Scena
09.04.2022. 21:15
Lena Munitlak

Luj Vejn

Čovek zbog kojeg smo počeli da volimo mačke

Mačka
Izvor: Shutterstock

Fizika je odavno objasnila pojam elektriciteta, a nauka je napredovala umnogome zahvaljujući njemu. Međutim, kroz oko umetnika elektricitet se definiše mnogo drugačije.

Luj Vejn, kojeg u filmu "Električni život Luja Vejna" tumači Benedikt Kamberbač, elektricitet je nalazio u svojoj umetnosti. Film predstavlja umetnikov život izuzetno precizno, a dobio je i nagradu za najbolji britanski film na festivalu "British Independent Film Awards“.

Priča počinje monologom koji govori glumica Olivija Kolman, a koji nam približava poseban način na koji je Vejn shvatao elektricitet.

"Luj Vejn je verovao da su električne sile ono što nas vuče kroz život i što nam pomaže da sačuvamo sećanja. Elektricitet je ključ svih najvećih životnih tajni.“

Nakon smrti oca, Vejn postaje glava porodice, koju čini još pet sestara i stara majka. Na Vejna je stavljen ogroman teret finansijskog izdržavanja pa je primoran da svoj umetnički talenat komercijalizuje radeći za "London Illustrated Times“. Glavni urednik ovih novina, ser Vilijam, kojeg igra Tobi Džons, brzo mu je postao prijatelj, jedini pravi kojeg će umetnik imati u životu. Ekscentričan i divljeg duha, Vejn je delovao neodgovorno i zaneseno, ali je brzina kojom je stvarao ilustracije pomogla da drži svoj status.

Nedugo zatim u život njegove porodice ulazi guvernanta Emili, koju igra Kler Foj, a umetnikov život se okreće naopačke. Iako su različiti po klasama kojim pripadaju, njih dvoje se zaljubljuju i odlučuju da se venčaju i odsele iz Londona, u prirodu, gde on nastavlja da stvara.

Sreća je čudna stvar, klizava i lako se otrgne iz ruku razbije se u paramparčad.

Nedugo nakon venčanja, Vejnova supruga dobija dijagnozu raka dojke, sa crnom prognozom. Ovaj deo filma prikazan je u tamnim tonovima sete i patnje, kada sve deluje izgubljeno i bezvredno. Ipak, kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore, a mladi par nalazi malog mačora u svojoj bašti, daju mu ime Piter i odlučuju da ga drže kao ljubimca. Novi član porodice je dobrodošla kontra crnim oblacima Emiline bolesti koji se nadvijaju nad njihovim životima.

Mačke zauzimaju najvažnije mesto u njegovoj inspiraciji, a njegove ilustracije antropomorfnih mačaka postaju pravi hit u javnosti. U doba kada se odigrava ovaj deo priče o Luju Vejnu mačke su smatrane korisnim kućnim pomoćnicima, lovile su miševe i druge štetočine.

Iz perspektive današnjice, teško je zamisliti društvo koje nije marilo za mačke.

Ljubav koju Vejn gaji prema mačkama, a posebno svom miljeniku Piteru, bila je taj pokretački elektricitet koji je javnost očarao i probudio u njoj ljubav prema ovim slatkim stvorenjima.

Vejnove slike bile su ekscentrične, mnogi bi rekli i psihodelične, pune boja i scena u kojima mačke rade sasvim ljudske stvari, poput čajanke u prirodi. Vejn je koristio ilustracije mačaka da prikaže stanje u društvu. Kako je jednom prilikom rekao poznati pisac H. G. Vels, Vejn je napravio "čitav mačji svet, koji je ponekad komičan, ponekad tragičan, ali uvek reflektuje apsurde društva u kojem živimo“.

Vejn je u očima javnosti od običnog ilustratora i ljubitelja mačaka gotovo preko noći postao ekspert za sva mačja posla. Proglašen je predsednikom Nacionalnog mačjeg kluba 1890. i bio domaćin njihovih izložbi svake godine u Londonu.

Uprkos tome, Vejn nije zapravo imao veliko znanje o mačkama, a neke njegove teorije o njima, poput one da tigraste mačke imaju šare koje su magnetizovane ka Severnom polu, bile su sasvim van pameti.

Luj Vejn bio je odličan umetnik, ali jako loš biznismen. Sam je prodavao svoja dela, odbijao da ima agenta i napravio jednu od najvećih grešaka koju umetnik može napraviti: nije zaštitio prava na svoje ilustracije. Uprkos velikom uspehu, njegov manjak finansijske svesti ga je često ostavljao u nezavidnom položaju s novcem.

Životni put Luja Vejna je bio protkan i borbom sa mentalnim bolestima. Odmalena je imao čudne snove i priviđanja, a kasnije u životu, nakon smrti supruge njegovo zdravlje se naglo pogoršalo. U porodici je postojala istorija mentalnih bolesti, a jedna od njegovih sestara odvedena je u ludnicu nakon što joj je dijagnostikovana šizofrenija. Sam Vejn patio je od ovog stanja, koje se pogoršalo kada je i najstarija sestra preminula, nakon Prvog svetskog rata.

Najvidljiviji trag njegove bolesti nalazi se u samim ilustracijama, a stručnjaci kažu da se pogoršanje njegovog mentalnog stanja posebno primećuje od 1914. kada oči mačaka na njegovim slikama postaju sve maničnije.

Nestabilna priroda umetnikovog uma, njegova ekscentričnost i konstantna potraga za tajnom života pokreću ovaj film koji je jedan od boljih prikaza života i rada jednog umetnika - Luja Vejna koji je otvorio "mačja vrata" i čitavom društvu predstavio jedinstveni "elektricitet“ koji ova stvorenja poseduju.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
6°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve