Život
28.06.2022. 10:58
Marko R. Petrović

Mitovi

Da li je Vidovdan od kamena temeljca postao kočnica i prepreka?

GAZIMESTAN ANNIVERSARY
Izvor: EPA / VALDRIN XHEMAJ

Srbi nisu jedini narod koji voli mitove. I sasvim sigurno Srbi nisu jedini koji su naciju, makar delom, izgradili na nekakvom mitu. U srpskom slučaju to je, naravno, vidovdanski, odnosno kosovski mit.

Suprotno mnogim verovanjima, međutim, Vidovdanski mit značajnije mesto u razvoju srpske nacije i države zauzima tek u drugoj polovini XIX veka. Primera radi, u pesmi "Vostani Serbije“, koju je tokom Prvog srpskog ustanka napisao Dositej Obradović i koja je slovila za neku vrstu ustaničke himne, Kosovo se uopšte ne spominje. U kontekstu nacionalnog buđenja tu se našlo mesta za Bosnu, Hercegovinu i Crnu Goru.

Tek u "Načertaniju“ Ilije Garašanina, koje je nastalo 1844. godine, može se naslutiti da Srbija gleda ka Kosovu, iako je i tu u prvi plan stavljeno ujedinjenje sa Bosnom i Hercegovinom. Kosovo se, zapravo, u "Načertaniju“ eksplicitno ni ne spominje, već Garašanin koristi termin "Severna Albanija“.

"Naročito se treba izvestiti o Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Albaniji. U isto vreme nužno je da se tačno poznaje i stanje Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, a razume se da u ovo spadaju i narodi Srema, Banata i Bačke“, piše u uvodnom delu "Načertanija“ naslovljenom sa "O sredstvima, kojima bi se cjelj srbska postići mogla“.

A prva veća proslava Vidovdana organizovana je povodom pet vekova od bitke, 1889. godine. Poklopilo se to, donekle, i sa "surovim otrežnjenjem“ da će ujedinjenje sa Bosnom ići malo teže, s obzirom na to da je ovu teritoriju, praktično deset godina ranije posle Berlinskog kongresa, okupirala Austrija.

Prirodno, oči Srbije tada su se okrenule ka jugu, odnosno ka Makedoniji i Kosovu na kojem je, u tom trenutku, srpski živalj činio većinu (64 odsto prema podacima iz 1871. godine). No, imalo je to okretanje jugu i drugi strateški značaj, a to je želja da se po svaku cenu izađe na Jadransko more, kako bi se zaobišla spoljnotrgovinska zavisnost od Austrougarske.

Kosovo, konačno, pod srpsku vlast dolazi posle balkanskih ratova i Londonske konferencije 1913. godine. A jedan od glavnih argumenata koje je srpska delegacija ponudila u memorandumu podnetom ovoj konferenciji bio je da je reč o "svetoj srpskoj zemlji“ zbog koje "srpski narod neće i ne može da čini bilo kakve ustupke, transakcije ili kompromise, i nijedna srpska vlada ne bi to htela da učini“.

Sve je, međutim, uglavnom podložno preispitivanju, pa i vidovdanski mit, njegov značaj i uticaj na državu i narod. Još pre dve godine, u obraćanju povodom Vidovdana, Aleksandar Vučić ocenio je da je Vidovdan prerastao mit i postao "teška i previše krvava“ istorija Srbije te da ništa od tog praznika ne pokazuje bolje koliko stvaranje istorije i budućnosti zavisi od toga šta se, kako i koliko radi.

"Zato je važno da, baš danas, još jednom pokažemo koliko smo spremni da svoju zemlju sačuvamo, odbranimo od svakog zla i načinimo je velikom, poštovanom, i to na zemlji, a ne samo na nebu“, dodao je on.

Ima i onih koji tvrde kako kosovski mit danas više smeta kao kočnica i prepreka za Srbiju nego što joj pruža nekakav istorijski oslonac.

Za srpskog istoričara Čedomira Antića nema nikakve sumnje da su Kosovski boj i Vidovdan jedan od kamena temeljaca srpskog nacionalnog identiteta.

"Bez i najmanje sumnje o tome možemo da govorimo na taj način“, kaže Antić za "Ekspres“, a na pitanje da li je, zapravo, priča o Vidovdanu najbolja priča o Srbima kao narodu, odgovara: "Kosovska bitka dogodila se na dan Svetog Amosa. Sa Vidovdanom ovaj događaj je sastavljen kasnije. Sudbina, a sa njom i zemlje na kojima živimo, učinili su da nam ovaj zavet dolazi iznova sa vremenom, da pred njim stoji svaka generacija. Konačno, kao što svaki hrišćanin živi stradanje Spasiočevo, tako i svaki Srbin ima svoje ’Kosovo’.“

I posle toliko godina, međutim, često se postavlja pitanje šta je mitsko, a šta istorijsko u Vidovdanu, zašto je važan i da li je danas važan kao pre 30 ili 20 godina?

O Kosovskoj bici, odgovara Antić, malo šta znamo sa sigurnošću.

"Naš veliki istoričar Sima Ćirković formulisao je to na sledeći način: znamo da se dogodila, da je bila velika bitka svog vremena, da su u njoj poginula oba vladara i da su sa hrišćanske strane u njoj učestvovale vojske srpskih vladara iz Srbije i Bosne“, kaže Antić.

On, međutim, ističe kao veoma značajno to što se srpski narod jedini na Balkanu suočio sa svojim mitovima, te da je kod Srba pre 130 godina trijumfovala kritička istoriografija.

"Šaljemo poruku mira"

Obeležavanje Vidovdana

Aleksandar Vučić, 28. 6. 2021.

Obeležavanje Vidovdana

28.06.2021. 10:21

"Šaljemo poruku mira"

"Ovde niko neće dobiti batine ako kaže da Miloš Obilić pod tim imenom nije postojao, da cara Uroša nisu ubili Mrnjavčevići ili da Vuk Branković nije izdajnik. Ipak, Kosovska bitka je najživlja uspomena jednog balkanskog naroda iz srednjeg veka. Ona je postala mera borbe za slobodu, pravdu i boga istinitog.

Kosovski zavet živ je i postojaće dok bude živelo srpsko ime. Kosovska bitka učinila nas je ’zavetnim narodom’, zajedno sa svetosavljem ona je temelj našeg identiteta. Možemo biti za ovu ili onu stranku, verovati u boga ili ne, možemo misliti o Kosovu i Metohiji ovo ili ono, ali onaj čiji identitet nije utemeljen u ’srpskoj crkvi’ i ’kneževoj večeri’ nije Srbin i tu se stvari završavaju. Nismo mi to birali, Srbi katolici i muslimani otpali su, nekada davno, od navedenog zbog sopstvenih slabosti i mana, ostavljajući nam ih kao amanet slobode i nezavisnosti.“

Kroz istoriju i vidovdanski mit je evoluirao pa deluje čak da je u jednom trenutku, u XIX veku, bio prisutniji van granica Srbije i Crne Gore, pre svega u Bosni i u Hrvatskoj. U jednom momentu čak dobija i jugoslovenski karakter. Čedomir Antić to objašnjava činjenicom da srpski narod ne živi samo u Srbiji i Crnoj Gori, te da su se "srpske zemlje od ranog srednjeg veka prostirale od mora do Save i od Vrbasa do Lipljana“.

"U vreme najveće slave Srbija se širila od Dunava do tri mora. Srbi su se posle rasuli od Soluna do Ostrogona i od Skadra do Zadra. I svuda su ih, stotinama godina pre stvaranja modernih nacija, spajali snažno predanje, vera i svest o jedinstvenoj prošlosti, a obavezivao ih je kosovski zavet.

Naši preci se od 1804. do 1945. godine nisu izborili samo za svoju slobodu, već su slobodu dali i drugima, koji su često birali da umesto braće budu tuđa pešadija. U tom duhu je i kosovski zavet trebalo da postane jugoslovenski. Ipak, ne dadoše velike sile, priroda vere i sukoba civilizacija. Ivan Meštrović, koji se na upotrebi Kosovske bitke proslavio i obogatio, nije u to uspeo da ubedi ne samo svoj narod, već ni sina Matu, pa ni sebe samog“, kaže Antić.

I dok je utisak kako pojedini narodi veličaju i ono što nije ni vredno toga, isto tako neko može da pomisli kako su Srbi prilično nemarni i zaboravni kada su u pitanju značajni istorijski datumi.

Sagovornik "Ekspresa“ tvrdi kako je "mnogo sile i novca uloženo da zaboravimo Kosovsku bitku i njen zavet“.

"Dovoljno je da kažem da niti jedna vlast od 2001. nije dozvolila da Vidovdan bude slavljen. Naša vojska ga nije uzela za svoj praznik, a praznovala ga je tokom 19. i prve polovine 20. veka. Slavile su ga i Vojska Republike Srpske i Srpska vojska Krajine dokle god su postojale. Mi smo ga pre dve decenije predložili, a Skupština usvojila, za državni praznik, ali niti jedna vlada mu ne pridaje značaj. Ipak, on živi u narodu i vratiće se ponovo, kao i freske u oskrnavljenoj crkvi Pekićevog romana ’Vreme čuda’“, kaže Antić.

A na pitanje koliko je, zapravo, kosovski mitski diskurs u jednom trenutku postao sredstvo državne propagande, te je kao takav često i zloupotrebljavan, on odgovara da vlasti često zloupotrebljavaju Kosovo, te da ga je "posebno isprljao Miloševićev režim, koji je od njega mnogo dobio, a onda sve upropastio i izdao“.

"Konačno se, iskvarenošću velikih sila i zahvaljujući moralnom invaliditetu naslednika, nametnuo kao njegov branilac. To je ipak ideja koja prevazilazi dnevnu politiku – kao i hrišćanstvo iz koga je nastala. Onaj ko ih je zloupotrebio sebe je ponizio, ranio i pobedio“, zaključuje Antić.

Svi naši Vidovdani
 
1389. – Boj na Kosovu. Ubijeni i srpski knez Lazar i turski car Murat, a Srbija pada u vazalni odnos prema Osmanskom carstvu koje učvršćuje pozicije u Evropi;
 
1874. – Umro srpski državnik Ilija Garašanin, čije je delo "Načertanije“, objavljeno 1844, predviđalo oslobađanje svih Južnih Slovena i stvaranje velike jugoslovenske države pod vođstvom Srbije;
 
1881. – Kralj Milan potpisao sa Austrougarskom "Tajnu konvenciju“ kojom se, pored ostalog, Srbija obavezala na prijateljske odnose sa Austrijom i da bez prethodnog sporazuma s Bečom ne sme donositi nijedan politički dogovor sa bilo kojom drugom vladom. Zauzvrat, Srbija je priznata za kraljevinu;
 
1913. – Opštim bugarskim noćnim napadom na srpsku vojsku, bez prethodne objave rata, počeo Drugi balkanski rat. Srbija je iz rata izašla kao važna regionalna sila;
 
1914. – Atentat u Sarajevu. Gavrilo Princip ubio nadvojvodu Franca Ferdinanda, što je poslužilo kao povod da Austrougarska objavi rat Srbiji mesec dana kasnije;
 
1919. – U Versaju je zaključen mirovni ugovor između zemalja Antante i Nemačke, čime je i zvanično okončan Prvi svetski rat;
 
1921. – Donet prvi Ustav Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, prozvan zbog toga i Vidovdanskim ustavom. Važio je do uvođenja diktature 6. januara 1929. godine;
 
1948. – Na drugom zasedanju Informbiroa u Bukureštu doneta Rezolucija protiv Komunističke partije Jugoslavije, kojom su prekinute veze SFRJ i SSSR-a;
 
1950. – Pušten je u saobraćaj put Beograd–Zagreb, dug 400 kilometara, nazvan "Autoput bratstvo-jedinstvo“, u čijoj su izgradnji učestvovale omladinske radne brigade iz svih krajeva Jugoslavije;
 
1989. – Gazimestanski nastup Slobodana Miloševića označio je učvršćivanje njegove vlasti, ali i najavu budućeg krvavaog raspada SFRJ;
 
2001. – Slobodan Milošević, bivši predsednik Srbije i SR Jugoslavije, izručen je Haškom tribunalu;
 
2006. – Vrhovni sud Srbije potvrdio Miloradu Ulemeku Legiji kaznu zatvora od 40 godina za ubistvo Ivana Stambolića i pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi.
 

 

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Da li znate koji je naš manastir najveći posle Hilandara?
Prohor Pčinjski

Napravljen pre 950 godina

13.06.2021. 01:54

Da li znate koji je naš manastir najveći posle Hilandara?

Manastir prepodobnog Prohora Pčinjskog, koji se nalazi 30 kilometara južno od Vranja, obeležava 950 godina postojanja i sedam vekova od upokojenja kralja Milutina, koji ga je u 14. veku obnovio.
Close
Vremenska prognoza
light rain
11°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve