Život
20.04.2022. 08:10
Nebojša Jevrić

Kolumna

Da li znate šta je grohotulja?

Orah, orasi
Izvor: Shutterstock

Grohotulja je niska oraha probijenih šilom i nanizanih na kanap. Odavno se već ne može naći ni na jednoj pijaci.

Moj đed Novo, kad je subotom u Bijelom Polju bio pazarni dan, donosio mi je uvijek grohotulju oraha. Po toj grohotulji sam subote pamtio.

Orah je drvo sjenovito, pod njim se ništa ne sije, pod njim ništa ne raste. Kažu stari da ne valja u njegovom hladu ni zaspati. Na imanju moga đeda bio je orah pod kojim su umorni kopači ručavali i odmarali.

Na vrh svake livade bio je orah da kosci kosti odmore. Snaha je donosila ručak. Obično pasulj sa dobrim komadom slanine.

Okolo su bile gomile skakavaca i dešavalo se da skakavac upadne u jelo. Stari se kosac po ovome poznavao:

Rekao bi: "Skupi noge skako“, i skakavca zajedno sa pasuljem progutao.

Vanjka je bio rusko seosko momče, kao od brijega odvaljen, ali zatupast. Nijedna ga devojka nije htjela. Više od svega Vanjka je volio orahe. Za kapu oraha bio je spreman da ore čitav dan. Ali ako nije valjao ženama, Vanjka je valjao vojsci. Vojsci svi valjaju.

Opet je počeo jedan rat i Vanjku je diglo u vojsku.

Hitler na Rusiju udario.

Vanjka nije bio za puške, a ni za kuhinje, ali za svakog se u ratu posla nađe. Kad je trebalo rov da se kopa, Vanjka je valjao za trojicu. Minobacač da se nosi.

Četiri je godine Vanjka sa vojskom pola zemlje prešao. Do Srema stigao.

Vanjku je odredilo da grobove kopa, da mrtve sahranjuje. A mnogo je grobova bilo, a mnogo je mrtvih Vanja sahranio.

Stigla je silna ruska vojska do Sremskoga fronta.

Zanoćili Rusi na salašu.

Salaš okružen stablima oraha.

Na tavanu je Vanjka našao džakove sa orasima. Ranac napunio.

Mnogo je mrtvih bilo u vojvođanskoj ravnici – i srpskih dečaka i ruskih vojnika. Sve ih je Vanjka sahranjivao.

Uz zadnju pregršt zemlje koju je bacao na mrtvog, na ubijenog vojnika Vanjka je bacao i dva-tri oraha. Rasli su Vanjkini orasi na grobovima mladića.

Prošle su mnoge godine, došli su Krajišnici. Došli su Srbi iz Bosne. Ostatak poklanog naroda iz Jasenovca.

Počeli su da rade zemlju i po običaju koji su iz zavičaja donijeli ispod oraha odmarali i ručavali.

Sve dok se jedne godine nije pročulo da država otkupljuje orahovo drvo, vrlo skupo ga plaća.

Kažu, dobro je za kundak od puške.

Tad su i orasi posečeni.

Opet je počeo jedan rat. Velika je ukrajinska stepa. Bore se Ukrajinci kao da su Rusi, što su i bili dok papa nije počeo da im sveti vodicu. Dok im otporaši nisu seme zla posijali. Opet se gine. Samo Vanjke nema da na grobovima orahe posadi.

Samo ja još ponekad sanjam nisku od oraha, grohotulju kako me davi. Oraha umrljanih krvlju slavijanskom.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Noć u skloništu
grafiti, bombardovanje

Kolumna

31.03.2022. 08:15

Noć u skloništu

Ognjene ptice nosile su ognjena jaja. Bio je rat.
Close
Vremenska prognoza
few clouds
8°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve