Svet
20.11.2022. 15:35
Milan Mišić

Saradnja sankcionisanih

Šta je u pozadini naglog zbližavanja Rusije i Irana?

IRAN RUSSIA DIPLOMACY
Izvor: SPUTNIK POOL / SERGEI SAVOSTYANOV / KREMLIN POO

Predsednici su im se ove godine sastajali četiri puta, od toga dva puta sa privrednim delegacijama.

Svoje odnose odnedavno opisuju kao "strateške“ i kao partnerstvo u zajedničkom poduhvatu suzbijanja hegemonije Amerikom predvođenog Zapada, pri čemu sve to nije samo na rečima, nego je potvrđeno i delima.

Iran je, naime, prošle nedelje prilikom posete Nikolaja Patruševa, sekretara ruskog Saveta bezbednosti (koji je na tom položaju od 2008. godine, što znači da je nesumnjivo čovek od najvećeg Putinovog poverenja) prvi put potvrdio ono što su zapadni mediji najavili još pre nekoliko sedmica – da se isporukama dronova Iran pridružio Rusiji u njenoj "specijalnoj vojnoj operaciji“ u Ukrajini.

Time je načinjen svojevrstan geopolitički presedan: da se jedna bliskoistočna sila angažuje u ratu na tlu Evrope. U Teheranu su doduše pokušali da umanje značaj vojne pomoći, tvrdeći da su "male količine“ Moskvi dostavljene pre početka rata. To je opovrgnuto pre svega u Kijevu, gde je ratni štab predsednika Volodimira Zelenskog saopštio da je 311 od tih dronova već upotrebljeno za razaranje ukrajinske infrastrukture, dok drugi za vojna pitanja specijalizovani izvori tvrde da je reč o mnogo većim brojevima: da je isporučeno ili ugovoreno oko dve hiljade ovih bespilotnih letelica i raketa čija dostava podrazumeva i "tehničku podršku“ iranskih instruktora na licu mesta ili u glavnoj ruskoj bazi na 2014. anektiranom Krimu.

Prema jednom izveštaju izraelskih medija, deset Iranaca koji su obučavali ruske snage poginulo je prilikom napada ukrajinske vojske na jedno rusko uporište.

Savezništvo Rusije sa Iranom je zanimljivo i zbog druge osobenosti: obe države su pod teškim zapadnim sankcijama. Rusija zbog agresije na Ukrajinu, a Iran zbog nuklearnog programa čiji je cilj po opštem uverenju atomska bomba u arsenalu teokratskog režima u Teheranu. Zbog toga se svi upiru da dođu do pouzdanog odgovora na pitanje koje se u ovakvom kontekstu nameće: čime će Rusija ovu vojnu pomoć da plati?

Preovlađujući odgovor glasi – ne novcem. Nedavni (od 4. oktobra) izveštaj televizije CNN, koji se poziva na američke obaveštajne izvore, predočava da je Teheran prvenstveno zainteresovan za rusku nuklearnu ekspertizu i ključne materijale, kako bi skratio vreme do finalne konstrukcije oružja na kome radi već više od dve decenije.

Ne zna se da li Rusija pristaje da Iranu u ovom pogledu pomogne, s obzirom na to da je članica grupacije "5+1“ ( pet stalnih članica Saveta bezbednosti plus Nemačka), koja je 2015. sa Iranom sklopila sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa u zamenu za odustajanje od vojnog aspekta njegovog nuklearnog programa – koji je potom kao "loš“ 2018. razvrgao predsednik Donald Tramp.

Ono što Teheranu danas prioritetno treba jeste pomoć u materijalu i znanju za proizvodnju nuklearnog goriva, kako bi pokrenuo reaktor i u krajnjem ishodu skratio vreme do momenta kada može da se proglasi posednikom nuklearnog oružja. A to ima veliki potencijal da destabilizuje ne samo region, nego i da stvori šire geopolitičke komplikacije.

rakete, iran
Izvor: Shutterstock / saeediex

Prema američkim izvorima, iransko obogaćivanje uranijuma – o tom nuklearnom gorivu je reč – već je nadmašilo parametre utvrđene sporazumom iz 2015, što znači da je Teheran, uprkos sankcijama, danas nikad bliži svom strateškom cilju – od nuklearne bombe ga navodno razdvajaju samo meseci.

To je, očekivano, podiglo uzbunu u Vašingtonu koji zbog ukupne situacije ne može više da u pritisku na Teheran računa na pomoć Moskve (koja je do rata u Ukrajini bila kooperativna, pa je čak pospešila pristup eksperata Međunarodne atomske agencije nekim od iranskih postrojenja). Nove okolnosti, međutim, ne daju nadu da bi moglo da se popravi ono što je Tramp srušio.

Novo partnerstvo podrazumeva i ekspertizu koja nedostaje Rusiji, dok Iran ima višegodišnje iskustvo: kako zaobići sankcije.

Kaznene mere Zapada jesu usporile iransku ekonomiju, ali je nisu bacile na kolena: prošlogodišnji ekonomski rast je, prema podacima Svetske banke, bio oko četiri odsto, što je impresivan rezultat za zemlju sa kojom geopolitički Zapad zvanično ne sarađuje.

Kako u svojoj analizi iznosi portal politico.eu, izvoz iranske nafte je, na primer, pod sankcijama prepolovljen – danas je u obimu od oko miliona barela dnevno – ali deo gubitka nadoknađen je izvozom petrohemije i raznih metala. Stopa nezaposlenosti i inflacija su visoki i socijalno destabilizujući, što je objašnjenje i za aktuelne proteste u zemlji zbog ultrakonzervativnog tretmana žena.

Obim iranske spoljne trgovine dostigao je prošle godine oko 100 milijardi dolara. Poskupljenje nafte izazvano ukrajinskom krizom amortizovalo je smanjen obim izvoza, a poboljšanju ukupnog bilansa doprineo je i izvoz ovog energenta (preko posrednika) u Kinu. Iranska nafta tamo je popularna pre svega zbog povoljne cene.

Nafta je inače relativno jednostavna za švercovanje (u tom pogledu mi imamo sopstvena iskustva iz nesrećnih 1990-ih, kada smo takođe bili pod sankcijama). U iranskom slučaju, kako objašnjava "Politiko“, pretovar naftnih tankera vrši se na otvorenom moru, da bi se potom, kako bi se prikrilo njeno poreklo, u nekim lukama mešala sa naftom iz drugih izvora. Najteže je pritom obezbediti pouzdane kanale plaćanja, kako bi se izbeglo paljenje nekih crvenih lampica u svetskom finansijskom sistemu.

"Politiko“ konstatuje i da su neke banke – navode se nemačke Komerc i Dojče banka, kao i američka Siti grupa – dosad Teheranu omogućavale da obavi neke transakcije, uprkos tome što su za kršenje sankcija predviđene veoma visoke kazne.

Rusija svakako već koristi neke od ovih kanala, a iranska pomoć u njihovom korišćenju i trikovima za izbegavanje sankcijskog nadzora svakako će biti dobrodošla.

Iransko-ruske ekonomske veze nisu pak razgranate: trgovina sa Iranom – samo četiri milijarde dolara prošle godine – tek je nešto manje od jednog procenta spoljnotrgovinske razmene Rusije. Upadljiva je i činjenica da Rusija mnogo više trguje sa Turskom – oko 30 milijardi godišnje.

Ruski "Gasprom“ je ne jednom od nedavnih susreta privrednih delegacija najavio investicije u energetski sektor Irana od 40 milijardi dolara. Na spisku roba koje bi Rusija kupila od Irana su inače i rezervni delovi za automobile i putničke avione, ali tek treba da se sagleda šta od toga što je "mejd in Iran“ zaista treba sankcijama pritisnutoj Rusiji.

S druge strane, Teheran bi mogao da ima spisak onoga što mu treba iz ruskih fabrika u modernizaciji sopstvenih oružanih snaga, čiji je najmoderniji avion "mig 29“ (u ruskom arsenalu još od 1983, a Iranu prodat dok je još postojao Sovjetski Savez); govori se da bi u novoj vazduhoplovnoj floti Irana mogao da bude znatno moderniji "suhoj Su-34“ (kojih je ukrajinska protivvazdušna odbrana u dosadašnjem toku rata oborila 14).

U analizi dometa "strateškog zagrljaja“ Moskve i Teherana treba svakako imati u vidu i da je reč o dve države koje imaju dugu i ne baš najsrećniju istoriju sporenja. Ako se pritom izostave davni rusko-persijski ratovi, ne može da se prenebregne činjenica da je iranski vladar šah Reza Pahlavi bio saveznik Amerike, glavnog hladnoratovskog neprijatelja Sovjetskog Saveza. SSSR ostaje "veliki satana“ i posle iranske verske revolucije iz 1979. Teheran zatim pruža podršku mudžahedinima u borbi protiv sovjetske okupacije Avganistana, dok je Moskva podigla ruku "za“ kad je u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija izglasavano nekoliko rezolucija koje su, zbog njegovog nuklearnog programa, predviđale sankcije za Iran.

Odnosi su popravljeni sa dolaskom Putina u Kremlj, a pogotovo posle 2015. kada Rusija vojno interveniše u Siriji, pružajući pomoć opstanku zajedničkog prijatelja – režima Bašara al-Asada.

Iran je, uz podršku Moskve, geopolitičku orijentaciju dodatno preusmerio ka istoku postavši minulog septembra punopravni član Šangajske organizacije za saradnju (SCO), pokazujući istovremeno i želju da postane član BRICS grupacije, u kojoj su Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika.

Podrška Rusiji je i deo iranske ne samo ideološke borbe sa Zapadom, nego i geopolitičke. U toj funkciji je pre ruske intervencije bila finansijska i oružana pomoć Teherana militantnim grupama u Jemenu i u Libanu. Isporuke dronova Rusiji to sada podižu na sasvim drugi nivo, izoštravajući geopolitički profil Irana.

Čak i ako ne dobije ono što zauzvrat isporukama dronova i raketa očekuje od Rusije – nuklearni "nou-hau“ – Iran je na dobitku jer je stekao moćnog partnera u sučeljavanju sa Zapadom, dok je posle velikog publiciteta koji su dobili njegovi dronovi na ukrajinskim frontovima obezbedio i značajne poene u geopolitičkom marketingu. Taj "marketing“ je van svake sumnje namenjen iranskim protivnicima u regionu – Izraelu i Saudijskoj Arabiji pre svih – sa nedvosmislenom porukom – evo šta sve možemo. To je svakako i upozorenje da niko ne pokuša da iskoristi iransko unutrašnje previranje, proteste koji su buknuli i koji se smiruju, posle smrti jedne mlade žene u rukama takozvane policije za moral.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Nemačka i Poljska nacionalizuju ruski Gasprom
Gasprom

Spas od bankrota

15.11.2022. 05:10

Nemačka i Poljska nacionalizuju ruski Gasprom

Nemačka država objavila je da nacionalizuje nemačku filijalu ruskog Gasproma da bi spasila prezaduženu kompaniju kojom upravlja od aprila od bankrota.
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
10°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve