INTERVJU PREDRAG MARKOVIĆ
Srbija ne treba nikoga da moli za prijateljstvo
Uskoro ćemo obeležiti petnaest godina otkako se raspala poslednja zajednička država Srbije i Crne Gore. Posle Kraljevine SHS i Jugoslavije, pa potom komunističke Jugoslavije i SRJ, Državna zajednica Srbija i Crna Gora bila je poslednja mutacija zajedničke države Južnih Slovena.
Crna Gora postala je nezavisna država, a samim tim i Srbija je obnovila svoju nezavisnost. Gde su posle decenije i po od razdruživanja odnosi Srbije i Crne Gore? Da li su se Beograd i Podgorica udaljili, približili ili su i dalje na nekoj distanci? I što je još važnije, kada će dve države moći da žive kao normalni susedi, bez nepotrebnih trzavica.
Istoričar Predrag Marković sa Instituta za savremenu istoriju, inače i sam po majci Crnogorac, što za ovu priču nije presudno, ali nije ni nebitno, misli da je, bar što se Srbije tiče, izvestan korak unapred načinjen.
"Srbija se pomerila. Naša država vodi besprekornu susedsku politiku prema Crnoj Gori. Nema nikakvih ambicija, nikakvog paternalizma. Sve ove nevolje i svi ovi skandali i teške reči, uglavnom, dolaze iz Crne Gore, kad govorimo o zvaničnicima. Naravno da imate i u Srbiji ponekog publicistu, čak i naučnika, koji oštro govori o Crnoj Gori. Pogotovu se deo medija meša u crnogorsku politiku. Ali na nivou države zaista samo na crnogorskoj strani imamo ispade protiv Srbije, protiv srpskog naroda. Tako da u tom smislu mi možemo da kažemo da smo prevazišli tu ideju da budemo neki stariji brat Crnoj Gori“, kaže Predrag Marković na početku razgovora za „Ekspres“.
*
*
Utisak je da često to nije bio slučaj, pa čak i u poslednjih petnaest godina, da je Beograd pokušavao da se na neki način umili drugima.
"Nama veliki problem prave ’beogradski Crnogorci’ koji imaju neke sentimentalne razloge za nekakvo nezadovoljstvo svojim rođacima. Jedan moj prijatelj, beogradski Crnogorac, voli da kaže da je čitav montenegrinski projekat osveta loših đaka. Jer u Crnoj Gori ko je mogao da ’dobaci’ studirao je u Beogradu, Novom Sadu...“
Mislite na one koji nisu mogli da dođu u Beograd?
"Da, to je teorija jednog mog prijatelja, beogradskog Crnogorca. Ovi najprobojniji su normalno došli ovde. A da ne pominjemo Novi Sad koji su pojeli. Vidite u Vojvodini kolika je i dan-danas proporcija rukovodilaca Crnogoraca. Ja bih da sam Vojvođanin na ’ov’ ozbiljno bio frustriran."
*
*
Očekujete li da će nova crnogorska vlast, ako potraje, učiniti neki korak napred u pravcu zaista dobrih susedskih odnosa?
"Oni su već učinili neke korake. Promenjen je Zakon o slobodi veroispovesti, čime je anticivilizacijska mržnja prema jednoj verskoj zajednici ukinuta iz zvaničnih dokumenata. To je korak koji je najviše pogodio ljude, više nego bilo šta drugo. Državljanstvo je bilo zanimljiv test.
Pitanje je da li će uspeti da izdrže ili će odustati. Zaista je paradoksalno da Albanci iz Bruklina imaju crnogorsko državljanstvo, a da ga Crnogorci iz Beograda nemaju. Hrvati imaju dvojno državljanstvo. Sve zemlje u našem okruženju manje-više tolerišu dvojno državljanstvo. Oni se naravno plaše toga da bi Crnogorci iz Srbije promenili političku scenu u Crnoj Gori, ali to može drugačije da se reši. Glasačko pravo može da se uveže za prijavu boravka, za prebivalište."
Opširnije pročitajte u štampanom izdanju Ekspresa...