Svet
30.09.2021. 07:05
Milan Mišić

Novi raskol na Zapadu?

Kako je Bajden šokirao Makrona

Džo Bajden 29.9.2021.
Izvor: EPA-EFE/Yuri Gripas / POOL

Da li će odbrambeni pakt Vašingtona sa Kanberom i Londonom, a koji bi Francusku mogao da ostavi kratkih rukava u poslu vrednom 65 milijardi dolara, dovesti do novog raskola na Zapadu pa možda i do prvog transatlantskog razvoda?

Vest je bila toliko šokantna za francuskog predsednika i za francuskog ambasadora u Vašingtonu da je pravo čudo kako im nije izazvala srčane smetnje. Vest je bila zajedničko saopštenje američkog predsednika Džozefa Bajdena i dvojice premijera, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije, Borisa Džonsona i Skota Morisona, o njihovom novopostignutom odbrambenom paktu koji, između ostalog, podrazumeva i da će SAD Australiju snabdeti tehnologijom za flotu od najmanje osam podmornica na nuklearni pogon.

Bio je to drugi put da SAD dele ovaj vrhunski „know-how“ (znam kako): prethodno se to dogodilo daleke 1958, kada je podmornička ekspertiza ustupljena evropskom savezniku, upravo Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Severne Irske, u vreme kada se zahuktavao Hladni rat između geopolitičkog Zapada i njegovog tadašnjeg protivnika, Sovjetskog Saveza.

Zašto je ovo šokiralo Makrona i njegovu ekselenciju Filipa Etjena? Zato što o novom paktu nisu imali pojma i što novo partnerstvo između Vašingtona, Kanbere i Londona znači da se raskida ugovor koji je Francuska imala sa Australijom da joj isporuči 12 podmornica sa klasičnim (dizel-električnim) pogonom, što je bio posao od 65 milijardi dolara – pojedinačno najveći u francuskoj istoriji.

Džo Bajden i Emanuel Makron 29.9.2021.
Izvor: EPA-EFE/PHIL NOBLE / POOL

Reakcije na najnovije geopolitičko neverstvo Vašingtona, u okolnostima dok su se još lečile rane od prethodnog – unilateralne odluke o povlačenju iz Avganistana – bile su očekivano žestoke. Žan-Iv le Drijan, šef francuske diplomatije, ovaj čin okarakterisao je kao „nož u leđa“ Francuskoj i „izdaju“, dok je Makron povukao ambasadore iz Vašingtona i Kanbere, što je u međunarodnim odnosima pretposlednji čin do kompletnog prekida diplomatskih odnosa, a Pariz je odustao i od ranije dogovorenog sastanka ministara odbrane dve zemlje.

Naprečac je otkazano i gala slavlje u Vašingtonu povodom 240. godišnjice francusko-američkog partnerstva u Revolucionarnom ratu u kojem je izvojevana nezavisnost 13 kolonija „Novog sveta“ od Kraljevine Velike Britanije i stvorena nova država, Amerika.

Francuski komentatori su ovaj Bajdenov potez ocenili kao „trampovski“ – kao sebičnost Amerike s jedne strane i omalovažavanje saveznika s druge. „Ovo liči na novi geopolitički poredak bez obavezujućih savezništava“, ocenila je Nikol Bašaran, francuska istoričarka specijalizovana za francusko-američke odnose, koja predviđa „težak period“ između Pariza i Vašingtona jer su se „SAD opredelile za savezništvo sa anglosaksonskim svetom koje isključuje Francusku“.

Francuze je posebno pogodilo što od američkih partnera nisu dobili niti najmanji nagoveštaj šta se sprema, iako je za to bilo mnogo prilika: Bajden i Makron su se u junu sreli i nasamo razgovarali na samitu G-7 u Kornvolu, dok državni sekretar Entoni Blinken ovu temu nije pominjao prilikom svoje takođe junske posete Parizu, gde se sastajao sa svojim francuskim kolegom Le Drijanom. Upadljivo je da je u ovoj situaciji omanula i celokupna francuska diplomatija, kao i obaveštajne službe.

Podjednako nefer prema Francuskoj pokazali su se i Australijanci: koliko 30. avgusta održan je sastanak šefova diplomatija i ministara odbrane dve zemlje, koji je pokazao koliko je neiskrena takozvana visoka diplomatija: u završnom kominikeu konstatovano je naime da su „dve zemlje posvećene produbljivanju saradnje u odbrambenoj industriji“, kao i da „naglašavaju važnost budućeg programa za podmornice“.

AUKUS – skraćenica za pakt od početnih slova imena tri države – u posebno delikatnu poziciju stavila je Makrona čija je dosadašnja pozicija bila da Francuska ne bude uvučena u sve oštriji konflikt između Amerike i Kine, zagovarajući pritom opciju „strateške autonomije“, neke vrste „srednjeg puta“, za EU. Podršku mu je pružio i Džozep Borelj, glavni spoljnopolitički funkcioner EU, svojom izjavom da je pakt novi dokaz da i EU, kao i drugi, „mora da postoji zbog sebe“.

Bajdenovoj odluci da izopšti Francusku posebnu delikatnost daje i činjenica da ona ima nekoliko svojih pacifičkih teritorija – najpoznatije su Francuska Polinezija i Nova Kaledonija – gde živi blizu dva miliona francuskih državljana i gde je stacionirano više od 7000 njenih vojnika.

Opremanje podmornicama na nuklearni pogon (koje pod vodom mogu da ostanu i do pet meseci) ne podrazumeva doduše da će, poput američkih, one nositi rakete sa nuklearnim bojevim glavama – imaće stare, ali i nama, nažalost, dobro poznate dalekometne „tomahavk“ krstareće rakete – ali ipak jača strateško prisustvo Zapada u Indijskom i Tihom okeanu, a prvenstveno u vodama Južnog kineskog mora koje je u ovom momentu u glavnom fokusu rivalstva Kine s jedne strane i američkih azijskih saveznika s druge.

„Ofanzivne podmornice su velika stvar i one šalju značajnu poruku“, prokomentarisao je opet za „Njujork tajms“ Vipin Narang, koji na Masačusets institutu za tehnologiju (MIT) proučava nuklearne aspekte naoružanja velikih sila. „Ovo što se dogodilo bilo bi teško zamisliti pre pet godina i to mnogo govori o ponašanju Kine u regionu.“

„Reč je o novom povezivanju sa postojećim saveznicima i partnerima“, najkraće je definicija AUKUS-a koju je dao predsednik Bajden, čija je administracija proteklih osam meseci povukla niz poteza da predupredi da Kina dođe u posed novih tehnologija, pre svega za proizvodnju poluprovodnika, ubeđivala saveznike da iz poslova postavljanja infrastrukture za 5G telefoniju isključe kineski „Huavej“ i koordiniraju politiku sa azijskim partnerima.

Deo ovog poslednjeg je i institucionalizacija QUAD-a, neformalnog bezbednosnog partnerstva SAD, Japana, Australije i Indije čiji su lideri ove nedelje bili pozvani u Vašington, na konsultacije sa Bajdenom u Beloj kući.

Šta od AUKUS-a očekuju ostale zemlje članice? Za Veliku Britaniju pristupanje novom paktu je u funkciji ostvarenja programa premijera Džonsona „Globalna Britanija“, očuvanja britanske relevantnosti na svetskoj sceni posle izlaska iz EU, kao i obnove „specijalnih odnosa“ sa Amerikom.

Najveću geopolitičku promenu AUKUS donosi Australiji, koja ne samo da postaje sedma nacija sa nuklearnim podmornicama, nego se i oštrije pozicionira prema svom najvećem trgovinskom partneru, Kini, stavljajući svoje odbrambene opcije u okrilje Amerike. Ono što se takođe menja to je da će se i od njenih oružanih snaga očekivati da, ako se američko-kineski odnosi budu pogoršavali, postanu agilnije.

Prva reakcija Kine na stvaranje pakta koji je očigledno napravljen zbog nje (mada se to u osnivačkom dokumentu AUKUS-a ne pominje) bila je da je taj čin „ekstremno neodgovoran“, kao i da će podstaći trku u naoružanju. Žao Liđijan, portparol kineskog Ministarstva inostranih poslova, izneo je u pisanom saopštenju da će novi pakt „ozbiljno naškoditi regionalnom miru i stabilnosti i oslabiti međunarodne napore za neširenje nuklearnog oružja“.

Najnoviji izveštaji Pentagona inače ukazuju da je ta trka već u toku i da je predvodi Kina, koja je u međuvremenu izgradila ukupno 12 podmornica, od toga šest sa nuklearnim pogonom. Prema javno dostupnim vojnim bilansima, najviše podmornica na nuklearni pogon inače ima Amerika: 68, od čega 14 sa nuklearnim balističkim raketama. Rusija je na drugom mestu sa 29 (11 sa nuklearnim oružjem), Ujedinjeno Kraljevstvo 11 (4), Francuska 8 (4) i Indija koja ima samo jednu, koja je istovremeno naoružana i nuklearnim balističkim raketama.

Kina međutim ubrzano širi svoje vojne potencijale, što se najbolje vidi baš po njenoj mornarici koja je, mereno brojem brodova, već najveća na svetu: njena flota je još 2019, sa 350 plovila, nadmašila američku koja ima 293 (doduše sa većim kapacitetima). Peking ubrzano gradi i svoj treći nosač aviona (Amerika ih ima 11), a što se tiče nuklearnih bombi i raketnih bojevih glava, prema ovogodišnjem izveštaju Stokholmskog instituta za mir (SIPRI), ima ih 350 (prema 320 prošle godine). Prema istom izvoru, „najnuklearnija“ je Rusija sa 6255, dok je arsenal Amerike nešto manji: 5550.

Problem sa nuklearnim pogonom za podmornice je što one koriste isti obogaćeni uranijum kao i onaj za nuklearno oružje, zbog čega je teže kontrolisati ga. „Tehnologija je ekstremno osetljiva“, izjavio je za „Njujork tajms“ neimenovani američki funkcioner, dodajući da je pakt „u mnogim aspektima presedan“.

Australija je doduše potpisnica Pakta o neširenju i dosad ga je dosledno sprovodila. Novo udruživanje (čiji će se detalji razrađivati u idućih 18 meseci) podrazumeva i saradnju u sajber prostoru – predupređivanje onlajn špijunaže i hakerskih sabotaža, zatim partnerstvo u primeni novog faktora tehnološke i u krajnjem ishodu vojne moći – veštačke inteligencije i, naravno, obaveštajnu saradnju. Australija u ovoj oblasti ima dosta iskustva, s obzirom na to da je već sedam decenija članica obaveštajnog konzorcijuma „pet očiju“ (Five Eyes) koji čine pet zemalja engleskog govornog područja i pobednica u Drugom svetskom ratu. Ostala četiri partnera su SAD, Velika Britanija, Kanada i Novi Zeland.

AUKUS je pokazao geopolitičko neverstvo Amerike, ali u ovom momentu neizvesno je koliko je dubok najnoviji raskol na Zapadu – i da li on ima potencijal da dovede do prvog transatlantskog razvoda.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Malo je jedan samit
Vladimir Putin i Džo Bajden

SAD i Ruska Federacija

28.06.2021. 07:05

Malo je jedan samit

Direktni susreti čelnika dve najnaoružanije zemlje sveta nekad su odlučivali o sudbinama kontinenata, a danas je uspeh kad se postigne dogovor o povratku ambasadora.
Close
Vremenska prognoza
broken clouds
6°C
25.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve