MILIJARDU obroka dnevno
Ovo mora da nas zabrine: Bacamo TREĆINU proizvedene hrane
Širom sveta, 30 procenata proizvedene hrane nikada se ne pojede.
Dok 13 procenata propadne ili se baci pre nego što stigne do supermarketa ili restorana (tzv. gubitak hrane), potrošači, maloprodajni objekti i preduzeća koja pružaju ugostiteljske usluge ostavljaju dodatnih 17 procenata neiskorišćeno (što se naziva bacanje hrane).
Ovo pokazuju podaci Organizacije UN za hranu i poljoprivredu i Programa UN za životnu sredinu. Šokantno velika količina bačene hrane znači da se milijardu obroka baci svakog dana na nivou domaćinstava. Istovremeno, "izgubljena“ i "bačena hrana“, prema procenama, izvor su čak 8‒10 procenata globalnih emisija gasova koji uzrokuju efekat staklene bašte.
UN i FAO prate gubitak hrane od 2015. godine i otkrili su da se ti nivoi nisu mnogo promenili. Podaci o bacanju hrane nisu prikupljani dovoljno dosledno da bi se doneli bilo kakvi sudovi o promenama poslednjih godina (iako su neke zemlje prijavile poboljšanja). Inače, 29. septembra obeležava se Međunarodni dan svesti o gubitku i bacanju hrane.
Gubici hrane su posebno veliki kod voća i povrća (25,4 odsto izgubljeno), a zatim kod mesa i životinjskih proizvoda (14 odsto). Gubici nastaju zbog berbe u nevreme, klimatskih uslova, pogrešnih tehnika berbe, lošeg skladištenja i nepravilnog transporta.
Zemlje u razvoju su posebno pogođene ovim problemima jer se, na primer, podsaharska Afrika bori sa gubicima gotovo četvrtine raspoložive hrane, u poređenju sa 14 odsto u Aziji, 10 odsto u Severnoj Americi i samo šest odsto u Evropi.
S druge strane, bacanje hrane se tradicionalno povezivalo sa zemljama sa visokim prihodima, ali se taj jaz smanjuje. Od 2022. godine, bacanje hrane po glavi stanovnika malo se razlikovalo između zemalja sa visokim, višim srednjim i nižim srednjim prihodima. Prema UN, to je posledica brzog razvoja i urbanizacije zemalja globalnog juga, i na primer Indije i Kine.
Iako je nedostajalo dovoljno podataka o zemljama sa niskim prihodima u celini, podaci na nivou zemalja pokazuju da su se čak i među ovom grupom zemalja količine bačene hrane značajno razlikovale. Neke od zemalja koje su prijavile najmanje bacanja hrane bile su na teritoriji bivšeg Sovjetskog Saveza ili se nalaze u Istočnoj Evropi.
Domaćinstva su najveći krivci za bacanje hrane jer su odgovorna za oko 60 procenata. Bacanje se i dalje dešava jer potrošači svih nivoa prihoda, posebno oni u gradovima, nemaju veštine upravljanja hranom i oslanjaju se na duboko ukorenjene navike i uverenja, a ne na znanje o jestivosti hrane.
GDE SE NAJVIŠE HRANE GUBI*
Podsaharska Afrika - 23 odsto
Azija - 14 odsto
Južna Amerika i Karibi - 13 odsto
Severna Amerika - 10 odsto
Evropa - 6 odsto
*u odnosu na količinu proizvedene hrane
KO BACA NAJVIŠE HRANE
Država Godišnje (t) Po stanovniku (kg)
Kina 108.667.369 76
Indija 78.192.338 55
SAD 24.716.539 73
Brazil 20.289.639 94
Indonezija 14.728.364 53
Nemačka 6.502.860 78
Rusija 4.829.772 33
Filipini 2.954.580 26
J. Afrika 2.819.981 47
Gana 2.812.571 84
Izvor UNEP Food Waste Index
BACANJE HRANE U SRBIJI*
247.000 tona hrane baci se godišnje u Srbiji
30‒40 kilograma hrane po stanovniku baci se u Srbiji godišnje
42 odsto hrane bacaju domaćinstva
39 odsto baci se u procesu proizvodnje i prerade
14 odsto bace ugostiteljski objekti
5 odsto bacaju veleprodaje i maloprodaje
*izvor NALED
58 miliona tona hrane baci se godišnje u EU, što je 131 kilogram po stanovniku
132 milijarde evra je procenjena vrednost hrane bačene u EU na godišnjem nivou