Nova studija
Mikrobi iz okeana doprinose globalnom zagrevanju
Nova studija otkriva da mikroorganizmi u okeanima proizvode azotni oksid (N₂O), gas staklene bašte koji je čak 273 puta snažniji od ugljen-dioksida na duži vremenski period.
Istraživanje koje je predvodila biogeohemičarka Klaudija Fraj sa Univerziteta u Bazelu, pokazuje da mikrobi mogu proizvoditi ovaj gas i u uslovima sa više kiseonika nego što se ranije mislilo.
Studija se fokusirala na takozvane zone minimalnog kiseonika, koje se nalaze u slojevima okeana sa niskim sadržajem rastvorenog kiseonika, poput onih uz obale Kalifornije i Meksika. Istraživači su otkrili da prisustvo svežih organskih čestica, poput mrtvih algi, omogućava mikrobima da proizvode azotni oksid čak i u vodama sa višim nivoima kiseonika nego što su to laboratorijski eksperimenti ranije pokazivali. To znači da se "fabrika“ za proizvodnju ovog gasa širi i na područja koja su se do sada smatrala previše oksigenisanim za takvu aktivnost.
Okeani i priobalne vode već sada čine oko 40 odsto prirodnih emisija azotnog oksida. Kako se klimatske promene i upotreba đubriva povećavaju, ove emisije mogle bi dodatno porasti. Osim što doprinosi globalnom zagrevanju, azotni oksid je i glavni gas koji oštećuje ozonski omotač u ovom veku.
Studija, objavljena u časopisu Nature Communications naglašava važnost praćenja prelaznih zona između bogatih i siromašnih kiseonikom jer upravo tu mikrobi pokazuju najveću metaboličku fleksibilnost. Ovi nalazi ukazuju na potrebu za preciznijim modelima koji uključuju biološke i fizičke procese u okeanima kako bi se bolje predvidele buduće emisije gasova staklene bašte iz mora.