoge se zasniva na delu non-pejpera u kojem se navodi da je ključna lokalna nadležnost u mirnom rešavanju krize i da lokalne vlasti i njihovo delovanje treba da usmeravaju situaciju te da spoljni uticaj treba da bude ograničen.
"Cilj Evropske unije ostaje očuvanje i izgradnja mirne, stabilne, suverene i nezavisne funkcionalne evropske države BIH, koja poštuje principe i vrednosti na kojima počiva EU, demokratska društva i vladavina prava, kao i budućnost BiH unutar EU“, podseća se.
Autori ističu da je neposredni cilj ukidanje neustavnih zakona i povlačenje nacrta novog ustava i da sve opcije za postizanje ovog cilja moraju biti razmotrene.
"Trajno rešenje krize zahtevaće, pre svega, potpuni i nepovratni povratak RS u ustavni poredak BiH, ponovno opredeljenje bosanskih Srba za ispravno funkcionisanje državnih institucija i njihovu posvećenost sprovođenju svih relevantnih koraka iz preporuke Komisije od 12. oktobra 2022. godine za napredak u procesu pristupanja EU“, navodi se u dokumentu.
Dodik na sve to gleda – iz Moskve, gde je sredinom nedelje otišao treći put od početka ove godine.
"Tu sam, opet“, napisao je Dodik na društvenoj mreži Iks iz Moskve gde je prisustvovao 13. međunarodnom sastanku visokih predstavnika zaduženih za pitanja bezbednosti.
U isto vreme londonski "Gardijan“ objavljuje priču kako je Dodikova porodica u proteklim mesecima kontaktirala visokog zapadnog zvaničnika kako bi pregovarala o uslovima Dodikovog odlaska iz BiH.
Prema informacijama koje su procurile u mađarskoj štampi, a koje su potvrdili diplomatski izvori u Sarajevu, elitna policijska jedinica iz Mađarske bila je poslata u Banjaluku s ciljem da "u slučaju nužde izvuku Dodika, ako bi morao da beži“, objavio je "Gardijan“.
"U trenucima najveće političke krize u BiH od završetka rata 1995. godine, više od 300 pripadnika elitne mađarske policijske jedinice, obučenih u civilnu odeću, krišom je prešlo granicu i stiglo u Banjaluku“, navodi se u tekstu "Gardijana“, koji su preneli sarajevski mediji.
Dolazak mađarskih specijalaca u Banjaluku, ističe se, poklopio se s prvostepenom presudom Suda BiH protiv Dodika, koji je 26. februara ove godine osuđen na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu vršenja javnih funkcija, zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH.
U ovakvoj situaciji, a svi se slažu da je Bosna i Hercegovina trenutno možda i u najvećoj institucionalnoj krizi u poslednjih 30 godina, nameće se i pitanje kako treba da se postavi Srbija i kakve bi, eventualno, posledice mogle da budu po nju.
Srbija je, naime, jedan od garanata Dejtonskog sporazuma. Istovremeno, Srbija sa Republikom Srpskom ima potpisan Sporazum o specijalnim paralelnim odnosima iz 2006. godine (potpisali predsednici i premijeri Dragan Čavić, Boris Tadić, Milorad Dodik i Vojislav Koštunica).
Dalje, prošle godine na Svesrpskom saboru koji je održan u Beogradu, objavljena je i "Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“, koju su usvojile vlade Republike Srbije i Republike Srpske.
Deklaracija se sastoji iz 49 tačaka u kojima se, između ostalog, navodi da srpski narod predstavlja jedinstvenu celinu, da je naziv naroda jedan i da ga je nemoguće menjati. Sabor, kako se ističe, očekuje punu realizaciju procesa nacionalnog pomirenja i prevazilaženja istorijskih podela unutar srpskog naroda.
Konstatuje se i da je Republika Srpska zadovoljna visokim stepenom autonomije definisanim Dejtonskim mirovnim sporazumom i stoga se insistira na suštinskom i formalnom provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Zvaničnici Srbije svaku pogodnu priliku koriste da istaknu kako će se država Srbija uvek zalagati za Republiku Srpsku i za srpski narod u Bosni i Hercegovini.
Zamislimo, dakle, hipotetičku situaciju da Milorad Dodik zaista bude uhapšen. Šta Srbija može da uradi?
"Realno bi bilo da se Srbija ne meša jer to je pitanje unutrašnje politike jedne države – Bosne i Hercegovine“, ocenjuje za "Ekspres“ novinar i spoljnopolitički analitičar Boško Jakšić.
On ističe da Srbija ima obavezu da pomaže srpski narod u Republici Srpskoj, što joj je "da tako kažemo, krovna obaveza na osnovu Dejtonskog sporazuma, ali ne može da se meša u unutrašnje stvari BiH“.
Bilo kakva reakcija u slučaju eventualnog hapšenja Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini bilo bi kao da dođe do vojne intervencije na Kosovu i Metohiji.
"Pomoć i podrška srpskom narodu u Republici Srpskoj je više nego legitimna, ali ne možemo se mešati u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. I, ako bi do toga došlo, to ne treba da se shvati kao ’prodaja’ RS ili ’prodaja’ Dodika. To su unutrašnje stvari BiH. Istovremeno, Dodik nije Republika Srpska“, dodaje Jakšić.
Sa druge strane, gradonačelnik Istočnog Sarajeva i član Predsjedništva SNSD-a Ljubiša Ćosić izjavio je za N1 BiH da ne razmišlja o ishodu hapšenja Dodika i drugih begunaca pred zakonom.
"Mislim da ne postoji opcija da budu uhapšeni jer će svaki pokušaj dovesti do incidenata. To su štićene ličnosti i MUP RS im pruža zaštitu. Mislim da ne bi bilo dobro na ovaj način rješavati krizu“, rekao je za N1.
A kako je rešavati? Jer ona je i politička, i ustavna, pa može se reći čak i međunarodna.
Indikativno bi, možda, bilo ono što je na BN televiziji izgovorio Vladan Petrov, profesor Ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu, koji je istovremeno i sudija Ustavnog suda, a važi za čoveka koji je blizak predsedniku Srbije i svakako podržava njegovu politiku.
"Interes opstanka srpskog, ali i svih naroda na ovim područjima u funkcionalnoj državnoj tvorevini, što je drugi cilj dejtonskog ustava, izvornog kako ga ja smatram, jeste nešto što je toliko strateški važno da praktično mora da iziskuje napore svih, a to drugim rečima znači možda i pristajanje na neke ustupke, personalne ili neke druge, na koje pre nekoliko godina niste ni pomišljali. To je ono ’iz početka’, ne tako što ćemo se vratiti na početak, ne daj bože, nego tako što ćemo u svakom danu biti spremni da preispitamo naše stavove. Uostalom, vidite, da konkretizujem, mene u jednom delu raduje i to što je predsednik Dodik rekao da je spreman da, ne samo on, nego da rukovodstvo RS povuče ove zakone. To je već minimum za pronalaženje minimuma konsenzusa. A on je neophodan kao uslov suživota na ovim prostorima“, rekao je profesor Petrov.