"Novo lice Ćele-kule“
Lobanja za koju se veruje da pripada vojvodi Sinđeliću, poslata na skener
Lobanja za koju se veruje da pripada vojvodi Stevanu Sinđeliću iz Prvog srpskog ustanka u sredu uveče snimljena je CT skenerom u privatnom zdravstvenom dijagnostičkom centru u Nišu. Cilj je dalje naučno sagledavanje Ćele-kule.
To je izjavila direktorka Narodnog muzeja u Nišu Marina Vlaisavljević za agenciju Beta. Lobanja je skenirana u okviru projekta „Novo lice Ćele-kule“ koji realizuje Društvo za akademski razvoj, uz podršku Narodnog muzeja i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Zahvaljujući tom projektu, jedan broj lobanja koje su uzidane u Ćele-kulu dobio je krajem prošle godine digitalni izgled lica.
Prema najavi Društva za akademski razvoj, CT snimanje omogućiće detaljan uvid u unutrašnju strukturu lobanje i precizniju analizu višestrukih povreda koje su na njoj uočene, kao i izradu precizne trodimenzionalne slike.
„Reč je o potpuno nedestruktivnoj metodi koja omogućava dobijanje novih naučnih podataka bez ugrožavanja istorijskog materijala“, istakli su u Društvu za akademski razvoj.
Dobijeni podaci, dodali su, biće značajni za dalju paleoradiološku analizu profesora Fabija Kavalija u okviru projekta „Novo lice Ćele-kule“.
Dobijeni rezultati pokazaće nam kako su živeli junaci Čegarske bitke, kako su izgledali, od čega su bolovali, šta su jeli...
Antropolozi su najpre 3D tehnikom skenirali svih 58 lobanja, a potom je urađena antropološka analiza koja je dala odgovore na to koliko su godina imali nastradali, kakvog su zdravstvenog stanja bili i šta je bio uzrok njihove smrti.
Svaka od lobanja fotografisana je između 500 i 600 puta, a analizirane su čak i polomljene lobanje, mada nisu sve bile pogodne da se od njih prave modeli.
Antropološkinja Nataša Šarkić kazala je ranije za agenciju Beta da su od 58 lobanja mogli da analiziraju 48, dok je zbog prevelikog oštećenja 10 lobanja nemoguće antropološki analizirati niti je moguća facijalna rekonstrukcija.
„Definitivno najšokantnije je bilo prisustvo deteta od 11 godina, koje je ubijeno tupim udarcem u glavu, i to je možda najružnije, najtužnije lice svakog rata“, rekla je.
Šarkićeva je kazala da je za učesnike projekta poseban izazov predstavljala rekonstrukcija lobanje za koju se smatra da je pripadala Stevanu Sinđeliću, budući da DNK analiza nije izvodljiva u ovom slučaju.
„Ono što sam ja mogla da kažem bez ikakvih destruktivnih metoda, bez uzorkovanja, jeste da se zaista radi o muškarcu u kasnim tridesetim godinama, da se radi o muškarcu čija glava jeste bila odsečena, koja je imala i prethodno neke povrede, što se poklapa sa istorijskim izvorima da on jeste bio ranjavan u prethodnim sukobima“, objašnjava Šarkićeva.
Projekat „Novo lice Ćele-kule“ Društvo za akademski razvoj realizuje zahvaljujući donacijama više od 150 ljudi iz Srbije i zemalja regiona.
Ćele-kula je spomenik iz Prvog srpskog ustanka sazidan od lobanja poginulih srpskih ratnika u bici na Čegru.
Čuvena bitka odigrala se 31. maja 1809. godine i u njoj je, prema procenama istoričara, stradalo oko 4000 srpskih vojnika, predvođenih vojvodom Stevanom Sinđelićem i oko 6000 turskih vojnika.
Najveći broj učesnika bitke nastradao je nakon što je Sinđelić, kada je shvatio da je bitka izgubljena, pucao u burad punu baruta, što je izazvalo veliku eksploziju.
U znak odmazde, Huršid-paša naredio je izgradnju Ćele-kule od lobanja poginulih srpskih vojnika.
Ideju, koja uključuje i digitalizaciju kule sa lobanjama, sa Natašom Šarkić je pokrenuo politikolog Milan Simonović, koji je ranije izjavio kako veruje da će biti mnogo veći broj posetilaca koji će želeti da dođu i vide ne samo kulu, već i rezultate jednog ovakvog projekta.
Novo lice Ćele-kule realizuje se zahvaljujući finansijskoj podršci Univerziteta u Trstu odakle dolazi član tima Fabio Kavali, doktor radiologije.
Za izvođenje prve faze projekta najzaslužniji su: Nataša Šarkić, doktorka fizičke antropologije, Darko Kovačević, pomorski arheolog, Fabio Kavali, doktor radiologije, Milan Simonović, politikolog i istraživač.
Ćele-kula jedan je od najposećenijih muzeja u Srbiji, koji godišnje obilaze desetine hiljada posetilaca. U nju su prvobitno bile uzidane 952 lobanje.
„Čitav naš život je zapisan u kostima ‒ pol, godine, ishrana, navike, fizičke aktivnosti, bolesti, povrede. Jednostavno, telo pamti sve! Naravno, u ovom slučaju smo uskraćeni za informacije u vezi sa postkranijalnim skeletom. Ipak, verujem da ćemo moći mnogo toga da kažemo samo na osnovu lobanja. Nedavno smo sproveli antropološku analizu kosturnice na Hilandaru, gde se čuvaju samo lobanje, i rezultati su bili fascinantni“, rekla je ranije za portal N1 Nataša Šarkić.
Ona je navela i da se tehnika facijalne rekonstrukcije već dugi niz godina primenjuje u forenzici, ali i arheologiji. Kod nas je ova tehnika već primenjivana u arheološkom kontekstu na skeletu praistorijskog čoveka iz Lepenskog vira, kao i na nekim skeletima iz Viminacijuma.
Milan Simonović istakao je ranije da Ćele-kula nije bilo kakav spomenik i da je to jasno svakome ko ga je video.
„Osim toga što je u pitanju zaista jedinstven spomenik, kakvog nema na kugli zemaljskoj, mišljenja sam da u simboličkom smislu Ćele-kula savršeno predstavlja srpsko nacionalno biće. Biće koje u borbi za slobodu ne preza da se bori ni protiv daleko brojnijeg neprijatelja i koje kada naizgled nema drugog izbora nego da se preda, pronalazi izlaz u smrti. Biće koje i u toj smrti prkosi i inati se, ne dozvoljavajući protivniku da ga zastraši.“
Iako za neke deluje zlokobno, Simonović smatra da Ćele-kula sigurno ne bi opstala ovolike godine da je imala zastrašujuće dejstvo, već bi bila srušena odmah nakon oslobođenja. On kaže da je pametno ostavljena, a kasnije i zaštićena, da bi nove generacije imale svedočanstvo o ceni koja je plaćena za slobodu jednog naroda.
„Lično, verujem da Ćele-kula treba i mora da bude poznata u celom svetu, a ne samo u granicama naše zemlje, i da su vrednosti zbog kojih su ustanici platili glavom vrednosti koje su vanvremenske i srodne svim ljudima na ovoj planeti“, rekao je ranije Simonović.