Saopšten novi termin
Ah, taj FEST... koji nije imun na društvene okolnosti
On je simbol kulturnog identiteta Beograda, prozor u svet kinematografije i svečana smotra najboljih filmova. Ključna tačka u kulturnom kalendaru grada, festival festivala. Svake godine, kroz ove i slične reči, naglašavamo značaj Festa, manifestacije koja Beograd svrstava među važne filmske centre.
Fest je, takođe, mnogo više od filmskog festivala, kulturnog događaja i tradicije - on je i odraz trenutka, refleksija društvenih i političkih okolnosti, ogledalo vremena u kojem nastaje. I tako je od njegovog osnivanja.
Projekcijom filma Roberta Altmana "Meš“ prvi Međunarodni filmski festival Fest otvoren je 9. januara 1971. Pod sloganom "Hrabri novi svet“. Beograd i Fest su već te prve godine, sa 73 prikazana filma i više od 100.000 gledalaca, mogli da se pohvale brojkama od kojih se ne bi stideli ni svetski poznati festivali poput Kanskog, Venecijanskog, Berlinskog. Međutim, prvi Fest takođe je pokazao da čak ni ovakav festival ne može u potpunosti da bude nezavisan od politike. Sedamdesete godine prošlog veka obeležili su zategnuti odnosi SAD i Sovjetskog Saveza, ali i balansirana politika Josipa Broza Tita koja se ogledala, između ostalog, i u pokretu Nesvrstanih. U kojoj meri je želeo da održi neutralnu sliku pokazuje i Fest.
Tito je prihvatio predlog tadašnjeg umetničkog direktora Festa Milutina Čolića da dodeli visoko jugoslovensko odlikovanje velikanima sedme umetnosti poput Čarlija Čaplina, Lorensa Olivija, Ingmara Bergmana, ali uz insistiranje da se odlikovanja daju i nekom iz zemalja nesvrstanih. Tako su naknadno u spisak dobitnika uvršćen i indijski režiser Satjadžit Rej, piše u knjizi "Fest ‒ zaveštanje od četiri slova“.
Da Fest nije mogao da ostane imun na politička zbivanja dokazuju i godine tokom kojih je zaćutao – 1993. i 1994. kada nije održan zbog rata i međunarodnih sankcija, ali i 1997. kada je otkazan zbog dešavanja na ulicama.
U toku su bile masovne demonstracije protiv režima Slobodana Miloševića koji je pokušao da prekroji izbornu volju građana iskazanu na lokalnim izborima. Situacija je eskalirala početkom februara nakon brutalne intervencije policije na Brankovom mostu kada su pretučeni građani i upotrebljeni vodeni topovi. U takvoj atmosferi pitanje održavanja Festa postalo je političko.
Goran Paskaljević je iz solidarnosti sa studentima otkazao retrospektivu svojih filmova, petoro članova saveta Festa je podnelo ostavke, a studenti su pozvali distributere da obustave prikazivanje filmova, što su oni i učinili. Nije bilo vreme za film, kao što, očigledno nije ni ove 2025.
Šuškalo se i nagađalo neko vreme da bi javnost konačno dobila zvaničnu informaciju da će ovaj februar proći bez održavanja najvećeg međunarodnog filmskog festivala prestonice.
Odbor Međunarodnog filmskog festivala, kojem predsedava Gradska sekretarka za kulturu Nataša Mihailović Vacić, doneo je odluku da se, u "najboljem interesu Festa“, pomeri termin održavanja, i da se njegovo 53. izdanje organizuje od 12. do 23. septembra.
"Ova odluka doneta je sa ciljem da se zaštiti integritet najznačajnije filmske manifestacije u Srbiji i da se osigura uspešan razvoj Festa u budućnosti“, napominju članovi Odbora u saopštenju.
Članovi Odbora iskoristili su priliku da podsete javnost da se o pomeranju Festa govorilo i ranijih godina kako bi se festival uskladio sa terminima drugih međunarodnih filmskih festivala, kako bi se obezbedio kvalitetniji izbor filmova, kao i efikasnije programsko i finansijsko planiranje tokom čitave godine.
"Imajući sve te faktore u vidu Odbor festivala doneo je odluku da iskoristi pomeranje termina i uputi u skupštinsku proceduru predlog za utvrđivanje novog, strateški optimalnijeg termina festivala. Fest ostaje veran svojoj misiji vrhunskog filmskog stvaralaštva i afirmacije Beograda kao kulturnog centra regiona. Verujemo da će ova odluka doprineti jačanju festivala i njegovom unapređenju i da će svakako doprineti stabilnosti i povratku Festa na ono mesto u regionu i Evropi na kom je od osnivanja bio i koje mu svakako pripada. Ovom odlukom stavljamo i tačku na sve dalje rasprave i spekulacije u javnosti o ovoj temi“, saopštio je Odbor.
Miloš Đukelić reditelj, producent i član odbora Festa u autorskom tekstu za NIN govorio je o razlozima zbog kojih se odlaže ovogodišnji Fest.
"Moje lično mišljenje je da, uzimajući u obzir da su filmska esnafska udruženja kojima pripadam, pozorišta i fakultet koji sam studirao, FDU, u štrajku ili blokadama, mislim da je jedino ispravno da se i Fest odloži.
Često je kod nas praksa da se ćuti i sakrije iza kolektivne odgovornosti, zvaničnih saopštenja i da se bilo kojim jasnim stavom nikome ne zamerite, ali mislim da za napredak društva moramo promovisati lični integritet i znanje kao vrlinu, a ne poslušnost i sistem netalasanja. Makar rizikovali da budemo pogrešno protumačeni, bitno je razgovarati i izreći svoje mišljenje“, napisao je Đukelić a potom dodao:
"Čini mi se da se i ova aktuelna dešavanja više koriste da se izvuče neka lična korist nego zaista konstruktivno priča o tome kako se biraju članovi upravnih odbora, umetnički direktori, koja je vizija za buduće festivale… šta sa programom…
Ne bih voleo da učestvujem u tome da jedan festival ovakvog renomea bude potrošen kao jeftina municija za dnevno-političke obračune ili, još patetičnije, diskreditovan zarad nečijih ličnih ambicija ili povređenih sujeta. Fest moramo čuvati i sačuvati i od sebe i od drugih.“
U trenutku kada veliki deo kulturne javnosti podržava studentske proteste i štrajkove održati Fest u redovnom terminu i stvarati atmosferu u kojoj se ništa ne dešava najblaže govoreći je neprirodno. Na kraju krajeva Fest bez publike nije Fest, a njegova je, trenutno, bioskopske sale zamenila protestima.
Zbog toga odlaganje deluje kao zdravorazumska odluka, samo se postavlja pitanje da li je septembar prava opcija. Treba reći da se septembarski termin održavanja Festa pominjao još ranije, pre studentskih protesta.
Ovu ideju u javnost je izneo Ivan Karl još 2022. godine, da bi je nedavno ponovo obrazložio.
Karl je rekao Tanjugu da je želeo da se to dogodi još posle jubilarnog 50. Festa 2022. godine i da je dva puta taj predlog stavljao na glasanje odboru festivala, u maju i avgustu mesecu te godine.
"Oba puta izglasan je i konačno poslat Skupštini grada na usvajanje. Verovatno taj papir još uvek negde stoji u pisarnici“, napomenuo je Karl.
U obrazloženju svog predloga, Karl je 2022. godine naveo da je tradicionalni termin u početnim mesecima godine imao smisla kada je Fest bio pregled najznačajnijih filmova prethodne sezone, učesnika velikih festivala, dobitnika Oskara i repertoarskih hitova.
Kako je naveo, filmovi viđeni za Oskare upravo kreću u američke bioskope, samim tim Fest ne treba da čeka ili strepi da će ih neka platforma apsorbovati do marta meseca.
"Pošto su Kan, Venecija i Toronto završeni i nema drugih velikih dešavanja, mogućnost dovođenja jakih gostiju u Beograd neuporedivo je veća nego u martu zbog Berlina i kampanje za Oskare“, istakao je Karl, dodavši da na početku jeseni još postoji mogućnost projekcija na otvorenom.
On je dodao da Fest ne treba da odustane od dosadašnjeg termina februar - mart, koji je odgovarajuć za reviju "Fest klasik“ na kojoj će biti prikazivane remasterizovane ‒ digitalizovane verzije filmova sa ranijih Festova.
"Na ovaj način Fest je u kulturnom životu Beograda, Srbije i regiona prisutan cele godine kroz retrospektivno revijalno dešavanje u februaru i centralno u oktobru mesecu“, naglasio je Karl u svom predlogu.
Ipak, ideja o održavanju Festa u septembru ima svoje manjkavosti. U ovom mesecu se već 20 godina uspešno održava jedan filmski festival – "Sedam veličanstvenih“, a tu je i Bitef. Reč je o festivalima koji manje-više dele istu publiku.
Fest ima i druge probleme pored termina održavanja jer nema ni selektora ni umetničkog direktora otkako je Jugoslavu Panteliću prošle godine istekao mandat. Odluku o tome ko će biti novi umetnički direktor Festa, doneće Skupština grada. Mnogo je izazova pred "festivalom festivala“, a sve ih je potrebno rešiti do novog termina održavanja, kad već do sada nisu bili rešeni. I to neće biti lako jer otežavajuća okolnost u celoj priči jeste to da veliki deo filmskog esnafa trenutno ima preča posla.
Kulturni događaji poput Festa ne mogu (pitanje je da li bi trebalo) da budu imuni na društvene okolnosti. To se pokazalo i onda kada se festival nije održao, kada je bio otkazan, ali i kada je u Beograd dovodio najveća imena svetskog filma. Tako je bilo nekad, tako je i danas – i tako će uvek biti. Ono što ovogodišnju situaciju čini neobičnom nije samo sudbina festivala, već i činjenica da smo umesto uobičajenih nostalgičnih priča o zlatnim vremenima, kada su Fest posećivali Miloš Forman, Sofija Loren i Robert de Niro, sada primorani da govorimo o sopstvenoj stvarnosti. A možda je upravo to suština svakog festivala – pa i Festa.