Gledali smo
UZNEMIRUJUĆI Netflix dokumentarac o kom se priča - rasplet će vas šokirati
"Netfliks“ svakog meseca objavljuje bezbroj dokumentaraca o istinitim zločinima, ali Unknown Number: The High School Catfish je jedan od onih koji je zaista šokirao gledaoce, a ubrzo je postao najgledaniji film na "Netfliksu“ u SAD, a globalno treći najgledaniji na toj striming platformi.
Dokumentarac se bavi slučajem sajber maltretiranja koji je potresao mali grad Bil Siti u Mičigenu, 2020. godine. Tinejdžerima Lorin Likari i njenom tadašnjem momku Ovenu počele su da stižu preteće SMS poruke sa nepoznatog broja. Lorin je imala samo 13 godina kada je dobila prvu poruku, a što se ubrzo pretvorilo u svakodnevno maltretiranje tokom narednih 15 meseci.
Ponekad je Lorin dobijala i do 50 poruka dnevno u kojima nepoznata osoba negativno komentariše njen izgled, govori joj da treba da se ubije i piše groteskne, seksualno eksplicitne poruke o njoj i Ovenu, koji je takođe bio maloletan u to vreme. Poruke su iz dana u dan postajale sve mračnije, a stizale su sa više različitih brojeva.
Pošiljalac poruka je stvorio izmišljeni ljubavni trougao i sebe predstavio kao nekoga ko može da seksualno zadovolji Ovena "za razliku od Lorin“. Naziva je pogrdnim imenima i ismeva njen manjak seksualnog iskustva. Oven takođe dobija manipulativne, seksualno eksplicitne poruke. Svakodnevno zlostavljanje je ozbiljno uticalo na njihovo mentalno zdravlje.
S obzirom na to da je pošiljalac znao mnogo ličnih detalja, sumnja je pala na njihove školske drugove. Zbog nemogućnosti policije da otkrije ko šalje tinejdžerima lascivne i preteće poruke, u istragu se uključio FBI i otkrio da je počinilac Lorina majka, Kendra Likari.
Neki od učesnika u dokumentarcu sugerišu da Kendrino ponašanje liči na oblik Minhauzenovog sindroma preko posrednika, što je slučaj kada osoba laže i nanosi štetu nekome kako bi ga učinila zavisnim od nje. To znači da je Kendra maltretirala ćerku kako bi se Lorin, uplašena, okrenula majci da je zaštiti. Međutim, film se ne bavi dovoljno Kendrinim motivima, što je jedna od glavnih zamerki rediteljki Skaj Borgman.
Kendra učestvuje u dokumentarcu i dozvoljeno joj je da iznese svoju stranu priče. Govori o tome kako je postajala "druga osoba“ kada je pisala, svesna je da je "mentalno bolesna“, ali tvrdi da nije ona poslala prve poruke, već da je samo nastavila da ih šalje nakon što je "neko drugi“ započeo. Navodno, htela je da pomogne da se otkrije pravi pošiljalac. Policija je utvrdila da to nije istina i da Kendra stoji iza svih poruka. Osim različitih brojeva telefona, koristila je i aplikacije za sakrivanje broja.
Ipak, Borgman dopušta Kendri da priča šta želi, ne ispravlja je kada je očigledno da laže i ne pritiska je da objasni zašto je zlostavljala ćerku. Tako se stiče utisak da autorka dokumentarca i Kendru posmatra kao žrtvu.
Važna činjenica koja se u filmu ne spominje je da su mnogi policajci i građani mislili da poruke šalje Kendra i pre nego što je FBI to otkrio. Gledaocima je predstavljeno kako niko nije ni posumnjao da bi počinilac mogao biti neko od članova porodice Lorin i Ovena. To je svakako dobro za "šok efekat“ kad saznamo da je u pitanju Kendra, ali ne odgovara istini.
Kako piše sajt "The Cut“ koji se dosta bavio ovim slučajem kada je Kendra uhapšena u decembru 2022. godine: "Malo-pomalo, ljudi u gradu počeli su da šapuću o njoj, o pažnji koju je stalno tražila. Jedan roditelj, listajući otkucane stranice sa SMS porukama, zaključio je: ’Ovo piše odrasla osoba. Ne bih tražio krivca dalje od Kendre’.“
Ako su svi imali osećaj da je ona slala poruke, to menja stvari i tera vas da se zapitate: kako je bilo potrebno toliko vremena da bude uhvaćena?
Na to pitanje, kao i na pitanje zašto je Kendra Likari uznemiravala sopstvenu ćerku, film ne nudi odgovor. Međutim, dokumentarac se na interesantan način bavi zavisnošću od pametnih telefona, anonimnošću na internetu i životom generacije Z.
U današnje vreme, zabrinuti zbog sve većeg upliva društvenih mreža i veštačke inteligencije u živote dece i mladih, skloni smo tome da se, sa strepnjom, zapitamo šta nam rade deca na internetu. Gledamo uznemirujuće priče, poput one u seriji "Adolescencija“ i od njih drhtimo od straha.
U maniru pitanja "Šta nam rade deca?“, policija i stanovnici Bil Sitija, pa na kraju i FBI, tokom istrage su se fokusirali na Lorine vršnjake i prijatelje kako bi pronašli krivca. To bi morao biti još jedan slučaj štetnog uticaja društvenih mreža na decu, zar ne? Jer, ako nije krivo ni dete, ni internet, ostaje nam samo jedan mogući počinilac – roditelj, a među njima ima žrtava vršnjačkog nasilja, emocionalno nezrelih ličnosti, ljudi narušenog mentalnog zdravlja…
Zbog toga je podjednako važno da se zapitamo šta nam rade roditelji i da se podsetimo da nasilje na internetu nije "rezervisano“ samo za mlade.