Vesti
12.08.2023. 15:10
Marko R. Petrović

Sastanak u Granadi

Ulazak Ukrajine u EU: Kako bi to uticalo na članice, ali i na Srbiju

EU, Evropska Unija
Izvor: Shutterstock

Lideri 27 zemalja članica Evropske unije sastaće se oktobra ove godine u Granadi, u Španiji. A jedna od tema njihovog razgovora biće, po svemu sudeći, ozbiljno razmatranje primanja Ukrajine u "evropsku porodicu“, Pitanje je, međutim, sme li i može li to da ostane bez posledica, pre svega pozitivnih, po region Zapadnog Balkana.

Pripreme za ono što se očekuje na jesen, naime, počele su, prema pisanju "Fajnenšel tajmsa, krajem juna, u hotelu "Amigo“ sa pet zvezdica u Briselu, kada su se za doručkom najmoćniji lideri EU započeli ozbiljne rasprave o tome kako da Ukrajinu uvedu u EU klub.

Šefovi vlada 10 najmnogoljudnijih država EU, uključujući Francusku, Nemačku, Poljsku i Rumuniju, "prežvakali“ su bezbroj načina na koji bi tako značajan korak dramatično preoblikovao blok.

Prema rečima ljudi koji su bili informisani o skupu, neformalni razgovori su jasno pokazali koliko je različitih pitanja sažeto u ovome – i koliko će Unija radikalno morati da se prilagodi da bi preuzela takvo istorijsko proširenje.

Prisutni lideri složili su se da pripreme smernice za buduće razgovore i, nakon neformalnog razgovora, zvaničnici nacionalnih vlada započeli su težak zadatak koordinacije pozicija.

"Želeli smo da vidimo da li možemo da stvorimo dovoljnu političku podršku da idemo napred“, kaže jedan od ljudi koji su upućeni u ceo proces. "To je tako veliki izazov... Cilj je bio da se vide različiti pogledi.“

Sastanak je pokazao jednu stvar: potvrdio je da se ideja koja je pre 18 meseci možda delovala besmisleno sada shvata ozbiljno.

Rat u Ukrajini radikalno je promenio računicu. Brutalno naglašavajući opasnost od ostavljanja država u geopolitičkoj "sivoj zoni“, izvan i Rusije i zapadnih sfera, invazija Moskve izazvala je duboki pomak u politici proširenja EU sa pasivnosti na proaktivno strateško planiranje.

Ruska agresija podstakla je lidere EU da ozbiljno razmotre primanje Ukrajine u svoje okrilje – potez koji bi dramatično preoblikovao blok.

Sukob u Ukrajini podstakao je doskora pasivnu EU na aktivniju ulogu. Ukrajina, Moldavija i Bosna i Hercegovina dobile su status kandidata, otvoreni su pregovori o pristupu sa Albanijom, a zahuktali su se pregovori i sa drugim kandidatima - Crnom Gorom, Severnom Makedonijom, Srbijom i Turskom, piše "Fajnenšel tajms“.

Šta to konkretno znači za Srbiju? Može li se dogoditi da, zaista, u skorije vreme Srbija postane punopravna članica EU? Ili je evropskim čelnicima na pameti nešto drugo, nekakva drugačija formula koja bi okupila sve zemlje kandidate i na neki način ih izjednačila i pretvorila u nekakve "pridružene članove“. To bi, naravno, podrazumevalo da se sa strane ostave sva međusobna trvenja, sporovi, nesuglasice, političke i teritorijalne, među državama. Za Srbiju bi to naročito bilo značajno. Da li je ovo poslednji voz koji mora da se hvata?

Petar Milutinović sa Instituta za evropske studije ocenjuje da bi skup u Granadi mogao da bude od veoma velikog značaja za Srbiju.

"Vlada Republike Srbije nalazi se u procesu pristupanja Evropskoj uniji skoro punih deset godina od kada je stupio na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Srbija ima obavezu da sprovodi reforme u oblasti političkih institucija i administracije, pravosuđa, privrede, kao i obavezu usklađivanja u domenu odbrane evropskih vrednosti, poput harmonizacije spoljne politike Srbije sa Zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije. Međutim, svedoci smo da podjednako sa obe strane ne postoji realan i izniman interes da se ovaj proces ubrza i učini kredibilnim. Zapravo, trenutno se nalazimo u situaciji u kojoj je čitav region Zapadnog Balkana na evropskom putu i u procesu pregovora, ali paradoksalno, čitav region je poprimio obeležja parije Evrope. Mnoge države članice EU nastoje da pronađu rešenja koja izbegavaju preradu sveobuhvatnih sporazuma EU, što je dugotrajan i politički naporan proces koji bi zahtevao referendume u mnogim državama, nudeći domaće žarište za evroskeptične kampanje.

Preduslov za pristupanje država kandidata, pa i Srbije, predstavlja upravo izmena i dopuna osnovnih osnivačkih ugovora, odnosno primarnog prava EU – Ugovora o Evropskoj uniji i Ugovora o funkcionisanju Evropske unije. Ovim ugovorima je izvršeno institucionalno prilagođavanje EU sve brojnijem članstvu, mnogo izmena u pogledu nadležnosti i načina odlučivanja gotovo svih organa Unije, kao i njihovim međusobnim odnosima. Ipak, proces pristupanja Srbije zavisi od napretka čitavog regiona i obrnuto. Za sada, proširenje EU na Zapadni Balkan ne predstavlja fokus politike proširenja EU. Zapravo, u fokusu ove politike jesu nekadašnje države Istočnog partnerstva, odnosno Ukrajina i Moldavija, kao i potencijalno Gruzija. Čini mi se da se proširenje EU odvija, ali bez nas. Imajući u vidu potencijalno otvaranje pregovora Ukrajine i EU krajem godine, jedino jedna krupna politička odluka država članica o proširenju EU na Zapadni Balkan može biti od značaja za nas. Odluka da se ’kapacitet apsorbovanja’ stavi na dnevni red za razgovore između 27 lidera EU u Granadi ovog oktobra odražava priznanje da se ta tema više ne može držati u tajnosti. Za Srbiju to znači da može da se nada ubrzanju pregovora, odnosno otvaranja klastera 3, kao i konkretnoj ponudi o potencijalnoj godini za pristupanje EU ukoliko gorenavedene reforme i usklađivanje sa politikama Unije budu realizovane na odgovarajući način. Za Srbiju će to značiti više stranih direktnih investicija iz država članica EU, rast zaposlenosti i veći standard građana“, kaže Petar Milutinović za "Ekspres“.

Na pitanje da li je moguće postizanje nekakvog okvira koji bi zemlje kandidate za članstvo EU nekako dodatno povezao i dao im status, uslovno rečeno, "pridruženih članica“, Milutinović podseća da "Srbija ima status pridružene države od 2013. godine jer je to jasno predviđeno odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju“.

"Na osnovu toga, ona ima određeni stepen pogodnosti u domenu trgovine, obrazovanja i nauke. Osim toga, na snazi je revidirana metodologija proširenja, koja ne ispunjava svoju primarnu svrhu – politika proširenja nije oživljena – premda predstavlja podsticaj državama kandidatima da dokažu svoju želju, spremnost i sposobnost da zadovolje pristupne kriterijume. Može se postaviti pitanje da li četiri osnovna principa revidirane metodologije – povećana kredibilnost procesa, izraženije političko upravljanje procesom, grupisanje poglavlja u šest klastera, kao i predviđene nagrade i kazne – doprinose faktičkom usporavanju procesa pristupanja Srbije umesto njegovom intenziviranju. Izgleda da će odgovor više naginjati ka ovom prvom“, kaže Milutinović za "Ekspres“.
 

Dok lideri EU govore da je Ukrajina na "putu“ ka članstvu, mnogi zvaničnici država članica i diplomate privatno se pitaju da li će se to zaista i dogoditi. Ne samo da je Ukrajina zemlja u sukobu, već bi bila i peta najveća članica bloka po broju stanovnika (pre sukoba) i daleko najsiromašnija, što ima implikacije na to kako bi budžeti EU bili podeljeni.

Ipak, zahtev Kijeva da uđe u blok, više nego bilo šta drugo, pokrenuo je duboka pitanja o budućnosti čitavog evropskog projekta.

"Morali smo da napravimo ogromnu promenu u svom razmišljanju od početka rata u Ukrajini. Sada vidimo proširenje kao nešto što je postalo neizbežno, kao nešto što je potrebno za stabilizaciju kontinenta“, rekla je "Fajnenšel tajmsu“ osoba upoznata sa razgovorima zvaničnika EU krajem juna.

"Dakle, pošto smo to shvatili, moramo hitno da razradimo kako ćemo sve ovo da uradimo i kakve će to monumentalne posledice po nas imati u pogledu finansija i donošenja odluka“, dodao je izvor FT-a.

Sukob je možda doveo do promena "političkih vetrova“, ali nije promenio nepromenljive izazove oko kapaciteta EU za proširenje. U Briselu i širom glavnih gradova Unije zvaničnici se ne pitaju samo da li Ukrajina može da sprovede dugu listu reformi potrebnih za pridruživanje EU kada se sukob završi, već i da li blok može da se reformiše dovoljno da apsorbuje Ukrajinu.

S obzirom na to da ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski insistira na otvaranju pregovora o pridruživanju do decembra, raste svest da se kapacitet EU da prihvati nove države članice ne može jednostavno ignorisati držanjem ulaznih vrata zatvorenim. Debata o tome kako bi proširenje moglo da promeni EU uglavnom se vodi privatno, pošto političari nastoje da izbegnu podsticanje javne debate o nečemu što može izazvati podele.

Mnoge države članice, na primer, muče se da pronađu rešenja koja izbegavaju preradu sveobuhvatnih sporazuma EU, što je dugotrajan i politički naporan proces koji bi zahtevao referendume u mnogim državama, nudeći domaće žarište za evroskeptične kampanje.

Ali odluka da se "kapacitet apsorbovanja“ stavi na dnevni red za razgovore između 27 lidera EU u Granadi ovog oktobra odražava priznanje da se ta tema više ne može držati u tajnosti.

"Radi se o identifikovanju problema koje treba da rešimo pre nego što se zemlje pridruže“, kaže jedan diplomata EU.

U ovoj fazi, diskusije su više o identifikaciji pitanja koja bi proširenje postavilo za EU, a ne o pokušajima da se donesu bilo kakve političke odluke. To je razumljivo s obzirom na to koliko su izgledi za proširenje zapravo neizvesni.

Dok su pad "Gvozdene zavese“ i želja da se integrišu bivše države istočnog bloka, kao što je Poljska, u zapadnu demokratiju i kapitalizam, pomogli da se napravi jak argument za masovni ulazak 10 zemalja 2004. godine, ovaj put motivacija da se prihvati trenutni broj kandidata manje je jasna.

Ovo pitanje kapaciteta apsorpcije svodi se na dve ključne teme.

Prvo, kako bi EU reformisala svoj budžet kada bi se suočila sa novim članicama koje bi verovatno bile neto korisnici sredstava EU? Kako bi manje bogate zemlje članice reagovale na ideju da postanu neto davaoci doprinosa?

Drugo pitanje je: koje bi institucionalne reforme bile neophodne da bi se osiguralo da EU može da obezbedi nesmetane procese donošenja odluka ako se Unija sastoji od čak 35 država, u odnosu na sadašnjih 27. Neuspeh u reviziji njenih procedura mogao bi da sputava EU, posebno u oblastima politike koje zahtevaju jednoglasnost.

Članstvo Ukrajine bi najviše opteretilo finansije EU. Kako ističe nota internog Saveta EU u koju je FT imao uvid, dve najveće oblasti budžeta EU su Zajednička poljoprivredna politika (CAP) i kohezija, ili regionalna potrošnja, koji zajedno čine oko 62 odsto sedmogodišnjeg budžeta EU ili oko 370 milijardi evra svaki.

Prihvatanje Ukrajine, sa poljoprivrednim zemljištem koje premašuje veličinu Italije i poljoprivrednim sektorom koji zapošljava 14 odsto njenog stanovništva, promenilo bi igru. Iz toga sledi da bi Ukrajina postala najveći primalac sredstava CAP-a, od kojih se većina sastoji od direktnih plaćanja poljoprivrednicima ili podrške dohotku.

Posledice bi bile ozbiljne: drugi poljoprivrednici u Uniji morali bi da prihvate mnogo niže isplate ili bi EU morala da pristane na veliko povećanje svog budžeta za poljoprivredu.

U Francuskoj, gde poljoprivredni sektor ima ogroman uticaj, političke posledice bi bile zastrašujuće. Isto važi i za zemlje koje su se zalagale za pridruživanje Ukrajine. Poljska, čiji je predsednik Andžej Duda 2022. godine pozvao Ukrajinu da iskoristi ubrzani procesa članstva, godinu dana kasnije je zabranila uvoz nekih ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda.

 

Varšava je preduzela akciju nakon što je prenatrpanost jeftinog žita izazvala burne proteste njenih farmera i zahtevala od komisije da proširi te granice na druge proizvode ovog leta.

Kada je reč o regionalnom finansiranju, u belešci koju je pripremio istraživački centar Briselskog instituta za geopolitiku za sastanak za doručak pre samita, istaknuti su visoki ulozi. Većina sadašnjih kandidata za pristupanje, uključujući Ukrajinu, ima BDP po glavi stanovnika, meren paritetom kupovne moći, ispod Bugarske, članice EU sa najnižim prihodima.

"Logika kohezione politike je da bi sredstva morala biti preusmerena na nove članice Unije, na štetu sadašnjih korisnika, osim ako se ne prikupi više prihoda EU“, navodi se u dokumentu o politici.

Drugim rečima: ili pita raste, ili svako dobija manji komad. Još veće pitanje od novca, tvrde neki briselski zvaničnici, jeste kako bi EU obezbedila da nastavi da funkcioniše. Istrajavanje na jednoglasnom donošenju odluka o spoljnoj ili poreskoj politici postalo bi teže u proširenoj EU, s obzirom na mogućnost da jedna država može da stavi veto i blokira bilo koji predlog koji joj se ne sviđa – moć koju Mađarska često koristi.

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
clear sky
15°C
01.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve