Svet
13.11.2022. 16:20
Milan Mišić

SAD

Pobuna "pravih Amerikanaca"

Donald Tramp
Izvor: EPA / CRISTOBAL HERRERA-ULASHKEVICH

Bred Rafensperger, državni sekretar (čelnik administracije) Džordžije, federalne države SAD, mislio je da sluša svoju savest i poštuje zakletvu koju je položio kao izabrani funkcioner kada je u dramatičnim danima posle predsedničkih izbora u novembru 2020. godine poricao da je bilo izborne krađe, i tvrdio da je Donald Tramp u Džordžiji izgubio, a Džo Bajden pobedio.

Nije slutio da će zbog pošteno obavljenog posla njegova porodica morati da se iseli iz kuće u kojoj je dotle živela, a on da prestane da se pojavljuje u javnosti i da će svoju novu adresu zbog ugrožene bezbednosti morati da skriva. U napuštenu kuću u nekoliko navrata provaljivaće, da bi je vandalizovala, samozvana "milicija", grupa dobro naoružanih ljudi koja se lokalnoj policiji predstavila kao "Čuvari zakletve" – članovi ekstremno desničarske organizacije koja ima blizu 40.000 članova, mahom bivših vojnika, policajaca i pripadnika sličnih profesija. Nošenje oružja, kratkih i dugih cevi, pravo je koje im garantuje Ustav SAD… Od izbora je prošlo gotovo dve godine, ali maltretiranje i nimalo bezazlene pretnje da će Bred Rafensperger i porodica biti ubijeni, nisu prestali.

Ovo je jedan od 50 primera – po jedan iz svake federalne države – kojima nedeljnik „Tajm“ u opsežnom članku ilustruje rastući problem koji sve ozbiljnije podriva politički sistem i vladavinu prava u Americi – političko nasilje.

Ova tema u američkim medijima ponovo je otvorena posle napada na Pola Pelosija, 83-godišnjeg supruga Nensi Pelosi, predsedavajuće Predstavničkog doma Kongresa. Napadač je pre dve nedelje provalio u kuću Pelosijevih u San Francisku i tražio Nensi, da bi, pošto je nije našao, udarcima čekićem po glavi njenom suprugu, inače uglednom biznismenu, naneo teške, ali srećom ne i smrtonosne povrede.

"Tajm" tim povodom iznosi podatak da je u prošloj godini evidentirano 9600 pretnji članovima Kongresa, gotovo deset puta više nego 2016. godine. U poslednjih šest godina, dakle od početka „Trampove ere“ u američkoj politici, drastično – čak 400 odsto – porastao je i broj pretnji upućenih federalnim sudijama: prošle godine bilo ih je 4200.

Ovim fenomenom bavio se i uređivački kolegijum „Njujork tajmsa“, koji povodom slučaja Pelosi navodi upozorenja funkcionera federalnih službi bezbednosti da će pretnje i akti nasilja biti nastavljeni i posle (upravo održanih) kongresnih izbora, što potvrđuju više puta ponovljena upozorenja Departmenta za domovinsku bezbednost da je domaći ekstremizam, motivisan ideologijom superiornosti bele rase i inspirisan raznim teorijama zavera, postao najveća teroristička pretnja naciji.

Dodatni problem s tim u vezi je i prateći trend da sve više Amerikanaca političko nasilje smatra prihvatljivim, a u sve većoj meri i neophodnim. Kolegijum „Tajmsa“ tako navodi rezultate studije urađene na Univerzitetu Kalifornije, objavljene prošlog meseca, čiji je glavni nalaz da trećina od 7200 odraslih koji su anketirani smatra da je političko nasilje najčešće ili uvek opravdano.

Odgovor na pitanje šta Amerikanci misle o političkom nasilju potražio je i popularni portal "FiveThirtyEight" specijalizovan za sondažu političkog pulsa Amerike, koji zaključuje da je produbljen politički raskol u zemlji kod velikog broja Amerikanaca smanjio prag tolerancije prema onima sa drugačijim političkim uverenjima – što je dobra podloga za porast političkog nasilja koje eskalira od predsedničkih izbora 2020. Ti izbori su već postali istorijski međaš, pošto njihov rezultat do dana današnjeg nije priznao jedan od dvojice aktera tadašnje predsedničke utakmice.

Reč je, naravno, o Donaldu Trampu koji i dalje tvrdi da je on stvarni pobednik i da mu je pobeda jednostavno, krađom i prekrajanjem izborne volje u ključnim državama, oteta. Na tim temeljima razvijena je detaljno razrađena teorija zavere, što je dovelo do toga da je na upravo održanim kongresnim izborima većina republikanskih kandidata – njih 299 od ukupno 569 – nastupala sa narativom o izbornoj krađi 2020. godine.

To je razotkrilo slabosti američkih institucija koje se nisu pokazale toliko jakim koliko se mislilo da jesu. Pošto su izbori veoma decentralizovani – svaka federalna država ima sopstveni mehanizam za njihovo sprovođenje – i pošto ne postoji neka vrsta centralne izborne komisije koja bi saopštavala konačne rezultate – izborni proces zavisi od spremnosti glavnih aktera da svoj poraz prihvate ili rezultat sudski ospore. Ovo poslednje je 2020. u mnoštvu slučajeva pokušano, ali nije uspelo.

Ključni presedan načinjen je 6. januara 2021, kada je rulja naoružanih Trampovih sledbenika provalila u zdanje Kongresa s namerom da spreči formalnu verifikaciju Bajdenove pobede i Trampovog poraza. Naknadno je – u Specijalnom komitetu Predstavničkog doma – utvrđeno da ih je na to podstakao sam Tramp, ali to je njegovim sledbenicima bio samo novi dokaz da je "pravim Amerikancima" oteto nešto što im je sveto – pravo da upravljaju zemljom, čemu je pridodat i kult Trampa, kao vođe koji je iznad partije i koji će "Ameriku ponovo učiniti velikom".

U temeljima ove američke raspolućenosti je konflikt dva američka identiteta: demokrata i republikanaca. Prvi su uglavnom žitelji gradova, u dobroj većini pripadaju manjinskim grupama i sa preovlađujućim liberalnim shvatanjima.

Republikanci su, s druge strane, pretežno stanovnici ruralnih područja, u velikoj većini belci, deklarisani hrišćani i konzervativnih političkih uverenja.

Američki sistem i danas funkcioniše na ovoj podeli, s tim što je sve manje „konzervativnih demokrata“ i „liberalnih republikanaca“ koji su do početka ovog veka omogućavali funkcionisanje zakonodavne vlasti tako što bi obezbeđivali većinu za odluke koje bez ovih ad hok prebega ne bi mogle da budu donete.

Prvi udarac ovom sistemu bila je pobeda Baraka Obame 2008, prvog „obojenog“ Amerikanca koji je postao stanar Bele kuće. Za vreme njegova dva mandata stvara se podloga za teorije zavere o „genocidu nad belcima“ (2012. se prvi put rodilo više beba pripadnika manjina nego bele većine), a na osporavanju Obamine krštenice i tvrdnji da je rođen u Keniji, a ne na Havajima, svoje prve političke korake pravi i kontroverzni biznismen Donald Tramp. On će 2016, upravo na talasu gneva „pravih Amerikanaca“ ostvariti spektakularnu pobedu najpre nad rivalima iz redova republikanaca, a potom i nad kandidatkinjom demokrata (i simbolom korumpiranog vašingtonskog establišmenta) Hilari Klinton.

Današnja eskalacija političkog nasilja u Americi ima, međutim, dužu istoriju od one koja se vidi na prvi pogled. Kao prvo, ne treba zaboraviti da je Republikanska partija „Velika stara partija“ (Grand Old Party – GOP) za vreme Građanskog rata sredinom 19. veka bila „na pravoj strani istorije“, boreći se za ukidanje ropstva (tokom te borbe predvodio ju je Abraham Linkoln).

Iz njenih redova su, međutim, bili i maskirani ekstremisti Kju- kluks-klana koji ceo jedan vek teroriše Afroamerikance na jugu zemlje. U republikanskom okrilju danas su i novi ideolozi koji redefinišu pojam „pravog Amerikanca“: to danas može da bude samo neko ko je hrišćanin rođen u Americi – dakle grupacija koja će, sudeći prema aktuelnim demografskim trendovima, u ne tako dalekoj budućnosti biti manjina.

Glavni problem današnjih republikanaca su, dakle, ekstremisti u njihovim redovima. Kad je Tramp poveo svoju prvu kampanju za predsedničku nominaciju republikanaca, jezgro GOP-a verovalo je da će ga zajedno sa pristalicama prevesti na tradicionalni republikanski put. Umesto toga, Tramp i njegovi sledbenici preuzeli su partiju.

Donald Tramp
Izvor: EPA / CRISTOBAL HERRERA-ULASHKEVICH

Odnos snaga danas je takav da republikanci odbacuju sve one koji su se u nekoj fazi svojih karijera suprotstavljali ekstremizmu i Trampu. Istaknuta članica partije Liz Čejni (ćerka nekadašnjeg potpredsednika Dika Čejnija) tako je ostala bez nominacije za Predstavnički dom zato što je učestvovala u radu Specijalnog komiteta koji je istraživao šestojanuarski juriš na Kapitol hil. Slično je prošlo i osam od 10 kongresmena koji su podigli ruku za (drugi) predsednički opoziv Trampa upravo zbog njegovog podsticanja juriša na kongresna zdanja.

Raspolućenost na američkoj sceni ne sluti na dobro kad je reč o njenoj unutrašnjoj stabilnosti i odrazu tog stanja na institucije. Ne priliči glavnoj svetskoj sili, koja i dalje pretenduje da je „učiteljica demokratije“ i „moralni lider“, da u jednoj od njene dve partije postoji jako krilo koje propoveda da su političari iz suprotnog tabora kao i vodeće ličnosti Holivuda svi redom pedofili koji iz podruma jedne vašingtonske picerije trguju decom i usput prodaju njihovu krv – što je i dalje aktuelna „Kjuanon“ teorija zavere koju republikanci uz pomoć digitalnih društvenih mreža koriste kao oružje u borbi protiv demokrata.

Ono što je, međutim, suština i što je u pokušajima da se sagledaju krajnji dometi porasta političkog nasilja u Americi razlog za zabrinutost jesu istraživanja Američkog enterprajz instituta iz prošle i pretprošle godine koja su pokazala da se većina republikanaca slaže sa konstatacijom da američki način života nestaje tolikom brzinom da će oni, da bi ga spasli, "morati da upotrebe oružje".

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Sve više Amerikanaca radi kod privatnika
radnik u Americi

Tržište rada

09.11.2022. 17:10

Sve više Amerikanaca radi kod privatnika

Broj zaposlenih u privatnom sektoru u SAD porastao je za 239.000 u oktobru, prema podacima kompanije za platne spiskove ADP objavljenim u sredu.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
10°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve