Vesti
05.05.2023. 19:10
R.E

OŠ "Vladislav Ribnikar"

Tragedija koja nas mora otrezniti

pucnjava u školi ataimages 5.5.2023
Izvor: ATAIMAGES / Amir Hamzagic

Ništa nije tako duboko potreslo naše društvo kao masakr u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar“. Da li ćemo shvatiti da mi zapravo ništa ne znamo o našoj deci, o svetu u kome ona žive koji je toliko različit od našeg, o vrednostima koje ne delimo, o željama, o strahovima...

Nikada nije bilo ovako teško. Ne postoje ni reči niti bilo kakav drugi izraz kojim bi se dalo opisati ono što smo doživeli tog trećeg maja, datuma koji ćemo, verujem, svi pamtiti dok smo živi. Mislili smo da se to nama nikada neće desiti. Može takvo što da se dogodi negde u Americi gde svako malo ima neka masovna pucnjava u školi, ali kod nas – ne može. Mi smo verovali da smo jednostavno drugačiji, da naša deca nisu takva da imamo neke druge vrednosti, da imamo jaku i čvrstu porodicu, stubove društva, institucije... Slepo ne shvatajući da je problem u nama samima.

Ne shvatamo da duže od osamdeset godina živimo laž, da od početka devedesetih živimo poslednju fazu Sodome i Gomore. Ne želimo sebe u oči da pogledamo i kažemo da nam je javni prostor zatrovan od devedesetih raznim Arkanima, Legijama i ostalim inim junacima sa vrelog asfalta... da nam rijaliti zagađuje javni prostor već gotovo dvadeset godina, a ne od juče. Da su generacije današnjih roditelja stasale na tim vrednostima.

Ova današnja deca žive u nekom drugom svetu, u nekoj svojoj digitalnoj realnosti. To mi, poslednji relikti analognog doba, sa našim predstavama ne možemo ni izbliza dokučiti. Ne možemo dokučiti ni zbog toga što se njima ne bavimo. Koji se roditelj zaista interesuje šta to njegovo dete radi na netu, kakav sadržaj konzumira, kako to na njega utiče? Da li iko od prosečnih srpskih roditelja, pritisnut realnim egzistencijalnim strahovima, mukama i problemima, stiže i ima vremena da se bavi dobrobiti svoje dece ili je koncentrisan isključivo na obezbeđenje osnovne materijalne egzistencije.

Da li taj potrošački objekat jedno sredstvo relaksacije od stresom pretrpanog dana nalazi u begu od stvarnosti sa daljinskim upravljačem na kauču ili u kladionici, na primer, dok mu dete sedi u drugoj sobi sa telefonom u ruci. Taj je nesretni rob potrošačke stvarnosti zadovoljan ako mu potomak ne diže preveliku buku iz susedne sobe i ne ometa ga u jedinim trenucima relaksacije u inače burnom i problemima opterećenom danu.

Šta se zaista dogodilo, gde su bili okidači, da li su neke institucije u okviru sistema napravile propuste, ima li tu mesta odgovornosti i o kakvoj se odgovornosti radi, sve su to pitanja na koja naši građani moraju dobiti odgovor, kao i jasne korake koje će nadležni državni organi preduzeti da se ovakva situacija nikada više ne ponovi. Praviti od ove tragedije predstavu sa ciljem dobiti jeftine političke ili druge poene jednostavno je degutantno i vredno svakog prezira.

Da ne spominjemo licemerje. Stampedo neproverenih informacija na društvenim mrežama, nagađanja i laži mogu samo kreirati dodatne patnje i bol. Minimum odgovornosti u ovom slučaju mora postojati, ako smo uopšte više za to sposobni. Jednostavno je, moraju se znati sve činjenice i onda se hladne glave moraju te iste činjenice analizirati i na osnovu toga preduzeti neke korake. Kakofonija nam ništa dobro doneti neće.

Moramo biti svesni da krajnje sudove o ovom događaju moramo dati i kada se od njih dovoljno vremenski odmaknemo, ali ako ne shvatimo da smo mi kao roditelji zakazali, ništa nećemo uraditi za budućnost naše dece. Najlakše je krivicu svaliti na nekoga drugoga, mrzeti nekoga zbog svojih grešaka. Ali to ni deca ne bi trebalo da rade, a kamoli odrasli ljudi.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
26°C
29.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve