Svet
22.11.2023. 07:05
R.E.

Prošlo je 60 godina

Atentat koji je potresao svet! Na današnji dan ubijen je Džon Kenedi

kenedi
Izvor: Shutterstock

Na današnji dan 22.11. 1963. godine pre tačno 60 godina u atentatu koji je izveden u Dalasu, u saveznoj američkoj državi Teksas ubijen je 35. predsednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džon Ficdžerald Kenedi.

Zvanična verzija o ovom atentatu glasi da ga je ubio bivši marinac i marksista Li Harvi Osvald, prilikom zvanične političke posete Teksasu, mada i danas mnogobrojni teoretičari zavere tvrde da je Osvald bio samo žrtveno jagnje i da se pravi krivici za atentat kriju u dubinama američke admisnistracije.

Iako se decenijama nakon atentata spominjalo da se u okruženju Kenedijeve povorke nalazilo više atentatora ( prema nekim verzijama spominjalo se čak 6), izvesno je da su smrtonosni meci došli iz jednog smera - iz skladišta, koje se u tom nalazilo iza Kenedijevog automobila.  Pored informacija, koje je dobijao prethodnih dana, da mu u Teksasu život ugrožavaju kako desničari, tako i prokubanski aktivisti, Kenedi je insistirao da krov njegovog auta bude spušten, otvarajući atentatoru mogućnost da ima lak pogodak.

Li Harvi Osvald, koga savremena istraga povezuje i sa Kubanskom Tajnom službom, bio je iskusan snajperista, i iznad svega, tokom svog boravka u SSSR-u se veoma obrazovao.  Početkom te nedelje, pronašao je honorarni posao - zaposlio se u skladištu školskog inventara u Dalasu i tog dana je bio verovatno jedina osoba koja je ušla u skladište, što mu je omogućilo da bez problema unese pušku i snajper kalibra 6,5×52 mm "manliher karkano".

Fil Šešnon, novinar koji je duže od dve decenije radio za "Njujork tajms", izdao je i knjigu o ubistvu Kenedija pod nazivom "Okrutan i šokantan čin – tajna istorija Kenedijevog ubistva".

"Ako predsednik Tramp ne odobri objavljivanje dokumenata, mislim da će to stvoriti nove teorije zavere u vezi sa ubistvom Kenedija. Ljudi će pretpostaviti da i dalje ima tajni iza samog ubistva", rekao je pre nekoliko godina Šenon za Ekspres.

"Bila bi prava bomba ako bi ijedan dokument pokazao da je CIA već tokom Osvaldove posete Meksiko Sitiju znala za njegove namere, a da o tome nije obavestila nikoga u Vašingtonu pre samog atentata", ocenio je on.

Na pitanje šta se može naći u dokumentima koji više od pola veka čekaju da ugledaju svetlost dana, Šenon odgovara kako je uveren da će mnogi od najinteresantnijih dokumenata sugerisati da su vlasti, a naročito CIA i FBI, znale za Lija Harvija Osvalda pre samog ubistva i da su mogle da ga spreče u njegovoj ubilačkoj nameri."

"Mnogi dokumenti odnose se na misteriozni Osvaldov put u Meksiko Siti, par meseci pre atentata, gde se sreo s kubanskim i ruskim špijunima. Tamo je bio pod prismotrom agenata CIA. Bila bi prava bomba ako bi ijedan dokument pokazao da je Agencija već tokom Osvaldove posete Meksiko Sitiju znala za njegove namere, a da o tome nije obavestila nikoga u Vašingtonu. Ali za sada nemamo dokaze za to", istakao je Šenon.

Kada su u pitanju motivi CIA i FBI da ovi dokumenti i dalje ostanu van domašaja javnosti, Šenon je rekao da mu oni nisu baš najjasniji "iako će agencije sigurno tvrditi da bi oni nekako mogli da ugroze nacionalnu bezbednost".

"Pretpostavljam da bi neki od dokumenata mogli da identifikuju ljude koji su još živi, a koji su šezdesetih godina bili doušnici ili agenti CIA i FBI. Mislim da bi svi dokumenti trebalo da budu objavljeni kako bi se izbegle dalje sumnje o tome da li vlada krije istinu o samom atentatu. Ako su neki ljudi još živi, vlada može da preduzme mere kako bi ih zaštitila".

Misterija u Meksiku

Dr Sabato, koji je takođe 2013. godine napisao knjigu o atentatu u Dalasu pod nazivom "Kenedi – pola veka: predsedništvo, ubistvo, i zaostavština DžFK", u intervjuu za Ekspres pre više godina istakao je da se već dugo zna kako se na najvišem nivou krije koliko su i šta su FBI, CIA i ostale vladine agencije zapravo znale o Liju Harviju Osvaldu i kako su sve te agencije podbacile jer nisu delovale u skladu sa informacijama kojima su raspolagale.

"Ne možemo da znamo da li bi, da su reagovali, sprečili ubistvo Kenedija, ali je danas očigledno da su te agencije znale mnogo više nego što su tvrdile da znaju tokom istrage Vorenove komisije (komisija koja je ispitivala ubistvo DžFK, a koju je formirao predsednik Lindon Džonson 29. novembra 1963. i na čijem je čelu bio predsednik Vrhovnog suda SAD Erl Voren; ona je 1964. godine zaključila da je Osvald delovao sam, prim. nov.). Ostaje nada da će nam preostali dokumenti pomoći da razrešimo misteriju koja se i dalje nadvija nad atentatom na Kenedija, o tome šta je vlada tačno znala u tom trenutku, kao i o ljudima koji su direktno ili indirektno bili uključeni u ubistvo", rekaoo je tada dr Sabato.

Samo potpuno objavljivanje ovih dokumenata, kako ocenjuje dr Sabato, dovešće nas bliže tome da saznamo ko je i šta tačno znao.

"Čak ni tada nisam siguran da ćemo saznati celu priču jer verujem da su ključni dokumenti uništeni pre nego što su došli pod dejstvo zakona o otvaranju dosijea iz 1992. godine", dodao je.

I on pretpostavlja da se u tim papirima nalaze bitna otkrića o radu raznih vladinih agencija, naročito CIA i FBI, ali i Ministarstva pravde.

"Mislim, takođe, da ćemo iz njih saznati više nego što znamo sada o Liju Harviju Osvaldu, njegovom putu u Meksiko Siti septembra 1963. godine, a možda čak i o kontaktima koje je američka vlada imala s njim u godinama pre ubistva. Ali malo je verovatno da će nam dokumenti dati odgovor na pitanje nad pitanjima: da li je Kenedija Osvald ubio sam ili je reč o zaveri koja ne mora nužno da uključuje još jednog atentatora, već pre svega ljude koji su možda pripremili i ohrabrivali Osvalda da to uradi. U svakom slučaju, otkrivanje ovih dokumenata pomoći će nam da dalje razjasnimo ovaj značajan momenat naše istorije", zaključio je dr Sabato.

Vijetnam

On je u svojoj knjizi zastupao i tezu da je malo verovatno da bi Kenedi nastavio politiku koju je, u pogledu rata u Vijetnamu, vodio njegov naslednik Lindon Džonson, a koja je rezultirala sa više od 58.000 mrtvih američkih vojnika. Postoje, naime, prilično uverljivi dokazi da je Kenedi još 1962. godine potpisao naredbu o povlačenju američkih trupa iz Vijetnama do kraja 1965. Neki od tih prilično uverljivih dokaza prezentovani su septembra ove godine u seriji pod nazivom "Usijanje oko Kenedijeve izlazne strategije", koja je emitovana na američkoj televiziji PBS.

A među njima su i instrukcije Roberta Meknamare, ministra odbrane, iz maja 1963. godine da se razradi plan za povlačenje, detaljan prikaz misije Meknamare i Maksvela Tejlora, načelnika združenog generalštaba američke vojske, koji se u Vijetnam vratio s planom povlačenja razrađenim tokom njihovog odsustva iz Pentagona pod direktnom Kenedijevom kontrolom.

Tu je i audio-zapis rasprave u Beloj kući koja je vodila odobravanju memoranduma 263 Saveta za nacionalnu bezbednost o implementaciji plana povlačenja, kao i precizne instrukcije za povlačenje koje je Maksvel Tejlor preneo saradnicima u združenom generalštabu 4. oktobra 1963. godine.

Šta je znao Kastro?

Moguće je, naravno, da papiri dovedu do još nekih bombastičnih otkrića, a jedna od spekulacija tiče se i mogućnosti da je za Osvaldovu nameru znao kubanski lider Fidel Kastro. On je, inače, bio trn u oku svim američkim predsednicima, a Kenedi se s njim i direktno sukobio kada je poslao jedinicu kubanskih plaćenika koje je obučila CIA da sruše njegov režim. Pokušaj je, naravno, neslavno propao jer je kubanska vojska za svega četiri dana eliminisala snage koje su se 15. aprila 1961. godine iskrcale u Zalivu svinja.
Samo nekoliko meseci posle Kenedijevog ubistva, naime, viši zvaničnik Američke komunističke partije sastao se u Havani s Kastrom, koji mu je tom prilikom prosuo priču kako je Osvald tokom posete kubanskoj diplomatskoj misiji u Meksiko Sitiju septembra 1963. rekao: "Ubiću Kenedija".

Ispostavilo se, međutim, da je američki komunista zapravo doušnik FBI i ova uzbudljiva priča uskoro je stigla do direktora FBI, svemoćnog Džeja Edgara Huvera. I dalje ne zvuči mnogo verovatno da je Kastro imao direktnu ulogu u atentatu na američkog predsednika, ali je moguće da je čuo Osvaldovo hvalisanje pre samog ubistva.

Ranije objavljeni dokumenti već su otkrili da je CIA sumnjala kako je kubanofila Osvalda na političko nasilje podstakao tekst objavljen u njuorleanskim lokalnim novinama "Tajms pikajun" u kojem se nagoveštava mogućnost američke zavere da se ubije Kastro.
Nejasno je, međutim, zbog čega su istražitelji atentata praktično zaobišli Osvaldovu meksičku vezu iako je Li Harvi tokom samog boravka u toj zemlji bio pod prismotrom CIA, koja mu je prisluškivala i telefon.

On je, inače, bio "na merama" FBI i mnogo pre nego što je zakoračio na šesti sprat skladišta za knjige u centru Dalasa noseći pušku koju je kupio putem narudžbenice, a iz koje je ispalio tri hica na Kenedija, od kojih su dva bila smrtonosna.

Pokušaji FBI da razgovaraju s njegovom suprugom Marinom toliko su ga frustrirali da je početkom 1963. godine čak poslao pismo agentima u Dalasu preteći da će dići u vazduh policijsku stanicu ako ne prestanu s tim. Ovu poruku je, međutim, FBI uništio neposredno posle Kenedijevog ubistva.
 

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
clear sky
10°C
25.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve