Život
12.05.2022. 07:10
Vojislav Tufegdžić

Besmisao i cinizam

Igranje moćnih zvano ljudska prava

Protest abortus 11.5.2022.
Izvor: EPA / TANNEN MAURY

U priručniku za nastavnike u Srbiji o tome kako decu upoznati s temom ljudskih prava, između ostalog stoji:

"Ljudska prava ne zavise od države niti ih ona obezbeđuje pojedincima, već ih ljudsko biće ima samim tim što je ljudsko biće. To znači da vam pravo na život pripada samim tim što ste ljudsko biće, a ne zato što je to propisano u nekom zakonskom tekstu. Zato se može reći da su ljudska prava iznad države i da ih ona mora poštovati… Ljudska prava se pravnim propisima ne propisuju, niti odobravaju, već se garantuju.“

U navedenom ne postoji apsolutno ništa nejasno ili sporno. Međutim, u politici kakva jeste, podjednako spram unutrašnjih prilika u državama kojima je kritikovanje drugih zbog nepoštovanja ovih prava važan adut pritiska, tako i u međunarodnim relacijama, pojam ljudskih prava postao je neshvatljivo rastegljiva kategorija.

Nažalost, zbog događaja tokom poslednje dve decenije brojni su uzeli sebi za pravo da u tom kontekstu često pominju Srbiju. Što za nas nije nimalo ugodna pozicija. Sasvim praktično rečeno – ne ostavljaju nas na miru uprkos tome što sa savremenim svetskim nedaćama nemamo ama baš nikakve neposredne veze.

Optužbe i afere

Nedugo po otpočinjanju sukoba u Ukrajini naša zemlja je u nekoliko navrata pomenuta kao primer za opravdanje ili pak kritiku ruske agresije. Predsednik Rusije je Kosovo pomenuo u kontekstu tumačenja legalnosti onoga što se događa na istoku Ukrajine, dok su zvaničnici NATO-a uzvratili stavom da je to neuporedivo jer je bombardovanje Srbije 1999. godine bilo opravdano da bi se sprečili zločini i kršenje osnovnih ljudskih prava u južnoj srpskoj pokrajini. Srbija ni u jednom trenutku nije pitana za mišljenje.

Generalna skupština UN je 7. aprila izglasala rezoluciju kojom se suspenduje članstvo Rusije u Savetu UN za ljudska prava zbog događaja u Ukrajini. Kao odgovor, Moskva je objavila da se povlači iz Saveta.

Nedugo potom je Sergej Veršinjin, zamenik ruskog ministra spoljnih poslova, kampanju za izbacivanje Rusije iz Saveta UN za ljudska prava nazvao "pozorištem apsurda“. U tom smislu je postavio pitanje koliko je puta u proteklih 20 godina Vašington delovao "kao agresor, otpočinjući po sopstvenom nahođenju ratove u svim delovima sveta“. I dodao:

"Da li su Amerikanci snosili bilo kakvu odgovornost za brojna kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava u Jugoslaviji, Iraku, Libiji, Siriji?“
 

Zatim je naveo da su od 12 velikih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i fakultativnih protokola koji idu uz njih Amerikanci ratifikovali samo pet te da, na primer, uprkos deklarisanoj rodnoj ravnopravnosti SAD još nisu pristupile Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena.

"Ostali dokumenti koje SAD nisu ratifikovale su Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o pravima deteta i Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom“, naveo je Veršinjin. Ocenio je da su SAD zemlja u kojoj "manifestacije rasizma i rasne diskriminacije ne samo da nisu eliminisane u 21. veku, već su poprimile sistemski i strukturalni karakter“.

O poštovanju elementarnih ljudskih prava u sadašnjim okolnostima u Ukrajini, pa i u samoj Rusiji, izlišno je debatovati. Jednostavno ih nema ili su na neodređeno vreme suspendovana. Ali, ruskoj strani je kao poručena došla ovonedeljna afera koju je otkrio portal "Politiko“, objavivši da će Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država možda ukinuti ustavno pravo o legalizaciji abortusa.

Kao reakciju na ovu informaciju predsednik američkog Vrhovnog suda Džon Roberts je pre svega drugog najavio pokretanje istrage koja bi trebalo da utvrdi kako je u javnost "procurio“ nacrt odluke da je većina od devet sudija spremna da poništi pravo na abortus, što je po njegovom mišljenju "kršenje poverljivosti suda“ i "izdaja“.

Vrhovni sud potvrdio je da je objavljeni dokument autentičan, ali je upozorio da nacrt odluke iz februara ove godine ne predstavlja "konačnu poziciju bilo kog člana Vrhovnog suda“.

Nezvanična odluka koja je dospela u javnost sugeriše da će Vrhovni sud SAD glasati za poništavanje odluke kojom je legalizovan abortus u SAD 1973. godine. Ukoliko bi Vrhovni sud ukinuo presudu, to bi značilo da u oko polovine saveznih država abortus više neće biti dozvoljen. Mada je, u onome što se zove civilizovano društvo, dovođenje u pitanje prava žena da same donose odluku neshvatljivo, abortus je, pored svih problema, jedna od tema koja već pola veka izaziva najveće podele u američkoj politici. Anketa istraživačkog centra "Pju“ iz 2021. pokazala je da čak 39 odsto punoletnih Amerikanaca smatra da bi abortus trebalo proglasiti nezakonitim u većini ili u svim slučajevima.

Američki predsednik Džozef Bajden rekao je da ne zna da li odluka Vrhovnog suda odražava konačnu odluku, ali uverava da će njegova administracija biti spremna da zaštiti pravo na abortus: "Verujem da je pravo žene na izbor osnovno.“ U međuvremenu su se demonstranti širom SAD, pod sloganom "dalje od naših tela“, okupili u Njujorku, Vašingtonu, Atlanti, Čikagu, Denveru, Sijetlu, Los Anđelesu...

Mada je kap u moru svega ružnog što je svet zadesilo poslednjih decenija, kao vrhunac besmisla i cinizma, neki bi upotrebili grublji termin, jeste odluka organizatora teniskog turnira u Vimbldonu da zabrani učešće ruskim i beloruskim igračima. Svoj stav "obrazložili“ su time da bi eventualni uspesi tenisera iz ovih zemalja bili "podrška Rusiji, predsedniku Vladimiru Putinu i agresiji na Ukrajinu“.

Nešto pre donošenja ove konačne odluke razmišljali su da teniserima, državljanima Rusije i Belorusije, ipak odobre dolazak, ali uz pisanu izjavu da osuđuju postupke svojih država! Odluku Engleza neće slediti organizatori ostalih turnira, kao neprimerenom su je osudili najuspešniji svetski igrači, ali promena neće biti. Sumanutost ove politikantske igre s nacionalnom "prokazanošću“ pojedinaca odlično ilustruje primer Danila Medvedeva, jednog od najznačajnijih u ovom sportu, čije je prebivalište već dvadesetak godina u Monaku.

Rangiranje ugroženosti

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima koja svakom ljudskom biću garantuju ljudska prava i slobode doneta je 10. decembra 1948. godine, pa se taj datum obeležava kao Međunarodni dan ljudskih prava. Od tada se svake godine analizira stanje ljudskih prava u svim zemljama sveta. Prema podacima organizacije "Fridom haus“ koja se bavi ovim pitanjem, evropske države su na prvom mestu po poštovanju prava i sloboda.

Izražavajući to u procentima, ova organizacija je u istraživanju objavljenom pre nekoliko godina navela da Evropa ove obaveze ispunjava u 86 odsto slučajeva. Međutim, poslednjih godina se taj procenat dovodi u pitanje, što je pre svega posledica grubog i nehumanog postupanja pojedinih zemalja članica Evropske unije prema izbeglicama iz Azije i Afrike.

Sledeća na listi prihvatljivih je Amerika, sa 71 odsto poštovanja prava. Doživljaj Severne Amerike kao kontinenta koji uživa visok stepen sloboda značajno narušavaju primeri nasilja motivisanih na rasnoj osnovi koji su učestali poslednjih godina. Ujedno, nekoliko zemalja Južne Amerike beleži ozbiljan pad u vezi sa pitanjima ličnih prava i sloboda. Odgovori pretežno leže u domenu kriminala, ubistava, ugrožene bezbednosti pojedinaca, medijskih sloboda i nedelotvornosti države u pokušaju da obezbedi prava građanima.

Na trećem mestu je, u proseku, Azija sa 38 odsto poštovanja prava. Uprkos činjenici da su zemlje poput Kine i Severne Koreje, prema merilima "Fridom hausa“, među najautokratskijim na svetu, druge, manje azijske države beleže napredak u ovoj oblasti.

U državama Supsaharske Afrike slobode i prava pojedinaca se poštuju u svega 12 odsto slučajeva. To su države koje ozbiljno krše prava svojih građana, manipulišu izborima, diskriminišu ranjive grupe i u kojima vlada ozbiljna korupcija.

U zemljama Bliskog istoka prava i slobode pojedinaca se poštuju u svega pet posto primera. Iako je ranije bilo napretka, u poslednjoj deceniji, zbog oružanih sukoba i političkih previranja, mnoge od država u ovom delu sveta ponovo su se spustile na lestvici građanskih sloboda. Na poslednjem mestu u ovom rangiranju nalaze se države Centralne Azije. To su uglavnom bivše države Sovjetskog Saveza u kojima vladaju autokratski lideri i u kojima se ne poštuju ni osnovna ljudska prava.

Kada se posmatra samo parametar slobode govora i istupa, zemlje u kojima postoji najstroža restrikcija su Eritreja, Severna Koreja, Saudijska Arabija, Etiopija, Azerbejdžan, Vijetnam, Iran, Kina, Mjanmar i Kuba. U većini tih država internet je ograničen i kontrolisan, ne postoje nezavisni mediji, a kritičari režima koji se odvaže na javne istupe po pravilu bivaju uhapšeni i osuđeni na visoke vremenske kazne zatvora.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Da li znate ko je rekao: "Ja sam bila, ja jesam, ja ću biti!“
Ženska prava

Njoj cvet nije dovoljan

12.03.2022. 08:10

Da li znate ko je rekao: "Ja sam bila, ja jesam, ja ću biti!“

"Pandemija je ostavila devojčice i žene bez obrazovanja i radnih mesta. One se suočavaju sa porastom siromaštva i porastom nasilja. One rade najveći deo svetskog neplaćenog, ali neophodnog posla. One su meta nasilja i zlostavljanja, samo zbog svog roda.“
Close
Vremenska prognoza
clear sky
5°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve