U fokusu
SAD i Iran: Diplomatskom trkom do atomske bombe
Pregovori Sjedinjenih Američkih Država i Irana o postizanju nuklearnog sporazuma, kojim bi Zapad stavio pod kontrolu i koliko-toliko imao uvid u iranska nastojanja da proizvede nuklearno oružje su u toku.
SAD su, u okviru pregovora sa Iranom, uputile Teheranu predlog nuklearnog sporazuma koji bi, navodno, omogućio ovoj zemlji da na svojoj teritoriji ograničeno obogaćuje uranijum niskog nivoa tokom vremenskog perioda koji bi bio naknadno određen.
Ovo je preneo američki portal "Aksios“, pozivajući se na dva izvora upoznata sa dokumentom.
Inače, predlog sporazuma Iranu je dostavio ministar spoljnih poslova Omana, zemlje koja je posrednik u pregovorima Vašingtona i Teherana, Badr bin Hamad al Busaidi tokom posete ovoj zemlji u subotu, 31. maja.
Predlog je u direktnoj suprotnosti sa javnim izjavama visokih američkih zvaničnika da SAD neće dozvoliti nikakvo obogaćivanje i da traže potpuno demontiranje iranskog nuklearnog programa.
Prema dokumentu koji je Stiv Vitkof, specijalni izaslanik Bele kuće, predao Iranu preko Omana u subotu, Vašington je spreman da dozvoli Teheranu da obogaćuje uranijum do koncentracije od tri odsto tokom ograničenog perioda, ali samo u civilne svrhe. Sporazum bi uključivao:
‒ Zabranu izgradnje novih postrojenja za obogaćivanje;
‒ Obavezu Irana da demontira ključnu infrastrukturu za preradu i konverziju uranijuma;
‒ Privremeno zatvaranje podzemnih postrojenja za obogaćivanje;
‒ Ograničavanje aktivnosti u nadzemnim objektima na nivo potreban za proizvodnju goriva za nuklearne elektrane, u skladu sa smernicama Međunarodne agencije za atomsku energiju (MAAE);
‒ Obustava razvoja novih centrifuga;
‒ Osnivanje regionalnog konzorcijuma za obogaćivanje uranijuma;
‒ Obavezno prihvatanje Dodatnog protokola MAAE i strogi mehanizmi praćenja;
‒ Postepeno ukidanje sankcija tek nakon što Iran pokaže "stvarnu posvećenost“, što će proceniti SAD i MAAE.
Bela kuća nije demantovala ove informacije, a portparolka Karolina Livit je kratko rekla da je predsednik Tramp jasno stavio do znanja da Iran nikada ne sme da dobije nuklearnu bombu.
"Specijalni izaslanik Vitkof predstavio je Iranu detaljan i prihvatljiv predlog i u njihovom je interesu da ga prihvate. Zbog osetljivosti pregovora, nećemo komentarisati detalje predloga“, naglasila je Livitova.
S druge strane, portparol iranskog Ministarstva spoljnih poslova Ismail Bagaj potvrdio je da su dobili američki predlog, ali je takođe rekao da još ne vide dovoljno jasne garancije kada i kako će sankcije biti ukinute.
Istakao je da je Teheran još u fazi razmatranja i upozorio da nije tačno da je predlog već prihvaćen.
Debata o obogaćivanju uranijuma postala je pitanje nacionalnog ponosa i identiteta za Iran.
Ministar spoljnih poslova Irana Abas Arakči rekao je da je Islamska Republika platila previsoku cenu, misleći na činjenicu da je Iran izgubio nekoliko naučnika u atentatima, da bi jednostavno odustala od svog programa obogaćivanja.
"Iran će nastaviti da obogaćuje uranijum, sa ili bez sporazuma“, podvukao je Arakči.
"Sjedinjene Države prave ’veliku grešku’ tražeći zabranu obogaćivanja uranijuma“, rekao je iranski verski vođa ajatolah Ali Hamnei.
Alan Ajr, diplomata u Institutu za Bliski istok i bivši portparol američkog Stejt departmenta, istakao je da Trampova administracija ima obrazac po kome pregovore počinje sa tvrdokornim stavom, ali da se, kako oni odmiču, taj stav ublažava i na kraju se zadovoljava kompromisom, ali ujedno i "proglašava pobedu“.
"Moguće je da će SAD preispitati svoje crvene linije“, rekao je Ajr.
Ipak, iranski predsednik Masud Pezeškijan je rekao da će se zemlja dobro snaći čak i bez sporazuma.
"Nije kao da ćemo umreti od gladi ako odbiju da pregovaraju sa nama i uvedu sankcije. Naći ćemo način“, rekao je Pezeškijan.
Iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči najavio je da Iran priprema odgovor na zvanični predlog SAD u vezi sa pregovorima o iranskom nuklearnom programu koji se odvijaju uz posredovanje Omana.
Iran je saopštio da svaki sporazum mora da poštuje njegovo pravo na obogaćivanje uranijuma, kao i da moraju biti ukinute zapadne sankcije.
Šef Iranske organizacije za atomsku energiju Mohamed Eslami izjavio je da je obogaćivanje uranijuma temelj nuklearne industrije Irana i crvena linija o kojoj se ne može pregovarati.
Eslami je rekao u televizijskom intervjuu da "niko ne može da tvrdi da Iran nema pravo na obogaćivanje (uranijuma) jer to pitanje spada u sopstvene okvire i zahteve“.
Istakao je da bi uskraćivanje prava Iranu na obogaćivanje uranijuma bilo nelogično kao i reći nekoj zemlji da može da gradi dalekovode, ali ne i elektrane.
Eslami je odbacio najnoviji izveštaj Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) kao pravno neosnovan i bez suštinskog sadržaja.
On je naveo da izveštaj samo zadovoljava "cionističku zajednicu koja se protivi Iranu“.
Inače, u izveštaju IAEA se navodi da je Iran povećao zalihe obogaćenog uranijuma i izvodio tajne nuklearne aktivnosti koristeći materijal koji nije prijavio Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju na tri lokacije koje su dugo pod istragom, preneo je Rojters na osnovu uvoda u ovaj izveštaj.
IAEA je u izveštaju zaključila da su te tri lokacije ‒ Lavisan Šijan, Varamin i Marivan ‒ kao i druge koje su možda povezane sa njima, deo neprijavljenog nuklearnog programa koji je Iran razvijao do početka 2000-ih godina, kao i da je prilikom nekih od tih aktivnosti korišćen neprijavljeni nuklearni materijal, navodi Rojters.
Agencija UN poslala je dva kvartalna izveštaja o Iranu državama članicama, uključujući i sveobuhvatni izveštaj koji je u novembru prošle godine tražio upravni odbor IAEA, podvlači Rojters.
U drugom izveštaju navodi se da je Iran zadržao nepoznati nuklearni materijal i kontaminiranu opremu iz prethodnog, neprijavljenog nuklearnog programa u Turkuzabadu iz perioda od 2009. do 2018, nakon čega su ova sredstva uklonjena.
"Iranske zalihe uranijuma obogaćenog do 20 posto u UF6 formi, kako se procenjuje, smanjile su se za 332,3 kilograma na 274,5 kilograma“, dodaje IAEA. Istovremeno, u izveštaju se procenjuje da su se iranske zalihe uranijuma obogaćenog do 60 odsto u formi uranijum-heksafluorida (UF6) povećale za 133,8 kilograma, na 408,6 kilograma“, naglašava Rojters na osnovu izveštaja IAEA.
Ova agencija ističe da je, prema definiciji IAEA, oko 42 kilograma uranijuma obogaćenog do 60 odsto teoretski dovoljno, ako se dodatno obogati, da bi se proizvela atomska bomba.
"IAEA je procenila da su se iranske zalihe obogaćenog uranijuma povećale za 953,2 kilograma od poslednjeg kvartalnog izveštaja, na 9247,6 kilograma”, prenosi Rojters.
Zbog svega navedenog, Iran bi, ukoliko ne prihvati sporazum, mogao da se suoči sa novim sankcijama pa čak i sa vojnom akcijom.
Evropske zemlje pretile su da će ponovo uvesti sankcije UN protiv Teherana ako ne postigne sporazum sa Vašingtonom do kraja juna, dok američke obaveštajne službe sugerišu da se Izrael sprema da napadne iranske nuklearne objekte.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je nezadovoljan predlogom sporazuma.
On i nekoliko republikanskih senatora već mesecima vrše pritisak na Vašington da ne odustane od zahteva za potpuno ukidanje iranskog nuklearnog programa i nultu toleranciju za obogaćivanje uranijuma.
Netanjahu, koji je zagovarao vojnu opciju, sprema se za moguću vojnu akciju ako pregovori propadnu.
Amerikanci su zabrinuti da bi mogao da deluje čak i bez zelenog svetla iz Vašingtona.
Predsednik Tramp ga je čak, prema portalu "Aksios“, upozorio da ne čini ništa što bi moglo da ugrozi pregovore.
Očekuje se da će šesta runda nuklearnih pregovora biti zakazana u narednim danima. Predlog Bele kuće mogao bi da otvori put sporazumu, ali istovremeno rizikuje ozbiljan otpor u Kongresu i među američkim saveznicima na Bliskom istoku.
Komentarišući ova dešavanja, Darko Obradović iz Centra za stratešku analizu za "Ekspres“ kaže da je za sprečavanje proliferacije nuklearnog oružja jedan od najboljih načina postizanje sporazuma o kontroli širenja.
"Kada se posmatra nuklearni dogovor sa Iranom, bitno je primetiti da Iran svoj nuklearni program koristi kao ucenjivački kapacitet“, ističe Obradović.
Dodaje da Iran kroz pregovore vrlo verovatno kupuje vreme da što više razvije ovaj program do nivoa za vojnu upotrebu.
"Problem nastaje što Iranu više niko ne veruje, a sa druge strane Iran ne mora da se trudi kako bi uverio druge države. Razlog za to leži u ’raspolućenom’ Savetu bezbednosti UN. Na jednoj strani je zapadna trojka, a na drugoj istočna dvojka“, objašnjava Obradović.
Pojašnjava da Rusija nema motiv da se konstruktivno angažuje po pitanju svog vojnomaterijalnog saveznika Irana sve dok zauzvrat ne dobije neke geopolitičke ustupke.
"U slučaju Kine, koja se bliži terminalnom unutrašnjem kolapsu, od velike je važnosti postojanje žarišta koje će preusmeriti pažnju i resurse SAD“, kaže Obradović.
Ističe da se pozicije po pitanju Irana menjaju iz dana u dan.
"Početna pozicija je uranijum za civilne i medicinske potrebe do tri odsto, što je za pola procenta manje od prvobitnog dogovora od pre deset godina. Nakon toga predsednik Tramp objavljuje zahtev od 0 odsto obogaćenosti uranijuma za Iran. Ipak, Iran vešto odbacuje te zahteve i odbija da uništi podzemne instalacije koje je duboko utvrdio u utrobu zemlje“, navodi Obradović.
Ističe i da je iranski nuklearni program mnogo širi međunarodni problem.
"Situaciona analiza upućuje da je posedovanje tog oružja egzistencijalna pretnja po Izrael, ali i po sunitske monarhije. Međutim, Iran vodi državnu politiku uništenja Izraela, a ne Saudijske Arabije. Nuklearno oružje kao faktor odvraćanja agresije na Iran jeste argument koji Teheran može potegnuti. Ali u praksi to bi značilo da bi Iran pod nuklearni kišobran stavio sve svoje subverzivne i otvorene agresivne akcije. Dobar primer nam je Rusija koja svoje imperijalne interese u Ukrajini zastupa u senci promenjene nuklearne doktrine“, objašnjava Obradović.
Podvlači da ukoliko sporazum sa Iranom izostane, Izrael će imati dodatni argument za ofanzivnu akciju po iranskim postrojenjima za preradu uranijuma.
"Treba uzeti u obzir da više nema Hezbolaha koji je služio kao vrsta kontratega u slučaju izraelskih akcija. Izrael je već demonstrirao sposobnosti dejstva unutar iranske teritorije. Akcija vojnog rešenja bila bi veoma kompleksna i na ivici, ali nije neizvodljiva“, naglašava Obradović.
Podvlači da takvo rešenje već kandiduju jastrebovi iz Jerusalima.
"Sporazum kao takav je apsolutno neodrživ ukoliko Iran ne dozvoli međunarodnim inspektorima za atomsku energiju da ustanove stvarno stanje u svim postrojenjima, uključujući i ona tajna koja se nalaze duboko pod zemljom“, kaže Obradović.
Dodaje da predsednik Tramp mora da demonstrira jasnu odlučnost bez lažnog uverenja da će Kina i Rusija igrati konstruktivnu ulogu.
"Svako odsustvo sporazuma i transparentne verifikacije približiće nas akcijama na terenu koje je potrebno preduzeti bolje pre nego kasnije. Međunarodne adrese upozoravaju da je Iran već nadomak ostvarenja svog cilja. Iranski nuklearni program će mnoge aktere poput Kine i Rusije dovesti u dodatno otežan položaj. Razlog leži u tome što Iran ne može sam da razvija ovu tehnologiju. Rudnici uranijuma, koje Iran ima, dodatno olakšavaju posao nabavke sirovina. Razvoj nuklearnog programa Iran je platio decenijama sankcija i uloženim milijardama, naučnici su ubijani u Iranu i van njega. To je sve argument koji ukazuje da će teško biti da Iran samo jednog dana uništi sve što je gradio i razvijao“, ističe Obradović.
Kaže i da globalne podele idu naruku Iranu.
"Pored Kine i Rusije, Iran je treći stub onoga što zapadna geopolitička misao naziva osovina KRINK – Kina, Rusija, Iran, Severna Koreja“, dodaje Obradović.
Podvlači da ova osovina poseduje geografsku i antizapadnu ideološku povezanost.
"Što se tiče Rusije i Severne Koreje, one su već donele odluku o međunarodnoj izolovanosti, Iran je na istom tom kursu, dok Kina vešto održava prizvuk otvorenog međunarodnog aktera. U takvoj geopolitičkoj podeli nije lako dodatno izolovati Iran“, objašnjava Obradović.
Smatra i da se kao moguća rešenja nameću dva scenarija.
"Prvi je da se sa Iranom pregovara i da za to vreme nema daljeg razvoja obogaćivanja uranijuma. Ovo podrazumeva verifikaciju na terenu i otvorene karte“, ističe Obradović.
Prema njegovom mišljenju, drugi scenario podrazumeva vojne i obaveštajne akcije koje sa sobom povlače riskantan razvoj događaja.
"Imajući u vidu da se trenutno sa Iranom vode aktivni razgovori uz posredovanje Omana, za sada možemo isključiti vojne akcije. Ukoliko Izrael bude posedovao neoborive dokaze, treba se spremati za neku od njihovih spektakularnih akcija. Opet, Iran je izvukao pouke iz prethodnih događaja i neće biti laka meta“, zaključio je Obradović.