Vreme je za uzbunu
Amber alert – da nijedno dete više ne bude izgubljeno
Teksas. Godina 1996, 13. januar. Devetogodišnja devojčica Amber Hagerman bezbrižno je sa svojim bratom vozila bicikl na parkingu napuštene prodavnice. U jednom trenutku pojavio se crveni kombi. Iz njega je izašao čovek i strpao malu Amber u svoje vozilo. Jedan od svedoka otmice odmah je nazvao policiju, ali ni više od 50 policajaca i agenata nije uspelo da pronađe devojčicu. Potraga je trajala pet dana, sve dok slučajni prolaznik nije ugledao njeno beživotno telo pokraj zaliva. Čovek iz crvenog kombija nije pronađen ni nakon 26 godina.
Ovo je bio i više nego dovoljan razlog da se stanovništvo iz Teksasa alarmira. Rekli su: "Ako lokalne televizije i radio-stanice prekidaju svoje programe zbog nekih drugih događaja, zašto ga ne prekinuti kada nestane neko dete? Zašto se ne obavesti javnost o tome?" Iste te godine, 1996, emiteri "Dallas Fort Worth"-a, zajedno sa lokalnom policijom, razvili su sistem upozorenja koji bi mogao da pomogne u pronalaženju dece. Godinu dana kasnije, radio-stanice širom Amerike emitovale su upozorenja o nestaloj deci. Televizijske kuće počele su da objavljuju upozorenja 1999. godine. U februaru 2005. godine osnovan je američki nacionalni program "Amber alert".
Od tada, najkasnije sat vremena od prijave nestanka deteta, ukoliko policija posumnja na otmicu, ovaj sistem se aktivira. Televizije, radio-stanice, bilbordi, ekrani na bankomatima, putevima – svuda stoje samo informacije o nestalom detetu. Upozorenje je aktivno 24 časa. Sadrži osnovne informacije o detetu i link ka njegovom profilu na stranici "Nacionalne evidencije nestalih osoba".
"Kako izgleda Amber alert u praksi? Sedim u stanu u Torontu, gledam svoja posla, malo pratim šta je na TV-u, malo slušam radio, malo kopam po netu... Odjednom, na svim uključenim uređajima koje imam iskače informacija o nestalom detetu, ime, prezime, slika i još pokoja informacija u zavisnosti od uređaja. Dakle u 3 sekunde ti stigne SMS, mejl, kreće objava na televiziji i radiju simultano... Budi dozu panike, ali sam jedno tri dana zagledala svako dete na ulici. Jako je važno da ovo izguramo kako znamo i umemo", objavila je na Twitteru jedna devojka iz Srbije.
A evo i primera kako je, zahvaljujući Amber alertu, pronađen dvogodišnji dečak Roni. Njega je kidnapovala baka, majka njegove majke. Žena od 65 godina uspela je da savlada Ronijevu mamu i odvede ga od nje. Niko, naravno, ne bi posumnjao da je žena otela sopstvenog unuka. Njen plan tekao je kako je zamislila sve dok ga nije poverila na čuvanje prijatelju Džonu Toungu, koji nije ni slutio da čuva oteto dete. Dok je bebisitovao, na telefonu mu je stiglo upozorenje – Amber alert. Gledajući u telefon, shvatio je da dete čije su informacije objavljene na svim uređajima spava u susednoj sobi. Čovek je odmah prijavio slučaj policiji. Roni je bezbedno stigao kući i ponovo je sa svojom mamom.
Najbitnije je da javnost veoma brzo reaguje jer su ti prvi sati od nestanka ključni. Takođe, Ministarstvo pravde Sjedinjenih Američkih Država naglasilo je da u mnogim slučajevima otmičar vrati dete kada sazna da je izdato Amber upozorenje.
Zahvaljujući ovom sistemu, u 2014. godini polovina nestale dece u Americi pronađena je u roku od tri sata. Više od 95 odsto njih bilo je nepovređeno. U svetu je zahvaljujući Amber upozorenju spaseno više od 1000 dečjih života.
Amerika i Kanada nisu jedine države koje su uvele Amber alert. Ovaj sistem praktikuje se i u Belgiji, Češkoj, Nemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Poljskoj, Irskoj, Bugarskoj, Italiji, na Malti, u Holandiji, Portugalu, Rumuniji, Španiji i mnogim drugim državama. U Hrvatskoj takođe, samo što nosi naziv "Neno alert".
Srbija ga, nažalost, još nema. O uvođenju Amber alerta u našoj državi govori se još od 2015. godine. Zagovornik ove ideje bio je tada, a i sada, čovek koji je 2014. godine zbog otmice izgubio svoje dete – Igor Jurić. Igor je smogao snage i stupio je u borbu protiv ovakvih zločina nad decom. On je trenutno direktor Centra za nestalu i zlostavljanu decu (CZND). CZND je 11. januara ove godine pokrenuo kampanju za uvođenje Amber alerta u Srbiji, koja je dobila milionsku podršku ljudi na društvenim mrežama.
Gospodin Jurić je u razgovoru za "Ekspres" objasnio zbog čega borba oko uvođenja ovog sistema traje toliko dugo, ali i kada možemo očekivati Amber alert u Srbiji.
"Mi smo od 2015. godine upoznavali ljude sa važnošću ovog sistema, govorili smo o tome kako funkcioniše u drugim zemljama. Ovu masovnu podršku koju sada imamo na društvenim mrežama i kod ljudi je samo odraz onoga što smo mi radili u prethodnom periodu. S druge strane, želeli smo da dodatno motivišemo ljude iz ministarstva", objašnjava Igor Jurić za "Ekspres".
Kako on navodi, od 2015. godine traje kampanja za uvođenje ovog sistema. Gospodin Jurić je od tada razgovarao sa ljudima koji su vodili Ministarstvo unutrašnjih poslova, ali tek sada može uočiti dobru volju za uvođenje Amber alerta.
"Jako je nažalost važno da ljudi koji vode određene institucije, u ovom slučaju to je Ministarstvo unutrašnjih poslova, imaju dovoljno veliku svest o problemima sa kojima se građani susreću. Mislim da u prethodnim ministarstvima i vladama jednostavno ljudi koji su vodili pre svega ovo ministarstvo nisu dovoljno shvatali važnog ovog sistema. Tek sada, nakon formiranja ove poslednje vlade, imamo priliku da konkretno razgovaramo o ovom sistemu. Zaista se vidi dobra volja. Ne samo kod ministra, nego i kod službenika Ministarstva unutrašnjih poslova. To je nešto što mi daje veliku dozu nade i optimizma da će vrlo brzo sistem biti uveden", rekao je Jurić.
Uz podršku koju je dobio od građana Srbije, ali i institucija koje će priču o ovom sistemu sprovesti u delo, Igor Jurić se nada da će Srbija do kraja 2023. uvesti Amber alert. Međutim, pre toga, postoji još jedno pitanje i problem koji se mora rešiti, a to je Javni registar nestalih lica koji u Srbiji još ne postoji. Kako kaže Igor Jurić, u Srbiji se godišnje prijavi i veliki broj nestanaka punoletnih lica. Nažalost, većina njih se ne pronađe u toku jedne godine.
"Javni registar nestalih lica bi mnogo pomogao da znamo ko je nestao, ko se još traži, dokle se stiglo sa potragom. Uglavnom su razlozi nestanaka odraslih ljudi često bolesti poput demencije ili slično. Ovde bi javnost i mediji mogli uticati jer bi sa Javnog registra nestalih lica koje bi imao MUP mogli skidati te objave kada se desi nestanak i gde bi ljudi bili upoznati da je nestalo jedno novo lice i da ga porodica traži. Mi vodimo registar nestalih lica, ali nije dovoljno dobro ažuriran jer mnogi ljudi ne znaju za nas i ne prijavljuju nestanak. Često se desi da čovek sedne u autobus iz jednog kraja Srbije, dođe u drugi i ne zna gde se nalazi. Ti ishodi su neretko tragični i bilo bi važno da se konstantno ažurira javni registar i da postoji u Srbiji", objašnjava Jurić.
Ipak, ništa na ovom svetu više ne može da se desi, a da se ne pokrene neka teorija zavere. Iako je ovaj sistem spasao mnoge živote nestale dece, u javnosti se plasiraju razne teorije i priče koje ljudima usađuju u glave crv sumnje. Priča kaže da je Amber alert u stvari paravan za pedofile jer softver koji se u Americi koristi za uzbunjivanje proizvodi firma Džona Podeste (šef kampanje Hilari Klinton za predsedničke izbore 2016). U to vreme, dok je trajala kampanja, na Twitteru je pokrenuta priča o pedofiliji koju predvode Klintonovi, Obama i Podesta. Oni su, navodno, držali decu u ropstvu, u podrumu picerije u Vašingtonu. Kada pedofil pozove piceriju i naruči picu sa sirom, to znači da u stvari "poručuje" jedno dete (ova teorija na internetu je nazvana "Picagejt").
Osim što su besramno optužili sistem koji spasava decu, teoretičari ove zavere naneli su štetu i zaposlenima u piceriji. Od pretnji smrću do upadanja u lokal sa poluautomatskom puškom. Čovek koji je uleteo naoružan želeo je da spase decu iz podruma, ali, naravno, podrum nije ni postojao.
Od početka kampanje koju je CZND pokrenuo u januaru naravno da su se i u Srbiji pojavili razni teoretičari zavera koji se protive ovom sistemu. Na Tviteru i drugim društvenim mrežama širili su upozorenja ljudima kako ne treba uvesti Amber alert jer je paravan za pedofiliju. Jedna od teorija jeste ta da se u stvari informacije o deci plasiraju javno kako bi ih otmičari lakše pronašli.
Upitali smo gospodina Jurića kako su ove priče uticale na kampanju i da li su uspele da je poremete.
"Mogu reći da je napravljena jedna kratkotrajna šteta. Uslovno rečeno, za ljude koji nisu bili dovoljno informisani i koji su često podložni uticaju teoretičara mogao je da se desi jedan takav uticaj. Dugotrajno, to neće naneti apsolutno nikakvu štetu i tu nema dileme", kaže Jurić.
Prema njegovim rečima, u Srbiji se na godišnjem nivou prijavi nestanak između 1300 i 1500 dece. U 2022. godini prijavljena su 1523 nestanka maloletnih lica, a 1518 je pronađeno.
"Na taj jedan veliki broj vi morate da znate da postoje ljudi kojima je u interesu da se ta deca ne pronalaze. Zbog toga smatram da su oni koji stoje iza tih neistina na društvenim mrežama zapravo zlostavljači dece, pedofili, trgovci decom… Uglavnom, neko kome zaista nije u interesu da se ona pronađu. Mislim da je to pitanje kojim bi trebalo da se naše institucije bave u narednom periodu", dodaje Igor Jurić.
Svakako da sistem poput Amber alerta ne bi trebalo da bude nešto za šta će se hvatati teoretičari zavera. U pitanju su deca i njihovi životi. Mala Amber nije ni slutila da će tog 13. januara 1996. godine postati heroj. Ona je izgubila svoj život, ali je u narednim godinama spasla veliki broj dece. Hajde da to ne zaboravimo. Njena smrt bila je nepravedna i tragična, ali i okidač kod ljudi. Osvestio ih je da borba protiv otmica dece i pedofilije mora biti jaka i nezaustavljiva. Hajde da ne zaboravimo ni Tijanu Jurić. Ako je njen otac mogao da smogne snage i pođe u borbu, onda bi trebalo svi mi to da uradimo. Koliko god da smo u mogućnosti, moramo pomoći deci da prožive svoj život i dočekaju starost.