Sport
30.09.2025. 14:20
Zoran Šećerov

INTERVJU

DRAGAN OKUKA: "U Srbiji su treneri sve manje treneri"

Dragan Okuka ATA
Izvor: ATAIMAGES / Antonio Ahel

Srbija nema sportsku kulturu strpljivog čekanja. Rezultat se traži preko noći. I lična ili kolektivna osobina priznanja greške takođe ne stanuje u fudbalskoj Srbiji i zato kad ne ide, otkaz kao jedini krivci dobijaju treneri.

Od početka fudbalskog šampionata do danas, odigrano je devet kola Superlige Srbije u sezoni 2025/26, šest ekipa promenilo je šefa struke. Što je mnogo ‒ mnogo je. Čak je za ozbiljnu fudbalsku priču i previše.

Nogu je povukao Ivan Vasiljević (IMT), kome se vrlo brzo, valjda posle drugog kola, a zbog neuspeha u Evropi, pridružio takođe ostavkom i jedan od najdugovečnijih na srpskoj fudbalskoj sceni, Feđa Dudić, trener kragujevačkog Radničkog.

Otkaz je na početku prvenstvene trke uručen i Slavku Matiću (Radnički Niš), a zatim i Mladenu Dodiću (Mladost, Lučani). Posle devetog kola bez zvanja šefa struke ostali su i Dušan Đorđević u subotičkom Spartaku, odnosno Mladen Nikolić u Napretku.

"Kako lako dobijaju posao, naši treneri ga još lakše gube“, konstatuje Dragan Okuka, trener koji se rado odazvao da za "Ekspres“ govori o osetljivoj temi uloge trenera u srpskom fudbalu.

Dokazani stručnjak ima i logično objašnjenje zašto se sve to događa.

"Naši treneri su slabo plaćeni i prihvataju svaki posao, naravno pod uslovima koji diktiraju klubovi, i zato ih lako i smenjuju.“

Srpski treneri nerado pričaju o svom statusu. Svesni su pozicije potrošne robe zadužene da ispunjava alave apetite aktuelnih fudbalskih moćnika. Moguće je da bi sve imalo i drugu konotaciju ukoliko bi postojala podrška krovne organizacije. Ali kako je u praksi uprkos brojnim obećanjima nemaju, slika na terenu se godinama unazad ne menja, a monolog srpskih trenera se sada već decenijama unazad svodi na reči "nemoćni smo i nezaštićeni“.

"Hijerarhijski u srpskim klubovima ispred trenera su sportski direktori, onda i gazde bez obzira na to da li klub finansira privatnik ili lokalna samouprava. Ove dve grupacije o svemu odlučuju. Prvo o dovođenju igrača, takođe i selekciji, a onda i o tome ko će igrati i šta će igrati. To je opasnost, ali je i trend ne samo kod nas, već i u fudbalskom svetu u kome je sve manje velikih trenerskih autoriteta. Danas praktično ovaj epitet ide uz imena Ančelotija i Gvardiole. Oni su izuzetak u nečemu što već polako postaje pravilo.“
 

I u Srbiji postoje izuzeci. Status nepromenljivih u Superligi imaju Simo Krunić u OFK Beogradu i Vladan Milojević (Crvena zvezda). Svi ostali su kao veš u centrifugi.

"Retki su zaista treneri koji se u srpskim klubovima pitaju o stvarima o kojima bi trener trebalo da se pita. Biće tako i ubuduće ili sve dok ne dođemo na to da naši ljudi koji rukovode klubovima ne shvate da je osnova dobrog rezultata trener i njegov rad. Trenutno smo u poziciji da se sve vrti oko predsednika i sportskog direktora“, kaže Dragan Okuka.
 

Da loša navika donosi i loše rezultate, Srbija postaje svesna tek onda kad srpski klubovi izađu na međunarodnu scenu.

Na jednoj strani je Crvena zvezda koja, uverava Okuka, ima evropski rejting i autoritet, finansijsku poziciju i dobar budžet, ali samo za naše prilike. Svi ostali su na drugoj obali moćne reke naseljenoj promašajima bez presedana.

"Ostali će morati da menjaju shvatanja. Dok to ne urade, plaćaće se visoka cena, pogotovo na evropskoj sceni. Došli smo do pozicije da čak ni Partizan ne može da obezbedi učešće u Ligi konferencija, što je više od neuspeha, odnosno da kragujevački Radnički ili Novi Pazar ne mogu dalje od prve runde kvalifikacija. Za ugled srpskog fudbala to naravno nije dobro.“

Razloge očajnih rezultata na evrosceni Okuka tumači istinom da su u srpskom fudbalu treneri sve manje treneri, odnosno da su nebitan faktor jer se u poslednje vreme njihova uloga svodi praktično na posao kvalifikovanog izvođača fudbalskih radova.

"Žalosno je što treneri na sve to pristaju i zato smo u klupskom fudbalu trenutno to što jesmo“, povezuje uzroke i posledice Dragan Okuka.

Podsećamo da Srbija ima hiperinflaciju trenera sa PRO licencom, da je taj broj iznad sto.

"Ne, u ovom trenutku imamo 230 trenera s PRO licencom i većina njih ne radi. Danas gazde u srpskim klubovima ne traže trenera znalca, već trenera uz pomoć laptopa i statistike. Analitičari, nutricionisti, fitnes treneri i ko zna ko još sportskim direktorima i predsednicima su bitniji od šefa stručnog štaba, što za posledicu ima da se trener sve manje i manje pita.“

Okuka ne krije odbojnost prema trendu i te kako prisutnom u svetu fudbala po kome su statistički podaci tipa koliko je ko oduzeo lopti, imao tačnih pasova ili pretrčanih kilometara, koliko je dobio, a koliko izgubio duela i slično bitniji od onog što je suština fudbala.

"Činjenica je da su stručnim štabovima, kada je u pitanju savremeni fudbal, neophodni ljudi različitih profila, ali uprkos svemu lično se nadam da će uskoro pojaviti autoritet koji će sve to da svede na razumnu meru i da će fudbal ponovo biti samo igra jer on to izvorno i jeste. To što ga planeta lako razume i jeste objašnjenje njegove ogromne popularnosti. Američki fudbal je to samo u Americi, izvan granica Amerike ne uživa popularnost jer ga ljudi ne razumeju.“

Mnogi koji vole fudbal još nisu raščistili dilemu da li Srbija ima kvalitetnu struku, odnosno trenere sposobne da fudbalu vrate prepoznatljivu snagu i autoritetom znanja ovdašnji fudbal u evropski vrh.

"Uvek je bilo kvalitetnih trenera na ovom prostoru. Ima ih, naravno, i danas. Sve ove igrače koji igraju ovde i u Evropi neko je selektirao, usmerio, fudbalski obučio. Dakle, dobrih trenera ima, ali oni nisu u prilici da svoj posao rade u kontinuitetu i zato nismo kurentni na evropskoj sceni. Vladan Milojević u Zvezdi ima kontinuitet, takođe i rezultate. Tri puta je odveo Zvezdu u Ligu šampiona, ove godine igra Ligu Evrope. Bilo bi neukusno i krajnje nerazumno tako nešto potcenjivati. Vlado Gaćinović radi kvalitetno u Novom Pazaru, Blagojević takođe u Partizanu bez obzira na to što njihov rad nije ispraćen rezultatom u Evropi. Lalatović ima energiju dobrog trenera, dok Simo Krunić iz sezone u sezonu dokazuje da je stručnjak kome se može verovati. OFK Beograd je iz trećeg ranga doveo do Superlige. Šteta je što nije dobio priliku, uprkos plasmanu, da se sa svojom ekipom predstavi i u Evropi. Zaslužio je tako nešto.“

Podsećamo Okuku da uprkos svemu Evropa ne vapi za stručnjacima iz Srbije, da ih je sve manje i manje u klubovima na kontinentu.

"Pre nekoliko dana snage su odmerili u Ligi šampiona Juventus i Borusija Dortmund. Sa klupe su ih predvodili hrvatski stručnjaci, Tudor i Kovač. To je rezultat uspeha hrvatske reprezentacije. Kod nas situacija u tom smislu nije pozitivna. Osim Marka Nikolića koji je trenutno u Grčkoj i Dejana Stankovića koji radi u Rusiji, drugih trenera u Evropi nemamo. Ivan Jovanović i Veljko Paunović su nešto drugo. Dobar posao pravi Lazetić u Makabiju, istrpeli su ga u Bačkoj Topoli, sećam se poslednjeg kola prvenstva kad je imao priliku da igra Ligu konferencija. Izgubio je od Vojvodine, ali je predsednik kluba Žamberi pokazao strpljenje i Lazetić je naredne sezone napravio rezultat i uveo svoj tim u Evropu. On je jedan od trenera sa ovih prostora koji obećava. Međutim, sve ovo je i više nego dobar pokazatelj koliko se treneri kod nas cene i poštuju, koliko smo spremni da im damo vremena da se pokažu i dokažu.“

Nekada je priča bila sasvim drugačija. Naši stručnjaci su radili i u Evropi, takođe i u Kini kada su tamo treneri bili jedan Skolari, Lipi, Pelegrini. Radili su i imali bolje rezultate od slavnih stručnjaka.

Uz konstataciju da Srbija ima dosta školovanog trenerskog kadra ide i pitanje da li taj kadar ima i neophodno znanje za velika dela. Pravog odgovora još nema. Okuka ističe, međutim, jednu vrednu novinu.

"Dopada mi se napor koji čini FSS. Angažovan je čovek za strategiju i razvoj. Siguran sam da će u toj priči struka imati prioritet. Ranko Stojić to garantuje svojim imenom, čovek je sa velikim iskustvom, dobrim obrazovanjem, sjajnim kontaktima u inostranstvu i da ne nabrajam dalje. Bio je golman internacionalac, reprezentativac, vodio je klub (Rad), što znači da probleme poznaje iznutra. Afirmisao je kroz klub i brojne igrače, stručnjake. Takođe je i fudbalski menadžer sa licencom.“
 

Okuka ne krije ubeđenje da će uz pomoć Stojića konačno iz senke na površinu izaći dugo čekana potreba za školovanjem, kao i stalnim usavršavanjem trenera na svim nivoima.

"Trener nije samo osoba koja pravi trening planove i vodi utakmice. On je i motivator, menadžer, strateg koji oblikuje karijeru fudbalera i tima kao celine. Veliki treneri su od prosečnih timova pravili prvake, a od talentovanih fudbalera legende. Trener je osnova svega. U klubu se sve vrti oko njega. Ne samo u prvom timu, već i u svim drugim klupskim ekipama, od pionira, preko kadeta do omladinaca. Ne zaboravite ni to da dobar trener od manje kvalitetnih igrača može napraviti i tim i rezultat“, naglašava ističući ulogu trenera srpski stručnjak s bogatim internacionalnim iskustvom.

Okuka takođe podseća da danas gotovo svi timovi liče jedni na druge, da statistika i podaci ne vrede ništa ukoliko se na terenu ne igra fudbal i na pravi potez dostojan majstora.

"Kad se susretnu oni najkvalitetniji timovi, svi su isti, svi su taktički obučeni, fizički spremni. U prevodu, 95 odsto je sve isto. Onih pet odsto čine fudbaleri ekstra klase. Juče je to bio Mesi, danas je Kejn. Oni prave razliku, oni su ti koji imaju sposobnost da kad izađu na teren iznenade protivnika i publiku. Njihova igra daje draž fudbalu.“

Podsetio je i na misao o savremenim trenerima koju je potpisao legendarni italijanski stručnjak Marčelo Lipi.

"On govori da danas postoje dve vrste trenera. Jednoj pripadaju oni koji slepo veruju statistici i non-stop su na laptopu, dok su u drugoj oni koji gledaju igrače i fudbal kao igru. Za sebe je rekao da je iz druge priče i da se oslanja na igru, iskustvo i rad. Ukoliko nije pretenciozno, i ja takođe. Bojim se, međutim, da svetski fudbal ide u drugom pravcu, da će statistički parametri biti u prvom planu, a to nije dobro za fudbal.“

Okuka ne veruje da će eksperiment Luisa Enrikea, koji je nedavno na jednoj utakmici jedno poluvreme svog tima opremljen tehnikom pratio sa tribina, postati sutra manir.

"Enrike je bio veliki igrač, sada kao trener vodi veliki klub koji igra dobro. Imao je sigurno razlog zašto se popeo na tribinu sa koje se neke stvari bolje vide, čitav teren se vidi, ali ubuduće će sedeti na klupi. Bar tako verujem. Treneru je mesto na klupi, pored igrača. Igrač te tada kao trenera jednostavno oseća, to mu znači puno.“

Vraćamo se na domaći teren, potrebu da naši treneri ponovo budu stručnjaci sa prepoznatljivim vrednostima.

"Kod nas svi više znaju od trenera. I gazde klubova i sportski direktori, saradnici, novinari. Možda se i tu krije odgovor zašto smo trenutno na UEFA listi tek 22. uz strepnju da niko ne zna gde bismo mogli da završimo. I sve je to zato što se ne poštuje struka, znanje, ne vrednuju prave i dokazane vrednosti. Suština je da je osnov svega trener. On uistinu to i jeste, ali samo u onim klubovima i sredinama koje se mogu nazvati normalnim.“
 

Planiranje budućnosti danas je neophodnost ili jedna od bitnih karika savremenog shvatanja fudbala.

"Nije fudbal samo sezona ili dve, daleko je kompleksniji, što zahteva da ga treba gledati unapred deset godina. A tu je uloga trenera i te kako bitna“, dodaje dokazani stručnjak koji se može pohvaliti da su njegovi klubovi osvajali titule i kod nas, ali i u Poljskoj.

Unutar srpske fudbalske organizacije zvanično postoji i trenerska. Postoji i Stručni savet FSS-a, ali samo na papiru jer se ništa ne pita. Čak se ni ne konsultuje kada je u pitanju izbor trenera nacionalnih selekcija, njihov profil.

"Koliko znam, treneri mlađih kategorija u FSS-u su slabo plaćeni. Ozbiljan trener sa ozbiljnim pedigreom za tako malu, potcenjivačku sumu novca taj poseo ne želi da radi. U FSS-u moraju da shvate da kvalitetan trener za rad sa ne znam U17 ili U19 selekcijom mora da bude i adekvatno plaćen.“

Pravi se još jedna greška. Da li slučajno ili namerno Okuka ne zna, ali zna da se FSS prilikom izbora trenera nacionalnog tima oslanja na autoritet fudbalske karijere.

"Autoritet znanja je daleko važniji. Igrači brzo potroše autoritet fudbalske karijere nekog selektora i kad shvate da izostaje nadogradnja, odnosno neophodno znanje, onda nastaju problemi. Fudbaler brzo prepozna da li ima koristi od tog i tog trenera. Svaki igrač vidi ko je dobar trener, igrača i navijača niko ne može na tu temu da prevari. Autoritet karijere je OK, on u početku pomaže, ali brzo prolazi ako sve nije nadgrađeno znanjem.“
 

Ima i još jedan problem. Kod nas ne postoji kontinuitet, treneri mlađih kategorija ne stižu do klupe A selekcije. Ili se to dešava retko.

"To je slabost Saveza. Uzimam svoj primer. Vodio sam u mladoj reprezentaciji generaciju u kojoj su bili golman Stojković, Milijaš, Basta, Janković, Ivanović, Simon Vukčević, Mirko Vučinić, Danko Lazović i da ne nabrajam dalje. U baražu smo pobedili Hrvate na ’Marakani’ 3:1, u Zagrebu smo slavili 2:1. Njih je u ulozi selektora predvodio Slaven Bilić. Uprkos tome što se nije plasirao na Prvenstvo Evrope, dobio je A selekciju, a meni su dali otkaz i rekli hvala. Za one koji su tako odlučili plasman u polufinale PE bio je neuspeh. Sve ovo govori puno toga o nama, mi uvek nešto tražimo, izmišljamo toplu vodu. I još nešto, od tih dvadesetak igrača koje sam selektirao u mladoj Klemente je u A reprezentaciju pozvao dvanaestoricu. Zašto, zato što su bili kvalitet.“

Priča se da selektori u FSS-u trpe ogroman pritisak, da nisu samostalni u odlučivanju, izboru reprezentativaca.

"Izdržao sam mnoge stvari, priznajem. I na kraju za doslednost kao trener bio nagrađen. Svi igrači koje sam selektovao postali su A reprezentativci, čak i rezerve. U Lomića niko nije verovao, Duška Tošića takođe. Međutim, i oni su napravili i te kako zapažene karijere. Ne sme samo rezultat da bude u prvom planu. Veći je uspeh to što su svi postali A reprezentativci.“

Okuka ističe da se odavno korača pogrešnim putem, podseća i na to da mlada reprezentacija dugo nije bila na EP-u.

"Malo je igrača iz mlade reprezentacije koji sada igraju za A tim. I onaj čuveni tim Veljka Paunovića koji je trijumfovao na svetskom prvenstvu je sada na zalasku karijere. Nemamo njihove naslednike jer mladu reprezentaciju sastavljamo od igrača koji uglavnom igraju negde u inostranstvu. To se mora menjati, mlada reprezentacija i ubuduće morala bi da ima funkciju poslednjeg filtera pred prelazak u A tim. Tu se procenjuje da li je igrač budući reprezentativac ili nije“, tvrdi Dragan Okuka.

Za srpski fudbal takođe nije dobro što mlađe selekcije ne igraju u kontinuitetu velika takmičenja. Kad se tako nešto događa, onda valja i konstatovati da se negde debelo omanulo.

"Nije dakle uvek trener kriv, puno toga zavisi i od drugih faktora. Konkretno nadarenosti jedne generacije, dakle kvaliteta igrača. Ako nema kvaliteta, a očigledno nema, onda imamo i selekcije koje ne mogu dalje od kvalifikacija.“

Srpskim selekcijama, klubovima takođe, zamera se da igraju sporo, staromodno.

"Fudbal je postao fizika, mnogi igraju nisku zonu. Kad se dve izjednačene ekipe spuste u niski blok, teško je to probiti. Tada na scenu stupa brza odluka, brza ideja, brzo odigravanje, brz pas, jedan kontakt s loptom. Kod nas se, međutim, lopta overava i po nekoliko puta. Osnova za brz fudbal nije samo brzina igrača, osnova brzog fudbala je tehnika.“

Tehnika koja je nekad bila ponos više nije osnovna vrednost srpskih fudbalera. Okuka ima odgovor i zašto je to tako.

"Jedno je obuka mladih igrača, drugo je trening. Ljudi kod nas to mešaju. Osnova brzog fudbala je tehnika, a to je obuka. Tu zaostajemo. Danas se ceni da brzo odigraš, da imaš brz prijem, dijagonalu od 60 metara. To se vrednuje kao kvalitet, a mi to nemamo.“

Utisak je da i dalje živimo u prošlosti, od stare slave, nekih fudbalskih mitova.

"Nema više drastične razlike između reprezentacija iz prvog i poslednjeg šešira. Niko više ne sme da potceni Gruziju, Jermeniju, Andoru i slične selekcije. Videli smo i da su igrači sa Gibraltara fudbalski obučeni, ni oni ne mlate loptu, fudbal se razvija neslućenom brzinom, a mi to, utisak je, ne pratimo na adekvatan način.“

Na dobro srpskom fudbalu ne sluti ni sve izraženiji trend prodaje mladih i talentovanih igrača, fudbalskog poluproizvoda.

"Iz naše lige i njoj sličnih svet više ne želi igrače starije od 20 godina. Traže se oni od 18 i mlađi. Nije tajna ni da klubovi teže da što pre prodaju takve igrače. Nekada je to radio Zdravko Mamić u zagrebačkom Dinamu, danas to radi Crvena zvezda. Jer, ako igrač napuni 21 godinu, veliko je pitanje da li će ga klub prodati. Evropa jednostavno ne kupuje takve. Za naš fudbal to nije dobro. Zvezda prodaje mlade, Čukarički takođe, ali 90 odsto se njih za tri ili četiri godine vraćaju da igraju u Zvezdi ili Čukaričkom“, kazuje Okuka.
 

Evropski bogati klubovi imaju u svemu svoju logiku. Imaju i budžete za kupovinu talentovanih igrača.

"Oni taj novac ne mogu da potroše u druge svrhe. Zato većina u poslednjem trenutku kupi tri ili četiri mlada igrača. Vode se logikom da ako prođe jedan od pet posao je dobro obavljen. Mnogi na tom putu posustanu. Pravo je pitanje da li oni sa 18 ili 20 godina mogu da igraju u timovima iz lige petice. Mali Maksimović je odigrao 10 utakmica u Zvezdi, ali je bilo vidljivo da je on igrač za veće stvari. Danas je Maksimović u Lajpcigu, a Milosavljević u Premijer ligi Engleske. Mnogi tvrde da je to prevelik zalogaj za njih, ali tržište je takvo, nemoguće je bilo da ostanu u Zvezdi.“

Fudbalska Srbija se pita i zašto su hrvatski igrači na većoj ceni, odnosno zašto i naši ne vrede jednako s obzirom na to da praktično potiču iz iste škole.

"Ne znamo da li je ista, to mi mislimo, ali ne znamo. Reprezentativni fudbal daje težinu. Naša liga je trenutno bolja od hrvatske, Zvezda je sad ispred svih u regionu, nemaju oni klubova osim Dinama koji su blizu Zvezdi. Ali imaju moćnu reprezentaciju. Da li imaju bolju edukaciju trenera ili rad, to ne znamo, ali da su traženi ‒ jesu i to, ponavljam, zahvaljujući rezultatima reprezentacije.“

Okuka se zalaže da u mlađim kategorijama rezultat ne bude u prvom planu, odnosno prioritet.

"Pričalo se da Partizan nema generaciju, a onda je iz te netalentovane ekipe bez rezultata u prvi tim stiglo šest ili sedam igrača sposobnih da i te kako uspešno odgovore izazovima prvotimca. Nije, dakle, u mlađim kategorijama bitan samo rezultat, bitno je da trener u mlađim kategorijama ne radi opterećen rezultatom. Decu pre svega treba učiti da igraju fudbal.“

Partizan je i dokaz da klub uprkos nedostatku rezultata može da se pohvali kako ima zadovoljne navijače.

"Partizan je daleko od titule ili trofeja u Kupu, nije se izborio ni za mesto u Evropi, ali je publika zadovoljna. Navijači jednostavno dolaze na utakmice. Međutim, za godinu ili dve ta ista publika neće biti zadovoljna, tražiće titulu, pehar Kupa. Trener i o tome mora da vodi računa.“

Vremena se menjaju, generacije danas nisu iste kakve su bile nekada. Jedna od osobina dobrog trenera jeste da se zna prilagoditi vremenu u kojem radi.

"Nekada je manir strogoće trenera i čvrste ruke pio vodu. Ono nekadašnje ja sam trener, ja sam Bog je takođe palilo, a danas je neupotrebljivo. Sada je igrač u središtu svega. Trener radi za par hiljada evra mesečno, a igrač igra za sume koje su deset i više puta veće. Trener jednostavno mora da se prilagodi vremenu u kojem živi, a ovo je i vreme kada i trener mora da se uz prilagođavanje priključi i trendovima koji su u opticaju. Kvalitet rada i razgovor je način kako da dobiješ za sebe igrača ili igrače, odnosno da iz njih izvučeš njihov maksimum.“

Postavlja se sve češće i pitanje da li će i u kolikoj meri veštačka inteligencija uticati na struku u fudbalu.

"Možda će se na ovo neko nasmejati, ali realna je pretnja trenerskoj struci. Dok ne stupi na scenu, misli se na veštačku inteligenciju, moć i autoritet trenera sve više će slabiti. Neće biti iznenađenja zato da čak i u najvećim klubovima trener postane samo puki izvršilac radova.“

Okuka je zapamćen kao trener koji lako ne odustaje od onog što je zamislio. I koji pre nego što prihvati bilo koju ponudu dobro razmisli. Ipak, jednom mu se dogodilo da je u sve ušao nespreman.

"Desilo se to kad sam drugi put došao u Vojvodinu. Bilo je to vreme opštih previranja, 5. oktobar, sve se to reflektovalo na moj rad. Bila je to situacija i kad sam najkraće trajao, svega tri meseca. U svim drugim klubovima uspevao sam da se nametnem kod igrača, publike i ljudi koji su vodili klub, poštovali su me. Sa Čukaričkim sam igrao Evropu, dve godine sam imao rezultat i u Podgorici, svugde sam uspevao da nametnem svoju viziju osim u tom drugom povratku u Vojvodinu. Dokazao sam sebe i svoj rad i u Poljskoj, odnosno i Kini. Sve to valorizovano je i kroz rezultate klubova koje sam kao trener predvodio.“

Po obrazovanju je pravnik, po vokaciji čovek fudbala. Mnogi veruju da bi kao takav bio sjajan sportski direktor. Tu ulogu je imao i na početku karijere, u mostarskom Veležu.

"Ovde takvu ponudu nisam dobio. Možda bi to bila najbolja pozicija za mene u ovom godinama kad sam željan rada. Da znam dokazao sam u sedam zemalja u kojima sam radio, pravio uspehe i s uspehom vodio našu mladu reprezentaciju.“

Kazuje i da je posao trenera, šefa struke izuzetno zahtevan, da su kompromisi njegov sastavni deo.

"Kao ličnost spreman sam na kompromise. Uvek sam ih pravio, i sa samim sobom i sa nekim ko mi je naređivao jer to je jedini način da opstaneš. Jednom to nisam uradio i ostao sam bez posla.“

Nije tajna da je rastanak sa Obilićem jedan od neizbrisivih ožiljaka u karijeri.

"Trebalo je da igramo na Alijanc areni sa Bajernom, da ukrstim kao trener koplja sa Hicfildom. Bio sam ne tvrdoglav, već fudbalski opredeljen, da sam znao neke stvari, napravio bih i tada kompromis, uvrstio neke igrače u tim što se od mene tražilo. Tada zapravo nisam verovao da će me Arkan smeniti. Međutim, učinio je to tri dana pre utakmice. Pre toga pobedili smo Islanđane, ako bismo izgubili od Bajerna išli bismo na Atletiko Madrid. Ja sam to zaslužio da vodim, tada nisam znao da ću jednog dana ipak voditi utakmice Lige šampiona. Međutim jesam, igrao sam sa Legijom protiv Barselone, posle i Valensijom. Ali Obilić i ono što mi se dogodilo nisam zaboravio. Dugo sam o svemu razmišljao, bilo je fudbalski da me pusti da vodim pa posle ako izgubimo neka me i smeni. Ali, sve to još nije za priču do kraja.“

I za kraj Okuka apeluje da se odreknemo nekih ružnih navika, teranja inata, govora mržnje, ljubomore i zavisti, pogleda na fudbal samo i jedino sa negativne strane sveta. Suština ispravnog puta je na drugoj strani. Pre svega u poštovanju onih koji znaju svoj posao.

"Kompleksan je trenerski posao, treba puno toga da se složi da bi neko bio zapažen u toj ulozi. Ono što je ipak najvažnije jeste istina da i u ovoj struci, a svet to za razliku od nas prepoznaje, vladaju oni koji imaju autoritet znanja. Kod nas se takvi, čini se, najmanje cene.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

RADOVAN ĆURČIĆ: "Treneri su najmanji krivci za probleme u srpskom fudbalu"
Radovan Ćurčić ATA

INTERVJU

17.04.2025. 15:10

RADOVAN ĆURČIĆ: "Treneri su najmanji krivci za probleme u srpskom fudbalu"

Priča narod, zašto mu ne verovati, da se fudbalsko vreme u Ivanjici, čudesnoj i u mnogo čemu autentičnoj varoši s puno duše ušuškanoj ispod obronaka Golije i Javora, iz koje se, opet prema priči, ne može dalje, deli na doba pre 1994. i ono posle toga.
Close
Vremenska prognoza
overcast clouds
16°C
04.06.2026.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve