Biznis
07.09.2022. 15:20
Milan Mišić

Sankcije Rusiji

Ko dobija ekonomski rat?

1
Izvor: EPA / MAXIM SHIPENKOV

Rat u Ukrajini je već uveliko zagazio u sedmi mesec sa čini se pat pozicijom. Ruski ratni ciljevi zasad se ne ispunjavaju, dok ukrajinski branioci, zahvaljujući dostavama oružja sa Zapada, odolevaju, pa čak sprovode i određene ofanzivne akcije.

Kakva je, međutim, situacija na ekonomskom frontu? Arsenal sankcija bez presedana koje su SAD i još 37 zemalja zaveli prema Moskvi očigledno nije delovao kao sredstvo odvraćanja, dok, s druge strane, zavrtanje slavina na ruskim gasovodima koji vode ka Evropi – prema nekim računicama, isporuke tokom ove godine za 75 odsto su manje nego prošle – najavljuje drastičnu energetsku krizu u EU i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Što se ruske ekonomije tiče, na prvi pogled nema drame. Početno srozavanje rublje je zaustavljeno, a njen kurs prema dolaru i evru čak je i ojačao. Ekonomski rast je usporen – Međunarodni monetarni fond predviđa da će ovogodišnji BDP biti za šest odsto manji od prošlogodišnjeg – što je nesumnjivo manje od početnih prognoza da će sveukupni godišnji saldo biti manji čak za deset odsto, te da će se ruska ekonomija brzo urušiti.

Rusija od početka invazije na Ukrajinu (24. februara) inostranstvu prodaje manje sirove nafte i prirodnog gasa, ali zahvaljujući skoku cena prihoduje više. Nema ni drastičnog skoka nezaposlenosti, što ruskom predsedniku daje dovoljno argumenata da slavodobitno zaključi da su sankcije "propale“.

Taj zaključak se podudara sa narativom u zapadnim medijima da ekonomska izolacija Rusiji doduše nanosi štetu, ali da još ne izaziva kolaps. "U Moskvi i Sankt Peterburgu restorani i barovi su i dalje puni, a samoposluge dobro snabdevene, mada je uvozna roba poskupela, a neki artikli, poput viskija, teže se nalaze“, konstatuje u tekstu od 24. avgusta "Vašington post“.

Sve ovo su, međutim, kamenčići na mozaiku koji nije kompletan: zvanični indikatori o stanju ruske ekonomije koji dolaze iz Moskve sve više su probrani, dok je većinski stav zapadnih ekonomista da sankcije ipak deluju, mada mnogo sporije nego što se, posle njihovog zavođenja, očekivalo. Rusija jeste amortizovala početni šok ekonomske izolacije, ali joj se, na duži rok, "loše piše“ – prave posledice sankcija tek predstoje.

Njih će najpre iskusiti energetski sektor koji je ključan za fiskalnu stabilnost države jer su, kako ukazuje "Njujork tajms“, SAD i Velika Britanija već zabranile uvoz ruske nafte, dok će Evropa svoj embargo uvesti do kraja godine. To znači da će ruski naftaši morati da nađu nove mušterije za oko 2,3 miliona barela sirove nafte dnevno, što je oko petine ukupne proizvodnje.

Deo ovih viškova već kupuju Indija, Kina i Turska, koje koriste priliku da sebi obezbede cenu koja je mnogo povoljnija od one koju su plaćali evropski kupci. Činjenica koja se retko pominje i koja ne ide u prilog Rusiji jeste rentabilnost dostave: naftnim tankerima je u proseku potrebno 35 dana da stignu do kupaca na istoku Azije, prema samo sedam dana putovanja do evropskih terminala za pretovar.

Što se tiče gasa, polazišta većine gasovoda su u zapadnom delu Rusije, dok im je krajnje odredište Evropa, što se može preusmeriti samo uz velike i višegodišnje investicije. Takođe, ne sme se prevideti da je u ukupnoj slici prošle godine Rusija Evropi isporučivala 83 odsto svog gasnog izvoza, dok je Evropa sa tim količinama podmirivala samo 44 odsto sopstvenih potreba. To je bilans koji će se, posle ovogodišnjih gasnih ucena iz Moskve, svakako menjati – na štetu Rusije.

Putin, kako to sažima agencija "Blumberg“, u svojoj upotrebi gasa kao geopolitičkog oružja "računa da je Evropljanima više stalo do toplih stanova nego do sudbine Ukrajine“. Da li je zaista tako, tek će se videti.

Glavni problemi koje donose sankcije nisu u ruskom izvozu, nego u uvozu. Zabrana isporuka Rusiji proizvoda informatičke tehnologije – pre svega čipova i drugih elektronskih komponenti – izazvala je, na primer, drastičan pad proizvodnje u automobilskoj industriji – u prvoj polovini ove godine čak za 62 odsto. Koja je to vrsta problema videlo se u junu, kada je "AvtoVAZ“, proizvođač popularne "lade“, kupcima ponudio "antisankcijski model“ – automobil bez vazdušnih jastuka, sistema za sprečavanje blokade kočnica, klime i filtera za izduvne gasove.

Većinski vlasnik "AvtoVAZ“-a, francuski "Reno“, posle invazije na Ukrajinu prodao je inače ruskoj državi svojih 68 odsto udela u kompaniji za jednu rublju i povukao se iz Rusije.

Slično je postupilo i više od hiljadu drugih multinacionalnih kompanija, među kojima su i one koje su simboli globalizacije: BMW, "Ford“, "Dženeral мotors“, "Stelantis“ (nova grupacija koja je objedinila brendove "Fijata“, "Krajslera“, "Sitroena“, "Pežoa“, "Opela“…), IBM, "Majkrosoft“, "Samsung“…

Globalni konglomerati su, prema statistici koju objavljuje vašingtonski portal foreignpolicy.com, zapošljavali oko 12 odsto (oko pet miliona) ruskih radnika i generisale oko 40 odsto ruskog BDP. Njihovo zamrzavanje poslovanja ili napuštanje Rusije podrazumeva, prema londonskom "Ekonomistu“, i povlačenje oko 15 milijardi dolara direktnih stranih investicija, i ima još jednu pustošnu posledicu: odlazak u inostranstvo "trbuhom za kruhom“ na stotine hiljada kvalifikovan radnika i informatičkih specijalista (deo tog egzodusa, prema nekim procenama, čak više od 10.000 mahom programera i digitalnih preduzetnika, završio je u Srbiji).

Sankcionisanje uvoza mašinerije i elektronskih komponenti ugrožava i kapacitete Rusije za proizvodnju naprednih sistema naoružanja. Prema studiji RUSI (Royal United Service Institute), vodećeg britanskog instituta za vojna pitanja objavljenoj 8. avgusta, "autopsija“ ruske vojne opreme onesposobljene ili zarobljene u Ukrajini pokazala je da je u 27 ruskih sistema od ključne važnosti za njenu ubojitu moć nađeno ukupno 450 uvoznih delova čiji su proizvođači mahom u zemljama koje podržavaju Ukrajinu.

RUSI na osnovu ovoga zaključuje da su, uprkos tome što deo tih komponenti može da se nabavi na crno, špijunažom i krijumčarenjem, "oružane snage Rusije veoma ranjive na multilateralne napore da se blokira ta vrsta njenog uvoza“. Tu ranjivost možda najbolje ilustruje procena da ruska vojna industrija treba da zameni oko 2600 oklopnih vozila izbačenih iz stroja i oko 70 odsto dosad ispaljenih raketa sa preciznim navođenjem.

Na duge staze Rusija zbog sankcija možda neće biti u stanju da održava ni svoje nuklearne kapacitete, prenosi "Blumberg“ ocenu Pavela Luzina, bivšeg savetnika ruskog opozicionog lidera Alekseja Navaljnog.

U traganju za odgovorom na pitanje ko pobeđuje u ratu sankcijama, tradicionalno "tupim oružjem“, treba imati u vidu i činjenicu da je upravljanje ekonomijom Putin prepustio kompetentnom timu čiji je čelnik guvernerka Centralne banke Rusije Elvira Nabijuljina, koja je nedavno izjavila da je period tokom kojeg ruska ekonomija može da živi na svojim rezervama "ograničen“.

Faktor koji bi trebalo da bude element svih kalkulacija o učinku sankcija jeste i ono što je u februaru svojim britanskim sagovornicima predočio ministar odbrane Sergej Šojgu – da "Rusija može da istrpi ono što drugi ne mogu“. Ovo je, naime, prema "Ekonomistu“, peta ekonomska kriza sa kojom se Rusija suočava u poslednjih 25 godina: prethodne su bile 1998, 2008, 2014. i 2020 – što sugeriše da su Rusi naučili da se navikavaju na teške okolnosti – i da za njih ne okrivljuju sopstvenu državu.

Iskustva zemalja pod embargom pokazuju da sankcije nisu svrsishodno sredstvo za promenu politike njima izložene zemlje, o čemu najbolje svedoči Kuba koja sa zabranama koje joj je nametnuo veliki sused živi već više od 60 godina. Isto tako sankcije su bile nedelotvorne i u slučaju Severne Koreje koja je uprkos njima uspela da proizvede ozbiljan nuklearni arsenal. Slične ambicije, da postane nuklearno naoružana sila, ima i Iran koji se tom cilju uprkos zapadnim sankcijama približava.

Sankcije – bilateralne ili multilateralne – su, kako pokazuje njihova novija istorija pa i srpsko iskustvo iz nesrećnih 1990-ih, sa jedne strane šok i kazna, a sa druge poslovna prilika. U najnovijem slučaju, sankcijski pritisak na Rusiju ublažava, kako to predočava nemački medijski servis "Dojče vele“, mehanizam takozvanog paralelnog uvoza, odnosno kupovine određenih roba na crnom tržištu, bez saglasnosti njenih proizvođača. U slučaju Rusije, ta roba stiže preko zemalja Centralne Azije – Kazahstana, Kirgistana i Jermenije, a u nekim slučajevima i preko Belorusije.

Da je reč o ozbiljnom zaobilaženju sankcija potvrđuje izjava Denisa Manturova, zamenika premijera i ministra industrije i trgovine Rusije, po kojoj je za ovu vrstu uvoza između maja i jula potrošeno šest milijardi dolara, dok se u Moskvi očekuje da će paralelni uvoz ove godine da dobaci do 16 milijardi dolara, što je tek četiri odsto predsankcijskog uvoza Rusije, ali je daleko od toga da bude beznačajno. Kao glavna slabost sankcijskog karantina Rusije jeste fakat da delimični ili kompletan embargo, opet prema podacima "Ekonomista“, ne primenjuje više od 100 zemalja (među kojima je i Srbija) koje u svetskom BDP-u učestvuju sa 40 odsto.

Najzad, deo ukupnog geopolitičkog konteksta tekućeg ekonomskog rata je i okolnost da je on asimetričan: vojna moć glavnog aktera, Rusije, u neskladu je sa njenom ekonomskom snagom. Sa BDP-om od 1,8 biliona (hiljada milijardi) dolara, Rusija je tek 11. ekonomija sveta, ali po prosečnom prihodu "po glavi“ stanovnika tek 67.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Stanje energenata u Srbiji: Da li zimu dočekujemo spremni?
radijator, grejanje

Intervju Ljubinko Savić

05.09.2022. 14:15

Stanje energenata u Srbiji: Da li zimu dočekujemo spremni?

Cela Evropa, a i Srbija, verovatno kao nikad do sada u poslednjih 20–30 godina dočekuju predstojeću zimu. Pitanje koje je svima nad glavama jeste hoće li biti dovoljno energenata za grejanje, prete li nam restrikcije struje i imamo li alternativu gasu koji stiže iz Rusije.
Close
Vremenska prognoza
broken clouds
10°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve