Život
16.11.2021. 06:05
Lena Munitlak i Teodora Stojanović

Zaraženi umovi

Kako smo došli do ovako ozbiljne situacije sa antivakserima?

Antivakser, teorija zavere
Izvor: Shutterstock

Odgovor na pitanje kako se u Srbiji pojavio toliki broj antivaksera, pobornika i podanika sumanutih teorija zavera, zasad je nemoguće pronaći.

Bezmalo dve godine od početka pandemije kovida 19 pitanje ko je bi, u istoj ravni s još nerešenim nedoumicama u vezi sa samim virusom, trebalo da nas brine jeste: kako smo stigli do ovako pogubne situacije sa antivakserima? Kako dezinformacije uporno odolevaju informacijama, iracionalnost zdravom razumu, činjenice takozvanim uverenjima?

Nažalost, kao da je bilo nužno da se nešto ružno dogodi kako bismo se manuli verovanja da su ovdašnji narodi "prirodno nadareni i promućurni“. Ni sumorne brojke o preminulima i teško obolelima, ni beskrajni apeli lekara i stručnjaka da građani vakcinacijom pomognu i sebi i drugima, nisu pokrenuli znatan broj naših sunarodnika da umesto paranoičnih ubeđenja prihvate znanje. I dalje smo na poziciji na kojoj, u najkraćem, na barjaku antivakserske linije odbrane stoji: mali deo svetskih moćnika odlučio je da vakcinacijom satre ostatak planete. I, naravno, njih, koji im se svojim "znanjem i otkrićima“ suprotstavlja.

Bez previše udubljivanja u motive protivnika medicine kakva je danas, nije suvišno osvrnuti se na profil zagriženih bukača protiv vakcinacije. Najglasnije smo imali prilike više puta da slušamo tokom nastupa na televizijama, mada je, osim nipodaštavanja medicinskih dostignuća, teško bilo razumeti o čemu zapravo govore. Veliki broj njihovih sledbenika nalazi se u okruženju gotovo svakoga od nas. I nemoguće je od njih izvući bilo kakav suvisli odgovor. Tema kovida 19 im je omiljena, prosto je nameću svima s kojima dolaze u kontakt, jedinstvena prilika da u vidu "pouzdanih saznanja“ ispolje dugo akumulirane frustracije.

Ne postoji psiholog koji će otvoreno govoriti o ovom čudnom svetu. Takva vrsta publiciteta im nije potrebna, štaviše može da bude kontraproduktivna, da na sebe navuku gnev nedokazivih kojima se malo toga može objasniti. Međutim, kada bi bez strahovanja imali priliku da iznesu svoje utiske, bila bi to priča u okvirima koji nam je krajnje diskretno naznačio jedan od njih:

"U velikom broju su to ljudi koji su se u svom okruženju odavno isticali drugačijim stavovima i promišljanjima, ponekad i ekstremnim. Njihova ubeđenja nikakva argumentacija ne može da pobije. To ne mora nužno da znači kako je reč o pogrešnim premisama i pretpostavkama na kojima ih zasnivaju, ali se u praksi pokazalo da je uglavnom tako. Protivnici vakcinacije koji to čine da bi zaštitili svoje zdravlje i zdravlje najbližih od navodno pogubnih posledica vakcinacije, mahom u svakodnevnom životu ni najmanje ne vode računa o svom zdravlju. U velikom broju su to osobe koje ne vode brigu o ishrani, ne kontrolišu zdravlje, ne bave se nikakvim fizičkim aktivnostima, piju, puše… Ukratko, ličnim primerom ne odaju utisak osoba kojima je zdravlje zaista primarna briga.“

Govoreći za "Ekspres“ o granici do koje je dozvoljeno imati lična uverenja i javno ih iznositi, prof. dr Slobodan Savić, profesor Pravnog i Medicinskog fakulteta, rekao je:

"Ne radi se samo o direktnom telesnom ugrožavanju drugih, nego i verbalnom ugrožavanju izjavama koje su potpuno nekontrolisane. Sloboda govora i sloboda ponašanja su prihvatljive do trenutka dok ne ugrožavate drugog. Vi imate neku slobodu odlučivanja ukoliko se to odnosi samo na vas. Tu veći problem predstavljaju mlađe generacije koje, otprilike, veruju da će bolest kod njih da prođe kao kijavica. Kod većine i hoće, ali od virusa umiru i veoma mladi ljudi, bez ikakvih poznatih faktora rizika. Zato, ne može se niko ponašati da mu lično nije ništa, a da ga jednostavno ne interesuje šta će biti sa ostalima. To je definitivno ugrožavanje drugih. Zato bi morala da se nađe neka pravna forma kako bi se sprovela obavezna vakcinacija.“

Slobodan Savić
Izvor: Marko StevanovićSlobodan Savić

Prema mišljenju profesora Savića, nije jasno zašto su neke vakcine obavezne, a druge ne. Za vakcine protiv kovida 19 kaže da ne postoje nikakve ozbiljne neželjene reakcije, iako se koriste već godinu dana. "Nisam naišao ni na kakve loše podatke o tome“, kaže profesor, dodajući da najveći problem u javnosti izaziva sukob između dezinformacija i informacija:

"Bilo je puno dezinformacija i to je ogroman problem. Nedovoljno pravih informacija od pravih ljudi, a mnogo dezinformacija. Pada mi na pamet ona priča o tome da vakcina dovodi do steriliteta. Kada to pomenete mladoj generaciji, može neko da bude i student medicine, ali to unosi nemir i nepoverenje.“

Kada je reč o zdravstvenim radnicima kojih nije mali broj sa "one strane barikade“, dr Savić nema nikakvog razumevanja:

"Mogu donekle da shvatim neuk, običan svet, ali nikako da zdravstveni radnici, bilo koji lekari, medicinske sestre, imaju odbojan stav prema vakcinaciji. Ne znam tačan broj, podaci su vrlo neujednačeni, ali u nekim zdravstvenim ustanovama zaista imate ozbiljno zabrinjavajući mali procenat vakcinisanih, što je nedopustivo.“

Nepoverenje u lekarsku struku kod nas se razvijalo od početka pandemije virusa, a kod značajnog broja građana kulminiralo je potpunim zaokretom ka odbijanju da prihvate činjenice. Iako se mesecima vode javne kampanje koje ohrabruju ljude da se vakcinišu protiv ove zarazne bolesti, stopa vakcinisanih u zemlji stagnira na nivou koji je zacementirao loše stanje.

Za antivaksere se, iako su medijski bili skrajnuti u svojoj realnosti "ravne planete Zemlje koju na plećima nose slonovi ili ljudi-gušteri“, znalo i pre kovida 19. I pre pandemije oni su bučali preko društvenih mreža netačnim tvrdnjama o autizmu koje kod dece prouzrokuju vakcine. Generacijama se vakcinacija dece nije dovodila u sumnju, ali su sada pojedini "savremeni roditelji“, vođeni "elektronskim guruima i isceliteljima“, postali protivnici vakcinacije svojih mališana.

Otkazi antivakserima

Nulta tolerancija

w_56631151.jpg

Nulta tolerancija

06.08.2021. 15:05

Otkazi antivakserima

Uz to su po pravilu prihvatali stav koji je među vodećim na svakojakim tviter grupama, da je sve smišljeno da bi "farmaceutska mafija dodatno zaradila ogroman novac“. Naravno, potpuno su odbijali tvrdnje lekara svih profila da je vakcinacija najbolje rešenje u borbi protiv kovida 19. Strah i nepoznanice sa novim virusom postali su idealno tlo da se preko noći izrode fejsbuk eksperti sa svojim preporukama kako najbolje sprečiti i lečiti opaku bolest. Iz svojih skrovišta su izmilele pristalice eteričnih ulja, kristala, krstova i molitvi, ljudi koji iz samo sebi znanih razloga više veruju veterinarskim preparatima nego lekarima koji se bave zdravljem ljudi.

Sada već naširoko znani "ivermektin“ preuzeo je glavnu rolu u propagandi antivaksera, nešto poput magičnog leka koji koronu odnosi kao da se nije ni pojavila. Uprkos molbama i upozorenjima lekara širom sveta da se ljudima nikako ne savetuje uzimanje ovog veterinarskog preparata, brojni su nastavili da čine po svom. Njihov izbor je, o čemu su stručnjaci jasno govorili, postao rizik da se nađu u stanju opasnosti od teških i dugoročnih posledica jer stočni lek protiv parazita ne samo da ne štiti od kovida 19, već može trajno da ošteti zdravlje.

Ivermektin
Izvor: Shutterstock

Koliko god bezumno delovalo, činjenica je da ne mali broj građana, i to upravo iz urbanih zajednica, ne sa sela, ipak veruje da je veterina korak ispred medicine koja se bavi ljudskim zdravljem.

Poseban paradoks, koji na najlepši način ilustruje licemerje protivnika vakcinacije, kako protiv kovida 19 tako i protiv obaveznih vakcina za decu, jeste odnos prema kućnim ljubimcima koje redovno vode kod veterinara da prime sve neophodne zaštite. Naravno, u vidu vakcina jer drugačije ne može. Nevakcinisani Džeki, zaboga, u suprotnom ne bi smeo da se igra sa drugim psima, da od njih možda dobije neku prenosivu bolest. Silni antivakseri kućne ljubimce smatraju ne samo sastavnim delom svoje porodice, nego praktično ravnopravnim članom šire zajednice. Tumačeći prihvatanje da vakcinišu pse i mačke, a da sopstvenu decu spasavaju "pošasti vakcinacije“, uglavnom daju paušalan odgovor kako su prve vakcine proverene, dok su one smišljene za zaštitu ljudi od zaraznih oboljenja "novijeg datuma, neproverene i sumnjive“.

Jedan od veterinara sa beogradske opštine Savski venac, kod kojeg se zbog gužvi pregled kućnih ljubimaca zakazuje bar dva dana ranije, samo se nasmejao na pokušaj da od njega dobijemo mišljenje o ljudima koje smo grubo opisali, a s kojima se zbog prirode posla često sreće: "Sve znate i sami. Izbegavam na sve načine razgovore s njima na tu temu.“

Dok se za kućne ljubimce ne postavlja dilema, antivakseri polažu pravo na izbor, ako se takvim može uopšte nazvati, da li će vakcinisati svoju decu. Ukoliko odaberu da to ne učine, iako na izbor ne polažu pravo jer je to obaveza, najbučniji su u osudi restrikcija prilikom pokušaja upisa svojih mališana u vrtić ili školu. Jer, deca, ne svojom krivicom, time ne ispunjavaju elementarni uslov da budu primljena u zajednicu. Iako su roditelji i sami vakcinisani kao deca, a jedino što im se dogodilo jeste da su preživeli bolesti od kojih su deca ne tako davno umirala, danas slepo veruju u primitivne, ni na čemu zasnovane sumnje da vakcine za decu nisu bezbedne.

Upravo iz ovog kruga "prosvećenih“ pljušte upozorenja da bi uvođenje obavezne vakcinacije bila protivustavna odluka. Naravno da ni to nije tačno jer su neke vakcine decenijama obavezne i ni na koji način ne zadiru u ljudska prava, odnosno pravo izbora svakog pojedinca da sam odlučuje o svom postupanju. Za nepridržavanje tih mera kazne su bile veoma stroge.

Možda se rešenje u borbi protiv antivaksera, kao i onih koji su prosto nemarni prema svom zdravlju i brizi o ljudima u neposrednom okruženju, nalazi tamo gde ga nismo očekivali. Ukoliko se tačnim ispostave podaci da je posle uvođenja ograničenja poseta restoranima i kafićima, te u perspektivi i tržnim centrima, bez takozvanih kovid propusnica naglo porastao broj vakcinisanih u Srbiji, onda smo na, koliko god to bila posledica iskrivljene svesti – na pravom putu. Ako se to potvrdi, onda je ovom soju ljudi, kao i pojedinim sojevima virusa, nađena slaba tačka. Njima ništa nisu značile molbe da ne ugrožavaju druge, pre svega teške bolesnike koji zbog navale zaraženih kovidom 19 nisu mogli da budu primljeni u bolnice na lečenje jer su svi kreveti zauzeti, niti su na raspolaganju imali lekare koji bi im se posvetili.

Jedan od "argumenata“ antivaksera jeste da vlast i Krizni štab kriju podatke o tačnom broju umrlih od virusa, odnosno da se mnogima neosnovano kao uzrok smrti piše da je od korone. Brojni veruju u ovu teoriju koja je preplavila društvene mreže. Članovi porodica koji su se suočili sa gubitkom najbližih znaju da se preminuli sahranjuju u limenim kovčezima, bez prepoznavanja tela.

"Ranije nismo imali mogućnost da obavljamo obdukcije. Kada obavljate obdukciju za bilo koju karantinsku bolest, morate da posedujete salu koja omogućava bezbedan rad za ekipu, te sprečava širenje bolesti van sale“, objasnio je dr Savić.

Istraživanja koja su rađena sredinom 2020. godine u Hamburgu, pri Medicinskom centru univerziteta Hambrurg-Ependorf, podrazumevala su da se obavlja autopsija svakog preminulog koji je bio pozitivan na kovid 19. Obavljeno je više od 80 autopsija, pa su umrli na osnovu uzroka smrti podeljeni u četiri grupe. Prva grupa značila je da je smrt zasigurno nastupila zbog kovida, druga da je verovatno zbog virusa, treća da je korona izazvala neke posledice u organizmu, a četvrta grupa da je smrt nastupila bez direktne veze sa infekcijom.

Istraživanje je sprovedeno na preminulima starosti između 52 i 95 godina, a samo u dva slučaja nisu ustanovljene propratne bolesti pluća, srca, bubrega, nervnog sistema... Kod 76 osoba uzrok smrti svrstavao se u prve tri grupe, to jest da je smrt nastupila jer je virus uzrokovao slabljenje organizma. U 40 odsto svih slučajeva direktan uzrok smrti bila je venska tromboza. Pored Nemačke, ovakve autopsije rađene su i u Americi, Japanu i Velikoj Britaniji.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Profesor dr Radmilo Janković: Crkva treba više da pomogne u ovoj pandemiji
Radmilo Janković

Intervju

13.11.2021. 13:52

Profesor dr Radmilo Janković: Crkva treba više da pomogne u ovoj pandemiji

Profesor dr Radmilo Janković, anesteziolog, zamenik direktora UKC Niš i sekretar Evropskog udruženja anesteziologa, neko je ko uživa veliko poverenje među građanima Srbije. To poverenje zavredeo je pre svega svojim transparentnim stavom i predstavljanjem stvari onakvim kakve zaista jesu. Bez uvijanja, često izgovarajući ono što u datom trenutku možda ne želimo da čujemo.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
3°C
20.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve