Preporuka za čitanje
Misterija konzumerizma
Dejvid Foster Volas, rođen 1962, bio je američki romanopisac, pisac kratkih priča i esejista čija impresivna dela pružaju mračnu, često satiričnu analizu američke kulture, koji je nakon dugogodišnje depresije i uspešne borbe sa zavisnošću sebi prerano oduzeo život.
Volas je bio sin profesora filozofije i profesorke engleskog jezika. Debitantski roman “The Broom of the Sistem“ objavio je dok je završavao master studije, a kreativno pisanje predavao na Državnom univerzitetu Ilinoisa i na koledžu Pomona.
Volas je postao najpoznatiji po svom drugom romanu “Beskrajna lakrdija“, objavljenom devet godina nakon prvog, koji je pisao četiri godine. U njemu se pojavljuje široka lepeza postmodernih književnih likova povezanih mestom književne radnje: klinika za zavisnost u Bostonu znana kao Kuća Enet, kao i obližnja teniska akademija Enfild sa porodicom Inkandenza u fokusu.
Tri godine nakon Volasove smrti izašao je još jedan roman, “The Pale King“, koji je autor ostavio nedovršenim, a njegov dugogodišnji urednik ga objavio.
Časopis “Tajm“ je roman “Beskrajna lakrdija“ uvrstio u jedan od 100 najboljih romana na engleskom jeziku od 1923. do 2005. godine. Volasov stil pisanja kritičari upoređuju sa romanima Tomasa Pinčona i Dona Delila.
Konzumerizam i masovna kultura u romanu “Beskrajna lakrdija“ ogledaju se u fizičkoj i psihičkoj zavisnosti, te u industriji zabave, oduzimanju slobode ljudskom biću. Kroz bespuća i sunovrate romana uporno se traži glavna kopija filma “Zabava“ oca porodice Inkandenza, koji je izvršio samoubistvo u duhu svog vremena – guranjem glave u mikrotalasnu pećnicu, što je mnogo naprednije od samoubistva Silvije Plat koja je svoju glavu gurnula u plinsku rernu. Ali, ove dve smrti, iz dva vremena, korespondiraju. “Zabava“ je esencija potrošačkog društva. Stvaranje neutažive potrebe. Prikazivanje nelegalnih i legalnih načina, lišenih morala, za njihovo zadovoljenje.
U skladu sa tiranijom konzumerizma, narečeni film je toliko opsesivan i zavodljiv da gledalac ne može da prestane da ga gleda, što je san svake multinacionalne kompanije i njen smisao postojanja u potrošačkom društvu.
Kako uopšte savremenoj čitalačkoj publici preporučiti ovu obimnu knjigu tešku nekoliko kilograma, u standardnom formatu od preko hiljadu stranica, od kojih se skoro sto stranica sastoji od 388 detaljnih fusnota, te fusnota u okviru fusnota, što prekida linearnost radnje, stvara petlje i menja smer čitanja. Kakvu korist mogu imati od nje? Beskrajno je zabavna i otrežnjujuća.
Potraga za srećom i dobrim životom filtrira se kroz porodicu Inkandenza, armiju izgubljenih duša, tabletomana, alkoholičara, zavisnika, kriminalaca, izlečenih i nelečenih, takođe konzumenata, do zvezda tenisa u srednjoj školi Enfild, koje će neminovno, u skladu sa svojim rejtingom, ugasnuti i završiti svoju karijeru anonimni.
Predstavljajući futurističku viziju sveta u kome je oglašavanje postalo sveprisutno, a stanovništvo zavisno od konzumerizma, “Beskrajna šala“ ima svoj sopstveni kalendar, koji su imenovale kompanije koje su otkupile prava za promociju svojih proizvoda: pelene za odrasle, megaburgeri, medicinske obloge, sudo-mašine, sladoledi itd. Nema više bezličnih godina izraženih brojem, sada su u igri samo marketinški zakupljeni termini vremena, koji reklamiraju plaćene proizvode. Nakon istorije došla je metaistorija, a marketing je postao najmoćnije oružje, nova religija čovečanstva.