Aleksandar Vulin na čelu
Čime će se baviti RUSKO ISTORIJSKO DRUŠTVO u Beogradu?
Jedna od zanimljivijih vesti prethodne nedelje glasi: "Rusko istorijsko društvo, na čijem čelu je Sergej Nariškin, direktor Spoljne obaveštajne službe Ruske Federacije, na sednici Skupštine koja je održana u Moskvi, donelo je odluku da osnuje svoje predstavništvo u Beogradu.“
Skupština je, jednoglasnom odlukom, Aleksandra Vulina imenovala za predsednika Saveta predstavništva Ruskog istorijskog društva u Srbiji.
Predsednik Upravnog odbora Ruskog istorijskog društva Ruslan Gagkujev rekao je da će društvo osnovati filijale u još sedam regiona Rusije, prenosi TASS.
"Predlaže se stvaranje filijala Ruskog istorijskog društva u Republici Ingušetiji, Republici Kalmikiji, Karačajevo-Čerkeskoj Republici, Republici Kareliji, Magadanskoj oblasti, Rjazanjskoj oblasti i Tambovskoj oblasti. Predlaže se stvaranje predstavništva Ruskog istorijskog društva u Beogradu u Republici Srbiji“, rekao je Ruslan Gagkujev.
Istovremeno, portal "Sputnik“ podseća da je ambasador Srbije u Ruskoj Federaciji Momčilo Babić u intervjuu listu "Izvestija“ pre desetak dana rekao da je potrebno otvoriti filijalu jednog od najvećih ruskih univerziteta u Srbiji.
Prema navodima portala, Rusija i Srbija, u tom kontekstu, planiraju da organizuju prvi Forum rektora ruskih i srpskih visokoškolskih ustanova, a razmatraju i mogućnost stvaranja Rusko-srpskog udruženja univerziteta.
Vest svakako zanimljiva, ali deluje nekako nedorečena. Na primer, čime bi se bavilo to predstavništvo Ruskog istorijskog društva u Beogradu? Kada će da bude otvaranje? Ko će još da radi u tom predstavništvu i kako je odlučeno da se na njegovom čelu nađe baš gospodin Aleksandar Vulin?
Odgovore smo pokušali da dobijemo od onih koji bi trebalo da ih i znaju, tačnije od samog Ruskog istorijskog društva, organizacije koja je osnovana 2012. godine, a koja, kako se navodi na njihovom zvaničnom sajtu, nastavlja tradiciju Imperatorskog ruskog istorijskog društva koje je postojalo od 1856. do 1917. godine.
Ni gotovo nedelju dana nakon što smo im poslali mejl sa navedenim pitanjima nikakav odgovor iz Moskve nismo dobili.
Sledeća instanca je, naravno, budući predsednik Saveta predstavništva Ruskog istorijskog društva u Srbiji – Aleksandar Vulin. No, na telefon gospodina Vulina niko se nije javljao, a bez odgovora je ostala i poruka koju smo mu poslali posredstvom "Vocapa“.
Prema informacijama Radija Slobodna Evropa, 13. decembra 2024. godine na sajtu Ruskog istorijskog društva objavljena je informacija da je predstavnička kancelarija otvorena u Srbiji, te da je na njenom čelu Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva Vojvodine, državne institucije sa sedištem u Novom Sadu.
U razgovoru za RSE Kuzmanović je objasnio da je on na čelu Srpsko-ruskog istorijskog društva, koje je takođe ispostava Ruskog istorijskog društva.
Članovi tog predstavništva su, kako kaže, istoriografi i arhivističari iz Srbije.
Aleksandar Vulin će, kako objašnjava Kuzmanović, voditi drugu ispostavu Ruskog istorijskog društva u Srbiji, a oba udruženja će međusobno sarađivati.
"Ekspres“ se obratio i viđenim ljudima iz struke, istoričarima, kako bi od njih potražio, ako ništa drugo, makar tumačenje šta bi mogao da bude zadatak jedne ovakve institucije.
No, na naše iznenađenje, neki od najpoznatijih srpskih istoričara, kao što su Ljuba Dimić i Momčilo Pavlović, nisu bili ni upoznati sa namerom da u Beogradu profunkcioniše predstavništvo Ruskog istorijskog društva.
Bojan Dimitrijević, zamenik direktora Instituta za savremenu istoriju, pak kaže da je čuo tu vest, ali dodaje da ništa više od toga ne zna. On, međutim, celoj priči nudi "dodatu vrednost“.
"Nešto slično su uradili pre dve godine na Palama, u Istočnom Sarajevu, kao pomoć pri formiranju istorijskog društva Republike Srpske, koje nije postojalo. Ali to je, koliko sam shvatio, imalo elemente naučno-logističke pomoći, u smislu da su obezbedili zgradu gde bi ti ljudi radili i slično. Ne znam koliko se u tome do danas odmaklo. A kada je o Srbiji reč, zaista ne znam čime bi se oni ovde bavili. Ljudi koji se u ovom kontekstu pominju, u naučnom smislu nisu poznati“, kaže Bojan Dimitrijević za "Ekspres“.
On dodaje i da, što se tiče Rusa u Srbiji i priča poput ove, uglavnom sve završava preko Ruskog doma, bilo da je organizovanje nekakvih skupova, konferencija...
"Ovo u svakom slučaju nije išlo naučnim putem“, zaključuje Dimitrijević.
Da ime Sergeja Nariškina u stručnim, istoričarskim krugovima ne znači mnogo, slažu se i Ljuba Dimić i Momčilo Pavlović.
"Nariškin, meni u stručnom smislu to ime ne znači ništa. Nema ga“, jasan je Dimić.
"Nariškin u našim krugovima nije poznat“, slaže se i Pavlović, ali ipak dodaje i malu ogradu: "Nema veze što nije istoričar. Možda je ljubitelj istorije. Možda napiše neku zanimljivu knjigu, ali mi nije poznat neki njegov naučni rad.“
Pavlović za "Ekspres“ ističe i da ne zna koji bi bio pravni osnov za otvaranje predstavništva Ruskog istorijskog društva, da ne zna koji bi zakon to regulisao, s obzirom na to da nije reč o otvaranju predstavništva neke firme.
"Mi istoričari imamo razne komisije koje formiramo kako bismo sarađivali. Održavamo konferencije, naučne skupove, ali ništa od toga nema oblik pravnog lica. To je, jednostavno, forma saradnje“, kaže Pavlović i dodaje da, koliko je njemu poznato, nije uobičajeno da istorijska društva otvaraju predstavništva.
Sa njim se slaže i Ljuba Dimić koji ponavlja priču o tome kako obično funkcioniše saradnja među istoričarima.
"S vremena na vreme organizujemo konferencije, kada radimo zajedničke zbornike. Potom se ti zbornici objavljuju naizmenično u Rusiji i u Srbiji, ako je reč o saradnji ruskih i srpskih istoričara“, kaže Dimić navodeći da na tim skupovima učestvuju "svi koji nešto znače u srpskoj, odnosno ruskoj istoriografiji“.
Bitan segment takvih skupova je i ono što bi se moglo nazvati evaluacijom.
"Na primer, kada dođu zapadni istoričari kod nas na neki skup, i kada se vrate, oni ostavljaju izveštaje o tome gde su bili, šta su radili, sa kim su pričali. I to ide u arhive. Na istoku isto to rade, mada tu stvari nisu toliko čiste. Jedino kod nas to državu ne interesuje. Ne mislim u nekom obaveštajnom smislu, nego u smislu da vide da li mogu nešto iz tih saznanja da iskoriste na bilo koji način. Meni nije poznato da se neko kod nas time bavi“, zaključuje Dimić.
Sergej Nariškin je na čelu Ruskog istorijskog društva od, kako se na njihovom sajtu navodi, trenutka obnove rada društva 2012. godine. Osim toga, Nariškin je predsedavajući Saveta Fondacije otadžbinske istorije, direktor Spoljne obaveštajne službe (SVR), stalni član Saveta za bezbednost Ruske Federacije i aktivni državni savetnik 1. klase.
Rođen je 1954. godine u Lenjingradu gde je diplomirao na Mehaničkom institutu iz oblasti radio-tehnike. Doktorirao je na Međunarodnom institutu za menadžment u Sankt Peterburgu. Na čelu SVR-a je od 2016. godine. SVR je krajem maja objavio saopštenje u kojem je optužio Srbiju da "uprkos zvanično deklarisanoj neutralnosti“ u rusko-ukrajinskom ratu, nastavlja da isporučuje municiju Ukrajini.