Scena
02.01.2022. 07:05
Dragana Todorović

Intervju

Nele Karajlić: Razišli smo se i pre rata

nele karajlić
Izvor: Ekspres

"Čovek ne odlučuje gde će se roditi, ni kada će se roditi“, kaže jedan od junaka romana "Solunska 28“, Dr Neleta Karajlića. Izvanredna naracija nas je gotovo uverila da je sticaj okolnosti odredio da Sarajevo dobije Nenada Jankovića, a sa njime i duh novog primitivizma, "Nadrealiste“, bend "Zabranjeno pušenje“…

Pitanjem – da li čovek odlučuje i gde će da umre? – počinjemo razgovor sa popularnim umetnikom koji se bavi muzikom, filmom, televizijom, pozorištem i književnošću, a koji je već jednom odbio da umre.

"Teško da čovek može odlučiti gde će da umre. Ja pretpostavljam da svako ko ima imalo ambicija, poželi još koji dan na ovome svijetu, bez obzira dokle je dobacio. Čak i oni koji su digli ruku na sebe to čine zato što su na to prisiljeni. Koliko god da se čini teškim, život je, ipak, dar. Valja ga maksimalno iskoristiti.“

Nele Karajlić
Izvor: Marko Stevanović

Iako mnogi misle da je kraj benda "Zabranjeno pušenje“ došao zajedno uz rat, on se ipak desio neposredno ranije, u bifeu Pozorišta mladih?

"Tačno tako. Rat koji je nastupio nedugo zatim bio je samo zgodno objašnjenje za raspad ’Pušenja’, ali nije bilo tako. Raspad se desio usled neslaganja između Seje i mene. On je želio da drži stari koncept, a ja sam od tog koncepta već bio malo umoran. Potonji albumi ovog i onog ’Pušenja’ jasno su pokazivali različitost u koncepciji.“

Ipak, skloni smo da verujemo da nije bilo rata i ratnih dejstava, da bi se možda neka nerazumevanja, mladalačke reakcije i sujete odavno razrešile na radost publike. Da li se slažete sa takvim mišljenjem?

"Naš razlaz nije bio rezultat mladalačke impulsivnosti. Mi smo imali jasne stavove koji su bili miljama udaljeni jedni od drugih. Možda bi moja popustljivost mogla da produži život benda, ali to ne bi trajalo dugo. S druge strane, ja sam bio taj koji je pulsirao između ’Nadrealista’ i ’Pušenja’. Pretpostavljam da je Seji bilo teško da s time barata. Imate pjevača koji svako malo snima za televiziju. Sa jedne strane to je dobro radi popularnosti grupe, ali sa druge, tako je teško praviti planove. Posljednji album ’Pušenja’ – ’Male priče o velikoj ljubavi’, sniman je u vrijeme dok sam se ja bavio ’Nadrealistima’. To je bilo prvi put da nisam prisustvovao svim snimanjima u studiju. Dakle, da nije bilo rata ništa se ne bi promijenilo jer je jasno da smo se mi razišli prije nego što je rat počeo.“

Nele Karajlić
Izvor: Marko Stevanović

Vaš prijatelj iz mladosti, sa kojim ste zajedno stvorili neke muzičke numere koje su himne vremena u kome su nastale – Sejo Sakson (Davor Sučić) u jednom intervjuu je rekao da "bendovi treba da žive do trenutka do kada mogu da rade zajedno, komponuju i stvaraju novu muziku“. Vi ste publici poslednji studijski album podarili daleke 1997, ali Vaš kreativni vulkan je dobio nove kanale: tri romana, saradnju sa Stefanom Milenkovićem… Šta je sledeće?

"Avantura sa Stefanom je nešto što me najviše inspiriše. Osjećam se kao neko ko je otkrio rudnik zlata. Probe koje imamo probudile su u meni onu istu sreću koju sam imao kao dječak. Ne želim da ureknem stvar, ali mislim da taj projekat ’Rok el Classico’ ima veliku budućnost.“

Publici na Stadionu "Tašmajdan“ u Beogradu taj projekat ste predstavili 21. juna kada se obeležava Svetski dan muzike. Kada i gde ćemo moći ponovo da uživamo u toj umetničkoj bajci?

"Ono što je sigurno jeste da ćemo ’Rok el Classico’ predstaviti ne samo u Beogradu, već i u Banjaluci i Novom Sadu. Nadam se da će projekat imati duži život!“

U svojoj knjizi "Fajront u Sarajevu“ kažete: "Lako je imati Steriju, Domanovića, Nušića, Kovačevića... kad ti je pozorište u kući više od četiri veka, kada ti se na talenat nakaleme još i tradicija pobune, bunt protiv nepravde, sitni kiseli humor...“ Istorijsko i kulturološko nasleđe nam je, dakle, ostavilo u amanet talenat da kroz igru i umetnost prevladamo nedaće koje nas okuju. Vaša supruga je Beogradu podarila novu galeriju, gde ćemo imati prilike da upoznajemo razne umetnike. Koga Vi vidite trenutno kao potencijal da jednog dana bude velikan naše muzičke, književne ili likovne scene?

"Galerija ’Sanjaj’ je jedan mali doprinos moje skromne familije kulturi ovoga grada i ove zemlje. Mi nemamo pare niti moć da upravljamo velikim kulturnim sistemima, ali imamo dovoljno snage i umijeća da otvorimo jedan kutak u kome će se sakupljati umjetnici, zanesenjaci i ljubitelji lijepoga. Dvadeseti vijek nam je pokazao da je kultura najmoćnije oružje, da je snaga muzike, književnosti ili slikarstva mnogo jača od silnih bombi i tenkova. Ako neki grad, poput Beograda, zaista želi da bude velik, onda mora da ima male galerije. Veliki grad je velik zato što ima male galerije. Galerija ’Sanjaj’ je krenula ambiciozno, izložbom tri mlada slikara pred kojima je, uvjeren sam, velika karijera. Marko Kusmuk, Damjan Kovačević i Vladimir Lalić su imena koja bi za pola vijeka mogla da budu klasika. Mi ćemo biti ponosni što smo imali tu čast da ih predstavimo u galeriji ’Sanjaj’.“

Da li ima malih garažnih bendova, poput "Zabranjenog pušenja“, koji su spremni da potuku muzičku industriju kao vi nekad?

"Danas je drugačije vrijeme. Teško je napraviti poređenje sa onim vremenom u kojem smo mi odrasli. Danas nedostaje utopija. I to ne samo kod nas, nego i u cijelom svijetu. Tehnologija je pobijedila umjetnost. Novi ’iPhone’ se čeka sa većim nestrpljenjem od novog albuma ’Rolingstonsa’. U takvoj atmosferi teško je svirati rok muziku. Ali, s druge strane, to može da bude inspiracija.“

Od 4. januara na TV ekrane se vraća serija "Složna braća“, sada sa novim glumcima i novim pričama. Po čemu se sve "Složna braća – Nekst Đeneration“ razlikuje od prethodnog serijala?

"Razlikuju se upravo onoliko koliko se razlikujemo mi u posljednjih 25 godina. Jednostavno, prošlo je dosta vremena, pojavila se nova generacija koja ima sasvim druge ideje, svjetonazore, interesovanja i ciljeve. Ona prva generacija, još uvijek je bila pod uticajem vremena koje je obilježila Jugoslavija, sada su tu novi ljudi, nova stremljenja, ljudi rođeni u kapitalizmu, ne pamte Miloševića i Tuđmana, a kamoli Tita. Oni imaju druga stremljenja, ideje i ambicije. Samo jedna stvar je zajednička za obe serije. To je smijeh.“

Poraz Želje od Videotona bio je kraj jednog sna. Da li danas sanjate neke nove sportske snove i uz koji sport, uz koje sportiste?

"Svaki moj san se odavno pretvorio u pepeo. Nikada se ništa nije ostvarilo, ali znamo da ’Života nema bez snova’. U međuvremenu, pojavio se Piksi i, iz meni neobjašnjivih razloga, nekim čudom, reprezentacija je počela da igra kao u snu. Pobjeda nad Portugalom probudila je u meni dječaka navijača. Ponovo sanjam. Sanjam Katar! Finale, minimum!“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Ričard Klejderman, pijanista kojeg slušaju i oni koji ne vole klasiku
Ričard Klejderman

Ekskluzivni intervju

17.12.2021. 07:05

Ričard Klejderman, pijanista kojeg slušaju i oni koji ne vole klasiku

Ukoliko i niste ljubitelj klasične muzike, sigurno ste čuli najmanje jednu kompoziciju u izvođenju Ričarda Klejdermana, "Baladu za Adelinu“, na primer, koja je prodata u 28 miliona kopija u 38 zemalja sveta. I mnoge druge kompozicije, pre svega rok i pop koje je svirao u duhu klasične muzike, postale su toliko popularne da je plavokosi muzičar ušao i u Ginisovu knjigu rekorda kao najuspešniji pijanista na svetu.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
7°C
25.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve