Vesti
27.06.2025. 10:24
Marko R. Petrović

INTERVJU Petar Vojinović

"Niko ne može da predvidi ponašanje najbitnijeg igrača ‒ TRAMPA"

PVO, gvozdena kupola, naoružanje, vojska
Izvor: Shutterstock

Rat između Izraela i Irana kratko je trajao. Svega dvanaest dana. Toliko je trajala "raketna razmena“ između Teherana i Tel Aviva, u kojoj su stotine projektila – krstarećih, balističkih, laserski navođenih bombi – poletele i sa jedne i sa druge strane, napravivši ogromnu materijalnu štetu i odnevši nekoliko stotina života. U celu predstavu se, nakratko, uključila i Amerika, bombardujući iranska nuklearna postrojenja, da bi potom Donald Tramp slavodobitno objavio da je postignuto primirje.

I jedna i druga strana su, nakon što su primirje prihvatile, naravno, proglasile pobedu. A pitanje koje se postavlja je da li je zapravo primirje nastalo kao posledica toga što su, kako Izrael tvrdi, iranska PVO, raketne snage i vazduhoplovstvo desetkovani ili je posledica ipak gubitaka u Izraelu, za koje se može reći da su možda veći nego što su u Tel Avivu očekivali da će da budu.

Odgovor na to, ali i na mnoga druga pitanja koja se tiču, pored ostalog, i srpskog vazduhoplovstva i PVO, u razgovoru za "Ekspres“ daje Petar Vojinović, osnivač i glavni i odgovorni urednik vazduhoplovnog portala "Tango Six“.

"Kada se analizira sadašnja situacija na Bliskom istoku, epilog je bitan. Dakle, šta je rečeno i postignuto. Što se tiče onoga što je kazano, mislim da i dalje nije jasno da li je samo prekid vatre ili primirje. Prekid vatre je sigurno, da li će biti primirje, to je već druga kategorija. Posledice na Izrael, da krenemo od toga, svakako su bile ozbiljne. Prvi put gađanje urbanog dela Tel Aviva i drugih gradova, posebno štab Mosada, kao jedna prilično precizna meta. Dakle, te dve stvari svakako pokazuju povećanu efikasnost Irana otkad je počelo sve. A ne treba zaboraviti da je počelo još mnogo ranije, dakle, aprila 2024. godine kada je zapravo Izrael počeo prvi put bombardujući iransku ambasadu u Siriji. Dakle, desili su se značajni pogoci od strane Irana, ali nikako ne verujem da su oni uticali na odluku Izraela da prihvati prekid vatre. Mislim da misle da su dovoljno uradili u ovoj fazi, da će sigurno biti novih faza. I ne znam da li bilo ko može da predvidi ponašanje najbitnijeg igrača, a to je Tramp.

Takođe, ne možemo znati resurse, ako konkretno pričamo o ovom poslednjem sukobu, izraelskog vazduhoplovstva i PVO-a. Svakako, njihov operativni tempo je zadivljujući. Čak ni u poređenju sa Ukrajinom ne postoji vojna vazduhoplovna organizacija na planeti koja je od početka prošle godine do danas toliko koristila vojne vazduhoplove i PVO. Nisam našao podatak koliko je ukupno od početka 2024. godine Iran svega i svačega lansirao na Izrael, ali mislim da su brojke presretnutih raketa, odnosno procenti, veliki. Interesantno je da ni u ukrajinskom sukobu, a ni u ovom, protivnik ne demantuje i ne dovodi u pitanje javno procenat njegovih oborenih raketa. I tu, dakle, možda možemo donekle da verujemo da je Izrael imao u tom delu uspeh, vezano za njihova protivbalistička i protivraketna dejstva.

Kada se sve uzme u obzir, odgovor na pitanje je da je Iran prošao definitivno gore, a da održivost Izraela, na osnovu onoga što smo videli, još nije po mom mišljenju u krizi“, kaže na početku razgovora za "Ekspres“ Petar Vojinović, osnivač i glavni i odgovorni urednik vazduhoplovnog portala "Tango Six“.

Pomenuli ste izraelski PVO i njihovu čuvenu "Gvozdenu kupolu“. Pokazalo se ipak da ni ona nije nepobediva, odnosno da je i nju moguće probiti.

"Odlično pitanje. Nije se to pokazalo. Potpuno razumljivo, mejnstrim mediji, pa i stručni mediji, vole da upotrebljavaju prideve i da kažu da je nešto moćno, tehnološki sofisticirano ili bilo šta. E, onda smo tek pre par godina počeli ponovo da gledamo kako izgleda pravi rat u Ukrajini i da svako oružje nije dovoljno i da nije poenta cena, nego da je poenta količina. U procentima oborenih, kada pratimo dnevni izveštaj, kada analiziramo poslednjih sedam dana ovog iranskog gađanja, vidimo da procenti presretanja nisu nikada sto odsto, bar ovo što je na primer Izrael prijavljivao. Što znači da 20 odsto nečega što je prošlo ne znači u realnom životu 20 odsto štete, nego znači 100 odsto štete za ono što je gađano. Tako da percepcija uspešnosti, a to je dosadno i nije atraktivno, jeste samo jedan segment u lepezi svega što se dešava i nikako ne pruža konačnu analitiku da je to neprobojno. Nije. Ono što se probije apsolutno je katastrofalno što se probilo, ali onda ide ka logičkom zaključku. A to su količine, i to je cela priča i oko izvoza srpske ili neke druge municije. Nije više uopšte pitanje cene, nego količine, posebno za te održive konflikte.

Mi smo dosta pisali o tome, da ti sistemi i njihovi efektori, kao što je na primer ’Gvozdena kupola’, objektivno, tehnološki gledano imaju i dalje veliki procenat uspešnosti. Mislim da je poseban deo priče oko američkog izvoza nedostajućih delova, što municije, što tehnike, za te sisteme, što im garantuje da oni tu još neće imati problema. Naravno da je nepoznanica koliko svojih raketa, prilično kvalitetnih, u lepezi od hipersoničnih i krstarećih do dronova Iran ima. Ali mislim da termin neprobojnosti ne treba da se koristi. Kao što je veoma interesantno i uporedivo, kako na primer američki budžetski vojni planeri sada gledaju koliko je izazovno projektovati njihovu verziju koju su oni nazvali ’Zlatni štit’. Jer problem u definisanju, iz vojnog ugla, pa i tog vojnoindustrijskog i marketinškog, jeste da proglasiš nešto kupolom, da prodaš nešto kao proizvod i da ga definišeš da će on sada da štiti tvoju otadžbinu kao, na primer, kontinentalnu Ameriku. To obećanje efikasnosti može da bude vrlo opasno jer potpuna efikasnost ne postoji.“

Kada dođe do ovakvih sukoba, uvek slede i analize, poređenja istočne tehnike i zapadne tehnike, američke tehnike i ruske tehnike. Gubici Irana su svakako veći, šteta koju je Iran pretrpeo je svakako veća od one koju je pretrpeo Izrael. Da li je to, kao što neki kažu, pokazatelj superiornosti zapadne tehnike u odnosu na pre svega ruski pa i kineski PVO, kojima raspolaže Iran, ili je u pitanju nešto drugo?

"Da ne zaboravimo ovde lokalnu razvijenu izraelsku tehniku, koja može da se podvede pod zapadnu, koja je dominantna u delu njihovog ratnog vazduhoplovstva, odnosno segmentu vazduh-zemlja. Dakle, dominantno su upotrebljavali svoje rakete za napade na Iran. Sve oko Gaze su laserski vođene bombe koje jesu takođe upotrebljavane i u Iranu, jednom, kada su pogodili sve bitnije PVO. Te laserski vođene bombe su dominantno američke. To smo videli i na početku prvog rata u vezi sa Gazom nakon terorističkih napada 7. oktobra 2023. godine, kad je jedan od prvih zahteva tadašnjoj Bajdenovoj administraciji bio ‒ pošaljite nam municiju, a mislili su na avio-bombe i na te kitove za vođenje. Što se tiče tih mišljenja i analiza, opet pričam samo na osnovu podataka. Dakle, nemogućnost Ukrajinaca da eliminišu neke napretke Rusije na nekim delovima fronta zbog ruskog PVO-a i, pre svega, zbog umešnosti u korišćenju ruskog PVO-a od strane Rusa je dokaz. Ukrajinsko ratno vazduhoplovstvo nikada nije bilo, naravno, toliko masovno i toliko sposobno, ali je bilo dosta manjih bitaka gde se pokazalo da je i ta manja taktička zaštita ruskih snaga, sa njihovim PVO-om, prilično dobra. To je dokaz, i tu nema mesta zaključcima da ruski PVO ne valja.

Veoma interesantan zaključak, odnosno paralela, jeste da je, na primer, Iran najverovatnije imao, sada ih više nema, neke starije sisteme kao što je, na primer S-300 PMU, koji je i dalje prilično respektabilan iako je star. Dakle, on spada u PVO sisteme dugog dometa i, kao i sve što Iran ima, stalo je u dve kategorije, a to je da je, nažalost, staro i lokalno razvijeno. Impresivno je koliko oni imaju svojih prerađenih, kopiranih i samorazvijenih stvari i u PVO delu. Ali mislim da je to dokaz da sposobnost upotrebe tokom dužeg vremenskog perioda, kada ste izvozna mušterija, nije toliko ekvivalentna kao kada ste ruska vojska. Dakle, nema kontinuiteta i Iran je zaista imao mnogo težu situaciju da sebe opskrbi, nego recimo Ukrajina.“

Problem je, dakle, u neodržavanju, odnosno u slabijem održavanju onoga što imaju?

"Što se tiče PVO sistema, oni jesu kompleksni kao tehnologija, dakle, imaju mnogo komponenti. Sa druge strane, ruski su projektovani za lakše održavanje i terensku upotrebu. Kasniji sistemi su potpuno ekvivalentno moderni, ali su i dalje izazovni, ukoliko nemate redovnu dostupnost komponenti koje treba da zamenite. A Rusi su poznati kao nedovoljno proaktivni dobavljači. Ne zato što su nesposobni ili namerno ne žele da rade svoj posao, već nisu na nivou prodajne i tehničke podrške kao Zapad. To je jednostavno činjenica. I nije ih toliko briga da jednostavno gledaju svaku prodaju kao izolovan uspeh, a ne kao Zapad gde se brinu jer da znaju da će da se pročuje ako nešto nisu podržali kako treba. Iranu zaista tu nije lako.

Sa druge strane, što je veoma interesantno, što su se njihove lokalne, na primer, rakete mnogo dobro pokazale u kontekstu da ih imaju i mi nemamo pojma šta sve nisu odlučili još da upotrebe, nemamo pojma šta su od PVO odlučili da, na primer, isključe, iako se misli da je velika većina neutralizovana. Nema šanse da su zaista odlučili da sačuvaju nešto misleći da će biti duži rat jer mislim da je poniženje da ti borbeni avioni Izraela lete iznad Teherana preveliko, čak i za pretpostavku strategije da se čuvaju za duži rat.

Ali, na primer, pokazale su se dve veoma originalne stvari. Prvo izvoz celog koncepta jedne prilično nesofisticirane, ali vrlo efikasne bespilotne letelice ’šahed’. To je neka aerodinamična površina sa bokser motorom i bojevom glavom od dvadesetak kilograma, koja nije ništa specijalno, ali se očigledno zbog trenutka, zbog verovatno velike tehnološke jednostavnosti u kontekstu proizvodnje, ispostavila kao jedna od osnovnih opcija Rusije koja, to treba da naglasimo, više ne uvozi ’šahede’, nego ih sama proizvodi. Oni su prodali licencu. Ako uporedimo to sa prodatim ekvivalentnim sistemima Zapada, tamo uopšte nije bilo nekih većih prodaja licenci. Jer na Zapadu inače, u tim jeftinijim sredstvima, bespilotnim letelicama koje su kao krstareće rakete, dominantno su privatne kompanije, koje na berzama treba da dobiju kapitalno ulaganje od privatnih, državnih investitora... Dakle, oni su kapitalistički sistemi koji će, naravno, da naprave nešto najbolje i najsofisticiranije za zadate zahteve, a ’šahed’ u originalnoj varijanti i u licencnoj je iznuđena ratna opcija. Neću da kažem improvizacija jer je uspešna, mislim da je termin ne ’osakati’. Ali to je malo ispod ovog kvaliteta, a u isto vreme je mnogo efikasno. I to treba je, kada se odgovara na pitanje čija je tehnologija bolja ‒  zapadna ili istočna – uzeti u obzir. Evo sada imamo i iransku, na primer. Tako da svakako odgovor kraći na to pitanje jeste da istočna PVO tehnika definitivno nije pokazala negde da je odlučujuće ili preovlađujuće slaba.“

Šta Srbija, kao država, može da izvuče kao pouke i iz ovog rata, a i iz rata koji traje u Ukrajini već gotovo tri i po godine, a kada je reč o vazduhoplovstvu, raketama i PVO-u?

"Svakako da organizacije čiji je to posao, Vojnoobaveštajna agencija i PVO brigada svaki dan, kao i svi mi kao fizička lica, gledaju sve te snimke i čitaju gomile sadržaja. I prvo što treba imati u vidu kada oni analiziraju jeste da mi nismo uporedivi sa tim slučajevima. Mi nemamo toliku dubinu teritorije, mi nemamo takve protivnike i ono što je najdepresivnije, a to svi ti profesionalci znaju vrlo dobro i bez ikakvih emocija i političkih ubeđenja, jeste da smo okruženi NATO-om. Tako da je svaka vaša jednačina mnogo drugačija.

Definitivno se uložilo u PVO u poslednjih nekoliko godina, više nego ikada. I posebno naglašavam da to nikako ne može da se terminološki odredi kao naoružavanje, već kao nadoknađivanje onoga što ’90-ih nisi kupovao. Pa jednom kada dođeš na neku nulu, koliko tebi treba, pa onda ako preteraš sa kupovinama možeš da kažeš – naoružavam se, u kontekstu nečeg dodatnog. Mislim da zadržavanje nekih starijih sistema i dalja najava njihove modernizacije, jer oni nisu još modernizovani u tolikom broju, ilustruje taj ratni mentalitet koji mi imamo. Dakle, zadržaćemo sve u rezervi, u arhivi, i koristiti ga što više možemo, jer za razliku od drugih, koji ovo teoretski razmatraju, naša vojska ima praktično iskustvo iz 1999. i ratova ’90-ih, gde naravno da nema mesta ovakvim našim analizama, tipa šta je tehnološki bolje, koliko si toga kupio, jer tu već ima više slojeva. Imaš ono što još nisi upotrebio, imaš neverovatan broj, nekoliko stotina raketa koje smo mi zapravo lansirali ’99. Dakle, rezerve su jako bitne.

Ono što su neke lekcije koje su bitne jesu da je, pre svega, borbena avijacija i dalje bitna, dronovi apsolutno nisu ništa promenili, unapredili i olakšali. Oni su samo jedan segment u lepezi svega što možeš da koristiš. Na primer, naša poslednja odluka da ogromnu količinu para iscrpimo za najveću nabavku u istoriji naših oružanih snaga, to je nabavka višenamenskih borbenih aviona ’rafal’, jeste ilustracija dobrog održavanja tog miksa. Jer, na primer, jedan ’rafal’ sa devet tona svoje borbene nosivosti može u jednom letu, precizno na neku tačku, vrlo brzo, da izbaci eksploziva koliko i svi ’šahedi’ lansirani za mesec dana na ukrajinskom ratištu. Dakle da je neuporedivo da imate tu vrstu preskupe sposobnosti, onda ilustracija da planiraju da zadrže modernizovane ’migove 29’ do poslednjeg trenutka jer su oni mnogo dobro modernizovani, dobili su odlične vazduh-zemlja sposobnosti, ali su prokleti starošću platforme. Tako da se u svakom segmentu nalaze neke lekcije. Ne uče se lekcije da oni sada vide iz Izraela, aha, to je novo pa ćemo sada to da primenimo. Ne, nego specifična situacija Srbije, i to je ono što možemo sa apsolutnom sigurnošću da kažemo, da nikada neće da se odluči da se krene jednim pravcem, da će da se zadržavaju i stari sistemi, kao ratna rezerva, kao potencijalna modernizacija. I kada bismo sada nabrajali, trebalo bi nam par sati da navedemo šta sve postoji konkretno i u PVO-u i u drugim segmentima vojske. Ali ako pričamo konkretno o PVO-u, tu imamo zaista generacijski nezabeleženu obnovu od novih francuskih radara, francuskih PVO sistema kratkog dometa, portabl, onda imamo novi command & control sistem. Mi smo izveštavali o tome da će on da bude uvezan i sa budućim ’rafalima’. Onda imamo kineski PVO sistem, pa drugu verziju kineskog PVO sistema koji je namenjen da nadoknadi ove ruske, govorimo o ’kubovima’, jer smo valjda došli do zaključka da modernije opcije ’kuba’ nećemo moći da kupujemo. Zaista je to pametno jer ko zna šta će da se dešava sa Rusima u sledećim decenijama i onda smo prešli na kinesku. I tu nemamo nikakvih podataka, baš nikakvih, em što smo premijerni kupac u ovom delu sveta, em što taj sistem nije upotrebljavan u ratnim uslovima...“

Mislite na FK3 ili na...

"I na onaj drugi, HQ-17, isto kineski. Oba nisu nigde prikazana, a prema našem izveštavanju, ne postoji nikakav problem da se oni integrišu, da se svi zajedno povežu. Što su neki govorili, jedini problem koji imaš sa PVO-om je daljina Kine, pa ti to onda daje neke logističke probleme, ali da se sve to uveže, što mora da bude. Svaki deo se sastoji iz senzora, šutera, odnosno projektila efektora, i treći deo je komanda i kontrola. Na primer, u budućnosti će ’rafal’ sa svojim pasivnim senzorima, dakle da ne uključi radar, da ne uključi emitovanje svoje elektronike, moći da registruje nešto u vazduhu. On će tu informaciju moći opet pasivno da prebaci nekom PVO-u, na primer, ovom FK-3, i to je zlatni gral. Dakle, da niko ništa ne uključuje i da samo posredstvom IT nauke, da se laički izrazim, imaš prebacivanje informacija. I to je, recimo, jedan od ciljeva koji onda potvrđuje sve ovo što pričam. Dakle, da naši uopšte ne razmišljaju šta je bolje, zapadno ili istočno, nego uzimaju sve i pokušavaju da to integrišu i imaju neko naše jedinstveno rešenje, za koje ja mislim da nema veze sa ovom politikom vojne neutralnosti, u koju ne verujem, već sa iskustvima u ratu koje smo imali.“

Znači Srbija ostaje verna tom miksu zapadnog i istočnog koji je imala?

"Tako je.“

Najavljuje se za septembar velika vojna parada, a kaže predsednik da je nabavljeno mnogo toga, pominje i dronove i šta još ne, kaže da je mnogo toga sakriveno... Da li znate nešto o tome?

"Ono o čemu smo mi izveštavali jeste da smo najverovatnije kupili izraelski raketni sistem zemaljske artiljerije dugog dometa PULS i bespilotne letelice ’hermes’. Moguće je da će to biti prikazano. Moguće je da će biti prikazane i nove vrste vazduhoplovne municije stranog porekla i, ono što je najpraktičnije da se brzo kupi, moguće je da ćemo videti još neki novi tip drona na primer, isto od neke inostrane zemlje. Drugih iznenađenja ne verujem da tu može biti. Biće iznenađenja za laike. A ono što će Tango Six od sledeće nedelje početi da objavljuje jeste ono što smo videli na vazduhoplovnom sajmu Buže. Počećemo da objavljujemo dosta novih detalja koji su nam potvrđeni u Ministarstvu odbrane. To je naša ekskluziva, ali mogu da kažem da je deo priče oko kupovine novih školskih aviona, što je isto na dnevnom redu ove godine. I tu može da dođe do tih iznenađenja u vezi sa zemljom porekla.“

Hoće li da bude "pilatus“?

"Ono što ćemo mi da objavimo jeste da će nekoliko tipova ili proizvođača doći na prikaz. Mislim da to još neće biti ni blizu odlučeno, pa će biti interesantnije da doleću ovde da se prikazuju, da više firmi prikazuje i nudi vojnotehnološku saradnju. Jer mi šta god da kupimo, posebno u vazduhoplovnoj priči, uvek tražimo neku vrstu industrijske saradnje da nešto dobijemo, da nešto radimo zajedno.“

Kada si spomenuo da će možda nova vrsta drona da bude prikazana, koje trenutno posedujemo?

"Pa tu je prvo lokalni ’pegaz’, pa kineski CH 92A, CH 95, četvrti je dron iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koji je već javno prikazan. Peti je ’hermes’. Onda bi ovo bio neki šesti veliki tip drona. Ako je to iznenađenje.“

Šta je bilo sa pričama o turskim "bajraktarima“?

"To je i Vučić izjavio da definitivno nećemo uzimati. Bili su u raznim pregovorima, što oko industrijske saradnje da mi ovde nešto radimo, ali zbog političkih odnosa, koji su super, a u isto vreme i nisu super, odustalo se od toga. Takođe nabavkom, to je interesantno i po meni loša odluka, nabavkom ’hermesa’ smo najverovatnije obustavili svaku moguću saradnju sa ’Erbasom’, gde su pregovori o veoma ozbiljnoj industrijskoj saradnji za proizvodnju njihovog drona ’sirtap’ bili u punom zamahu. Ali zbog izbora direktne kupovine gotovog proizvoda konkurentske firme, mislim da od toga nema ništa. Tu je bilo planirano da ’Utva’ iz Pančeva, na primer, proizvodi delove kompozitne strukture. Naravno, mi bismo morali da kupimo nekoliko tih sistema, to bi bilo odlično. Ali odlučili smo se za gotov proizvod, jer kad se ipak pogleda ima ’pegaz’ koji nije ušao u upotrebu, imamo nove kineske i onda bismo morali da čekamo na taj ’sirtap’ još.

Tako da s jedne strane, iz industrijskog ugla, to je loša odluka, ali iz operativnog ugla možda i dobra. Jer to su relativno jeftine stvari, tako da mislim da broj, sada smo nabrojali šest tipova dronova, uopšte nije nikakav problem jer njihova tehnološka kompleksnost nije približna kao, na primer, ’rafal’, da kažemo da su relativno jeftini, znaš da ćeš ih izgubiti dosta u ratu... I, takođe, mislim da je ovo tek neka sedma-osma godina njihovog korišćenja i da se mi još učimo korišćenju njih, jer je to prilično novo sredstvo kao koncept. Tako da, ko zna, možda ćemo tek za pet godina da se odlučimo za jedan tip i da to nastavimo da kupujemo u većim brojevima. A mi smo ipak zemlja veličine, ekonomske snage i industrijskog kapaciteta da, za šta god da se odlučimo, mogli bismo to i da proizvodimo. Tako da ćemo recimo za nekih desetak godina sigurno da se odlučimo za jedan tip i da ga sastavljamo i proizvodimo ovde.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Nova trka u nuklearnom naoružanju
1

Svet danas

16.06.2025. 21:10

Nova trka u nuklearnom naoružanju

Glavne države sa nuklearnim oružjem nastavile su da modernizuju svoje arsenale prošle godine, otvarajući put novoj trci u nuklearnom naoružanju, upozorio je Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI) u danas objavljenom izveštaju.
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
28°C
27.06.2025.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve